kao sto rekoh, organizacija x 10000
 |
|||
|
|
|||
kao sto rekoh, organizacija x 10000
ne znam kad cu naci vremena odgovoriti na tvoj post, hana_sara, samo jedno da bude receno. ja tu zenu ne blatim, nego repliciram na tvoje recenice i argumente zbog cega bi se trebalo diviti toj zeni, jer ih je puno rodila ? ni prva ni jedina. so what? ti si otvorila topic pa se nosi i sa negativnim reakcijama. mi mozemo biti razlicitih misljenja, ne samo oko ove teme, al nemoj prodavati tu patetiku da ja blatim zenu. da je ti nisi spomenula ne bih ni znala da postoji. a pitala si nas za misljenje a ne da nastavimo niz hvalospjevima.
nisi mi komentirala mog idola? u vrijeme kad su mnogi oportunisti il kukavice zasutjele, je mlada zena smogla hrabrosti oduprijeti se ociglednom zlu i riskirati svoj zivot - takva hrabrost nije vrijedna hvale? takva hrabrost nije vrijednija od radjanja 17 djece ?
smijem li i ja navesti koliko sam tone ulozaka potrosila u svom zivotu pa da mi se diviteah, necete se vi meni ni tad diviti, kad je munkap fazon
de hana_sara, jedino vrijedno hvale je cinjenica da djeca sviraju instrumente... jel to svako dijete ima svoju stradivari ?
nisam skuzila ko je tebi uzor, sori?
radi se o tome da se iz onog sto pises osjeca jasno neodobravanje. a BAS me zanima imas li isto takvo neodobravanje za ljude koji su se odlucili suzdrzati od djece? ne, to ne bi bilo politicki korektno, nikako 8) .
a to sto ti ne vidis cemu se toj zeni treba diviti - tvoj bad. ajde zaboravi sve ostalo, pa uzmi golu cinjenicu da je zena 17 (slovima: SEDAMNAEST) puta rodila, izdrzala to fizicki i psihicki i jos je spremna to uciniti i ponovno... pa to je za divljenje i
a divim joj se i na nesebicnosti sto im je dala sansu za zivot.
ako tebi to nije dosta, nema frke. ali mislim da sam ti dovoljno i valjano obrazlozila svoj stav.
Duggar and his wife Michelle (née Ruark, born 1966) are politically conservative fundamentalist Christians who endorse Quiverfull and the teachings of Bill Gothard. They reportedly live debt-free.[Of course the daughters of this family want to become stay-at-home moms: they have no other experience of what opportunities exist for them in the world. The Duggars may be providing their children with a legacy of 'good christian values' (which apparently means women are meant to squeeze out as many babies as the lord allows them- and not seek to waste their precious resources doing good and effecting change in the world by becoming more than a baby factory) but how about their education? their prospects for the future? their ability to make choices for themselves?Well, the Duggar's are fundamentalist christians, and have follwoed a very strict and controversial teacher named Bill Gothard. He runs and organization called the Institute in Basic Life Principles, and he advocates homeschooling (they use his curiculum) and that children should never leave their parents house unless they get married, and only get married if they "court" a future spouse, with permission of both parents. It is likely they will not be allowed to go to college, and may attend some vocational program from Gothard's bag of tricks. Gothard has classes in cosmoology "ministry" as well as other home-making types of things for girls, and a simulated military camp called ALERT! for boys. He even has his own philosophy about medical care, which probably one of the reasons the Duggars do not use birth control and reproduce withour consideration of the consequences. They maintain strict gender roles with the parents and the kids, and "going off to college" is not part of the plan, believe me. Google Bill Gothard, and you will see what I mean.The Duggar's are brainwashed in many areas. The Quiverfull Movement is a narrow-minded society that also brainwashes people into believing they are being less of a Christian if they use birth control. I believe that is the ultimate insult to anyone who has a brain and actually uses it when making decisions instead of the cop-out that God is the reason we do or don't do everything in life.i sad bih se tome trebala diviti? koliko jedan uterus moze izdrzati? koliko zensko tijelo - psihicki i fizicki - moze izdrzati poroda? godina za godinom... ti mislis da je to okej? i za njeno tijelo i za njen um ? stalno biti u tom stanju, koliko god da je blazeno? i u tom stanju sad ona moze i odgajati ostalu i drzati nastavu ostaloj djeci... pa mislim....izdrzala to fizicki i psihicki i jos je spremna to uciniti i ponovno
stvarno, ali stvarno ne vidim cemu se imas diviti. :? a to je poanta tvog topica, a ne jel ja odobravam ili ne odobravam takve vrste obitelji.
to sto imaju (ocigledno) novaca da ishrane tu obitelji (pa valjda se to podrazumijeva?!), sto su razvili organizaciju unutar obitelji (tj. mater sve poslove delegira
meni je (recimo) uzor sophie scholl. uguglaj, ako ne znas tko je to.
Draga Hana Sara,
stekla sam dojam da je tvoje oduševljenje obitelji Duggar kršćanski motivirano i da prilično osobno doživljavaš negativne reakcije forumašica, pa te molim da sa stranice Kršćanske sadašnjosti skineš članak Vjekoslava Bajsića: Brak u današnjem urbaniziranom i tehniziranom društvu i pročitaš naravno.
http://www.ks.hr/download.php
teta duggar je daleko od toga da mi bude uzor čisto iz razloga što me takav stil života niti najmanje ne privlači i ni u ludilu se ni ne želim zamišljati sa 17ero djece. ali, to je moj stav jer ja tako ne želim živjeti, no ne znači da omalovažavam one koji žele ili tako žive.
uzora nemam. a kad bih imala, bila bi to neka zgodnička samohrana majka oko 35.-e s kćeri tinejđerkom, uspješna poslovna žena puna love i super usklađuje dijete, posao i zabavu da niš nije zakinuto
Nigdje drugdje osim unutar male, fundamentalisticke religijske skupine, ovako velika obitelj ne bi mogla prezivjeti u iole ljudskim uvjetima (osim ako roditelji nisu milijunasi).
Tako da u mom sklopu vrijednosti ovdje uopce nema mjesta romantiziranju njihovog obiteljskog zivota, zivota te djece, zivota te zene (sto se naknadno i pokazalo kroz kvotane tekstice).
Imam vise zenskih uzora. Svaka u nekom podrucju i nekom aspektu mog zivota.
uf, tek sad sam pročitala ovo kvotano... nikad ne bih mogla tako živjeti.
osoba sam kojoj je iznimno stalo do obrazovanja, svijet je velik, treba ga istražiti što je više moguće... volim se i zabavljati, imati neku slobodu...
tam bi završila u ludnici nakon 5 min na njenom mjestu ako je za vjerovati svemu napisanom.
Vas dvije diplomatske mudrice.Luna Rocco prvotno napisa
Isto ovako.
Re: Obitelj Duggar
Da se vratim na početak
Meni je takav život nezamisliv. Daleko do idola i ideala.
Nisam diplomata
potpisujem mamu courage... (napisala je dovoljno i argumentirano
ova obitelj mi je totalni anti-idol. :?
http://www.vecernji.hr/home/otvoreno/2046716/index.do
ovakvi ljudi mogu biti moji idoli...
gledaj "gilmore girls"teta duggar je daleko od toga da mi bude uzor čisto iz razloga što me takav stil života niti najmanje ne privlači i ni u ludilu se ni ne želim zamišljati sa 17ero djece. ali, to je moj stav jer ja tako ne želim živjeti, no ne znači da omalovažavam one koji žele ili tako žive.
uzora nemam. a kad bih imala, bila bi to neka zgodnička samohrana majka oko 35.-e s kćeri tinejđerkom, uspješna poslovna žena puna love i super usklađuje dijete, posao i zabavu da niš nije zakinuto
ja znam jednog decka koji ima 9 sestara i brace i svi koji su uz njega najstariji ne zele uopce djecu ili zele samo jedno jer kazu da su oni vec ionako bili roditelji mladjoj braci tako da mislim da je to u realnom svijetu kontraproduktivno (sto se potvrdjuje i objasnjenjem kakvoj vjerskoj zajednici Duggari pripadaju)Ja sam jednom gledala na TV-u reportažu o jednoj mnogočlanoj obitelji tu kod nas (mislim da je bilo 13-oro djece). Kad su novinari pitali djecu da li će i oni, poput svojih roditelja, imati puno djece, svi su redom odgovorili: NE
ti mislis da je ok da zena koja je po svemu spremna roditi , ima i uvjete i obitelj i potporu i financije, to odgada do 40-e jer "uziva u zivotu"? ili bi i nju osudila? da ja mislim da je "okej" odluciti se za puno djece, kad si ih mozes priusititi i kad si osoba koja jako voli djecu. tvoje pitanje "da li je to ok" te ovaj "pa mislimi sad bih se tome trebala diviti? koliko jedan uterus moze izdrzati? koliko zensko tijelo - psihicki i fizicki - moze izdrzati poroda? godina za godinom... ti mislis da je to okej? i za njeno tijelo i za njen um ? stalno biti u tom stanju, koliko god da je blazeno? i u tom stanju sad ona moze i odgajati ostalu i drzati nastavu ostaloj djeci... pa mislim....
da , zivi i pusti druge da zive odnosi se samo na tvoje ne osudivanja zenskih bez djece, kad se radi o majkama sa vise od 10 djece, druga prica, neja mogu cak i ne misliti nista lose o njima, uopce nije ni bitno sto ja odobravam ili ne. zivi i pusti druge da zive.
vise puta sam objasnila cemu se kao majka velike obitelji tu divim. ti ocito ne, ali ti niti nemas veliku obitelj. mislim, ti nisi niti shvatila sto hocu reci pod organizacijom takve obitelji te koliko tu treba umijeca, tako da... :/stvarno, ali stvarno ne vidim cemu se imas diviti. :? a to je poanta tvog topica, a ne jel ja odobravam ili ne odobravam takve vrste obitelji.
da , znam tko je to , ali ja sam govorila o uzorima u majcinstvu, o pozrtvovnim majkama koje se isticu. meni se ova bas istice, vec po tome sto je toliko djecici odlucila dati priliku za zivot. mogla je isto tako imati i 17 pobacajameni je (recimo) uzor sophie scholl. uguglaj, ako ne znas tko je to.
ali odlucila je radije imati 17 malih bica
ja mislim da ona ima one sretne hormone trudnoće...i da je postala ovisna.
da joj je u svakoj trudnoći mučno cijelih 9 mjeseci, da pola trudnoće ne može izaći iz kreveta, da je to čini skoro bolesnom, mislim da ne bi imala 17-tero djece.
i po mom mišljenju, uopće nija požrtvovna. jer da jest, mislila bi na svoju već rođenu djecu i njihovu potrebu za svojom mamom - da svakome od njih posveti pola sata dnevno to je 8,5 sati. a gdje su sve druge stvari koje treba napraviti?
ali ne...
ne misli ona o tome, ona samo hoće rađati...valjda da bude u novinama i da joj se dive druge kršćanke.
meni je to obično sektaštvo, na štetu njezine djece.
Tek sad vidim ovo pa, eto, da kao majka jednog djeteta i ja kažem što mislim:
Cure su lijepo rekle: živi i pusti druge da žive. Meni je u svemu tome važno samo jedno, a to je sreća djeteta. Postoje roditelji koji mogu imati samo jedno dijete jer jedino tako funkcioniraju (i ja sam jedna od takvih). Oni koji mogu usrećiti više dječice-neka ih imaju. Svatko treba realno ocijeniti svoje mogućnosti ( pri tom mislim i na financije i na emotivnu sposobnost da se brinemo o našoj djeci).
Pitanje je divljenja. Ne divim se toj obitelji. Uzimam njihovo 17-ero djece kao njihov izbor. Divim se ustvari svim onim roditeljima koji imaju sretnu djecu-neovisno o njihovom broju.
Realno, meni je 17 preveliki broj i sumnjam da sva ta djeca imaju bar malo mamu samo za sebe, a vjerujem da svi oni to žele. Nekako mi sve funkcionira u mislima do broja 5. Dalje je već zaista teško zamisliti da žena uz sve obaveze oko velikog broja djece stigne dovoljno vremena posvetiti svakom od njih. Ja se teško zamišljam i s dvoje tako da možda nisam u pravu, ali....
Ustvari bih voljela pročitati kako emotivno i vremenski funkcioniraju mame s više od 3 djeteta. Velike količine veša, suđa i ostalo me toliko ne zanima nego kako izgleda trenutak kad sva djeca kažu: "Mamaaaa, ja bih....". Kako postavljate prioritete? Kome prvom priskačete? Imate li razumjevanje one djece koja u tom trenutku nisu na prvom mjestu?? Eto, više me zanima svakodnevica nego ovako ekstremni slučajevi.
Drage mame,ne znam griješim li ali mi se čini da je ova rasprava samo nastavak na onu, ma znate svi na koju mislim.Bez brige,ja nebudem komentirala temu,al komentirala bi činjenicu da je opet došlo do iste situacije u kojoj sam se sama našla u onoj raspravi.Nikako da svi skupa zaključimo da mi svi volimo djecu i da je stvarno najmanje važno da li koja od nas pretendira na veću ili manju obitelj.To što se netko više a netko manje divi nekome sa više ili manje djece je njegovo pravo i sigurno i jedna i druga strana imaju svoje(dobre) razloge zbog čega je tako.Nažalost,ja sam odmah shvatila da na ovom mjestu ne možeš obraniti svoja uvjerenja bez da te oni koji se s njima ne slažu ne dočekaju na nož,pa se više ne trudim,al me čudi da su se neki opet dali uvući u tu "zamku" u kojoj sam se ja našla.Kao što je netko meni rekao,preemotivna je to tema, i bilo je pitanje trenutka kad će krenuti u ovom smjeru.Ja mislim da je svaka majka-majka i već samo zbog toga vrijedna divljenja.
ovo mogu samo potpisati
Ništa ja nisam pobrkala .Pročitaj svoje postove iznad mog.Jer kad su drugi iznijeli razloge zašto ne ti si ih doslovce zatrpala moralnim prodikama koje veze nemaju s tim da ljudi koji imaju manje djece od 5 ,po tebi, nisu dobri roditelji.
ljudi zive u skladu sa svojim uvjerenjima, meni ok ako je i njima ok.
ne volim kad komentiraju moj nacin zivota, pa cu se i sad suzdrzati.
ja njihov zivot ne bih odabrala, ako je on tvoj izbor H_S nadam se da ces uspjeti u svojim namjerama.
Ma poanta je da većina ljudi kad te pitaju "kaj misliš" (a doslovno je to pitano u prvom postu), nije spremna prihvatiti činjenicu da misliš drugačije
I onda se vrtimo ukrug
Kome je super 17-ero djece, nek ih ima. Tko ih nebi baš toliko, ali se divi ovom prvom, nek mu bude. Ali nek dozvoli da nas ima dobar broj kojima to nije divno.
A dok se ne javi s novim argumentom, a ne samo "meni je to baš super", idem gledat gilmorice 8)
Ma meni se ucinilo da je to i pitano tako da drugi krenu s odgovorima divljenja, potpisivanja...
Evo, ja npr. potpisujem vesnu72, nikako mi to nije za diviti se, ali postujem necije divljenje i zelju za istim.
Blankie training, buddy system
17 djece i SAD modernoga doba = krscanska sekta. Ja sam prvo iskreno mislila da su oni Mormoni ili Jehovini svjedoci (nista protiv jednih ili drugih), jer Amisi nisu mogli biti kad su vec u bolnici
Meni se u cijeloj ovoj prici jedino svidja ideja o homeschooling-u.
Upoznala sam mnoge mame i tate koji to prakticiraju s djecom razlicitih dobi, prisustvovala nekim od "skolskih sati", i stvarno sam bila ugodno iznenadjena...
Meni to nije organizacija, nego dresura. "Blanket training" zvuči kao neki termin iz dresure pasa (a i opis je takav).kao sto rekoh, organizacija x 10000
Zivjela sam s jednom obitelji u SAD (btw, isto krscanska sekta), u kojoj su psi imali rasirenu dekicu u dnevnom boravku (veliki psi).
Kad bi vlasnici rekli rijec "blanket", psi bi poslusno otisli na tu dekicu i ne bi se s nje micali. Naravno, za to je bila potrebna dresura identicna ovoj opisanoj...osim sto bi psi tijekom dresure jos i dobili po njusci ako ne bi slusali(vidjela kad je dosao novi stenac)
potpisujem
Možda će biti nekome ružno ono što ću reći, no to su djeca koju vjerojatno nitko neće upoznati. To su djeca koja nikad neće biti djeca. To su djeca koja su postala odrasli i koja nisu doživjela bezbrižnost, a vjerojatno ni neće do kraja svog života.
Zašto kažem da ih nitko nikad neće upoznati? Kao prvo, oni neće imati priliku to učiniti sami. Biti će prezaposleni u odgovornostima. Kao što ni mi koji previše radimo, nismo svjesni da se nismo zapitali tko smo, što i kako smo u radoholičarskim periodima, takva je stvar i sa njima. Njihova mama neće znati za milijun emotivnih vrludanja u svakom djetetu jer neće imati priliku čuti sve odjednom, a oni će naučiti da je u redu da ne možeš izraziti svoje emocije i da je uvijek netko drugi ispred tebe i da što si veći postaješ manje važan (jer se brojka djece množi, a njih sve manje vidi).
Mogla bi tu reći tisuće stvari još, no neću. Imam osjećaj da ta djeca iznutra viču: "Vidi me, vidi me..." a onaj najvažniji "netko" uvijek gleda nekog drugog. Meni je to tužno.
MA ustvari, moje pravo mišljenje je ovo: Ja želim da moja djeca razviju svoju samosvijest i pronađu svoj unutarnji zov i idu za njim, a meni ovakav način života izgleda kao ubijanje samosvijesti i onog zdravog djela ega djeteta.
Pa evo... dokle netko može tako odgajati djecu, neka ih ima i stotinu. Ustvari, nemam ništa protiv brojnosti, samo jednostavno ne vjerujem da se uz tako malo nepodijeljene pažnje može zdravo rasti.
Možda sam u krivu, sve je moguće.
A uostalom, jedino na ovom forumu vježbam prosuđivanje.... u stvarnosti promatram ljude kakvi jesu i kako ih doživim, dakle ne po onome što bi mogli napisati u svoju biografiju (a kamoli novinski članak), već po onome što bi mogli napisati u svoj dnevnik.
H_S - Zelim ti svako dobro i imati puno djece sigurno nalikuje na san! Ako ti srce govori da je to tvoj put, ja ti šaljem snagu da to odradiš najbolje što možeš.
Potpis TB. Cim djecu moras tako organizirati, nema tu djetinjstva...Meni to nije organizacija, nego dresura. "Blanket training" zvuči kao neki termin iz dresure pasa (a i opis je takav).kao sto rekoh, organizacija x 10000
Daleko od mog idola, dapace anti-junaci...
Onom tko može imat 17ero djece i može im posvetit sve ono što mislim da bi, minimalno, jedno dijete trebalo imat,u svakom smislu i pogledu, treba odma dat krunu.Svijeta.
Ja takvog nisam upoznala.Jer ne postoji.
E sad,postoji onaj kojem su kriteriji što bi dijete trebalo imat niži ZNATNO od mojih...al to je neka druga pjesma.
Rađanje velikog broja djece samo po sebi meni nije nešto divljenja vrijedno, kao što mi nije divljenja vrijedno odlučiti se na jedno ili ni jedno. To su sve suviše intimne stvari, i još ovise o vanjskim okolnostima. Eto, ja sam htjela puno djece, ali nisam mogla. (S tim da je meni puno bilo 3-5.) I da sam rodila toliko, ili više, ne bih bila ništa više divljenja vrijedna nego sam sad. Konačno, to bi bilo ispunjenje moje želje.
Dovesti djecu (bez obzira na broj) kroz sretno djetinjstvo do odgovorne i sretne odrasle dobi - mislim da je to ono čemu bi svi roditelj trebali težiti. I tko u tome uspijeva, zaslužuje divljenje - barem na tom polju. Imam rođake koji mi nisu simpatični, ali odgojili su četvero prekrasnih mladih ljudi, i eto, njima se kao roditeljima divim.
Za bilo koji pojedinačni slučaj iz medija nemam dovoljno informacija da bih donosila sud. Kako i koliko se oni brinu o svojoj djeci? A koliko se brinem ja, kad dođem doma u pola pet i odjurim u kuhinju, a nakon osam navečer mogu još samo izvesti psa ili čitati? Moja draga kolegica naizmjence se ljuti na prosjakinju koja po cijele dane sjedi s djetetom, a naizmjence tužno konstatira da je njeno dijete barem cijeli dan s njom. Svi imamo takve dvojbe.
Prilično se zgražam nad roditeljima mnogobrojne djece koji žive u neimaštini i pred kamerama kažu "država nije ništa učinila za nas", a nit rade niti u dvorištu imaju pedalj vrta obrađen za uzgojit nešto. Ali i takvih ima koji imaju samo jedno dijete ili dva, pa su mi jednako za osudu.
Poznajem jednu ok obitelj s osmero djece. Sve ono što mi se kod njih ne sviđa nije mi se sviđalo ni kad su imali prvih troje - i obrnuto.
Broj djece sam sa sobom zaista nije ni za pohvalu ni za pokudu.
Potpisujem, jer u danasnjem svijetu je toliko malo istinski sretne djece
netko je napisao u jednom drugom topicu kako mu je ruzno kad se sve u hrvatskom drustvu prosuduje preko brojki onog sto je standard i "normalno". svi ste to (s pravom) osudili, ali sada kada je doslo do konkretnog primjera u kojeg sam vam dala priliku iskomentirati jednu veliku obitelj, svi od reda ponijeli ste se bas tako, razmisljanjem preko stereotipa i normalnosti dosli ste do toga da to "ne moze biti dobro".
happyness, vjeruj mi da ces se na ovom forumu rijetko dobro provesti ako se ne slazes sa vecinom. ja to vec dugo znam, no vracam se i pokusavam ipak reci svoje misljenje i obrazloziti svoje stavove. jedna forumasica tvrdi da sam obrazlozila sve recenicom da " mi je to super", ali to je daleko od istine... ako bi joj se dao procitati cijeli topic i sve sto sam pisala i odgovarala, vidjela bi da sam zaista dovoljno i konkretno obrazlozila zasto se ja doista iskreno divim toj zeni.
jos cu na kraju samo reci da se u potpunosti razilazim sa vama u misljenju da djeca koja su clanovi veoma brojnih obitelji nisu "djeca" ili su prezaposlena da uzivaju u djetinjstvu. to su ekstremni slucajevi, slucajevi sa socijale u kojima do toga dolazi. u velikoj obitelji djeca vise POMAZU, to je istina. ali po meni djeca i trebaju pomagati i ona djeca koja sjede kod kuce pustajuci da mama/tata sve rade za njih postaju svojevrsni invalidi koji u kasnijem zivotu dozive veliki sok. a sto se LJUBAVI tice... tu stvarno, ali stvarno ne mogu vjerovati da mislite da je lakse voljeti jedno dijete nego petero, desetero ili sedamnaestero. meni je bilo sve lakse i lakse izraziti, podijeliti i pomnoziti ljubav za moju djecicu sto sam ih vise donijela na svijet. nikad nisam razumjela taj argument jer ga u praksi nikad nisam dozivjela kao prepreku. ono sto bi mozda bila prepreka jest da inzistiram djecu posluzivati i povladivati im u svemu - tu bi mi broj djece bio velika prepreka. ali posto, kao sto rekoh, imam drukcije prioritete, sa sve vecim brojem djece ide nam sve lakse.
jedina iznimka ovome pravilu su financije. tu priznajem da ima oganicenja i ljudi trebaju dobro procijeniti svoje mogucnosti. ali kod ove obitelji to ocito nije neki problem i vrlo su odgovori u svojim financijama...
Bas si lijepo obrazlozila svoj stav! Slažem se da se može razmišljati i na taj način.
Isto
meni se ideja o imanju sedamnaestero djece ne sviđa.
ja ne bih nikad, iz razloga koje je Anita-AZ gore već navela.
inače, sviđa mi se imati više djece, ali moj limit je četvero.
moje dvije bliske prijateljice imaju petero djece, a jedna četvero.
i to su mi tako skladne obitelji, dobro organizirane, sretne, zadovoljne, djeca su dobro odgojena - ma obitelji za poželjeti, ali to zaista iziskuje puno, puno truda i rada da bi to sve tako dobro funkcioniralo.
Možda da si odmah iznijela svoj stav na ovakav nacin ne bi bilo ovoliko rasprava.I ja se slažem s tobom mada mi je i dalje 17 previše.
Kod jedne obitelji od 4-5 djece i više uvijek me zaintrigira pitanje prijevoza. Valjda zato što sam uključena u projekt AS
Tako sam pitala kolegu s 5-ero djece kako ih prevozi. I svaka čast, ima dva auta, svako dijete u autosjedalici, sve pet.
Drugi kolega s 4-ero djece ih prevozi tako da ih poslaže na zadnje sjedalo jedno do drugog i uvjeren je da su sigurni jer on pažljivo vozi. Kad sam ga pitala zašto ne uzme drugo auto ili promijeni ovo za auto s većim brojem sjedala - odgovor je bio da znaju da voze djecu na protuzakonit i opasan način, ali ta solucija im je zasad preskupa.
E pa to mi baš nije logično - jer sve je to OK - imati broj djece koliko tko želi i hoće. Pa i 17 ako se tako roditelji dogovore. Ali onda sigurnost u prometu ispada luksuz kojeg si roditelji ne mogu priuštiti :?
cuj, hana_sara... tema ovog topica nisu zene koje su se namjerno odlucile ne imati djece, niti koje su 200 puta abortirale, cak tema ovog topica NISU mnogoclane obitelji, NEGO obitelj duggar (il majka duggar kako vec) tako uostalom glasi i naslov ovog topica... zasto skreces pricu na ljude koji su se odlucili ne imati djece? i otkud znas sto mislim o njima il o zenama koje se odluce roditi tek u cetrdesetoj ?!? :? otkud ti znas da ja takve ljude smatram svojim idolima, il da ih ne osudjujem il da ih mozda ipak osudjujem??? zar jedno isljenje drugo iskljucuje il opravdava il sto vec ?!? (na stranu da meni to uopce i nije za usporedbu, al nevermind)
nemam veliku obitelj, so what ? mozda si trebala u uvodnom postu reci: al molim da na ovo pitanje odgovore samo ljudi s velikom obitelji.vise puta sam objasnila cemu se kao majka velike obitelji tu divim. ti ocito ne, ali ti niti nemas veliku obitelj. mislim, ti nisi niti shvatila sto hocu reci pod organizacijom takve obitelji te koliko tu treba umijeca, tako da... :/
sto znaci organizacijsko umijece kad radis home schooling s djecom ? voljela bih ja vidjeti mater duggar da mora 17 djece razvoziti po skoli svako jutro, to bi bilo umijece
inace, procitah da ti roditelji imaju volontere koji im pomazu, stoga... organizacijsko umijece se kod mame duggar ipak najvise svodi na delegiranje obveza na druge osobe... (divim joj se
zasto odmah ici u drugi ekstrem? :? dobro da nisi rekla mogla je 17 djece umoriti u obliznjem potoku.meni se ova bas istice, vec po tome sto je toliko djecici odlucila dati priliku za zivot. mogla je isto tako imati i 17 pobacaja
i nisam ja postavila temu s ovim naslovom i napisala svoju osudu ove obitelji, nego si ti rekla da su oni tebi idoli i pitala nas za misljenje. tebi su idoli i sve 5. uzor su ti, razumijes ih jer si u slicnoj poziciji. sve 5.
ali oni za mene nisu idoli. i to otvoreno cu ti reci, cak i ne zbog toga sto imaju 17 djece, mogu ih imati i 27 (a kako su krenuli brojka uopce nije nerealna), nego zbog svega ostalog sto imadoh prilike procitati o toj obitelji. i da imaju samo jedno dijete i da ga poducavaju po principima bill gotharda meni bi bilo dovoljno da ih ne smatram svojim idolima. fundamentaliste ne mogu smatrati idolima!
a.... mozda.... mozda mama duggar negdje potajno, tajno da najtanije ne moze biti svaku noc moli dragog i svevisnjeg i svemocnog boga da joj sto prije podari - menopauzu
kombi je isto rjesenjeKod jedne obitelji od 4-5 djece i više uvijek me zaintrigira pitanje prijevoza. Valjda zato što sam uključena u projekt AS
Tako sam pitala kolegu s 5-ero djece kako ih prevozi. I svaka čast, ima dva auta, svako dijete u autosjedalici, sve pet.
Drugi kolega s 4-ero djece ih prevozi tako da ih poslaže na zadnje sjedalo jedno do drugog i uvjeren je da su sigurni jer on pažljivo vozi. Kad sam ga pitala zašto ne uzme drugo auto ili promijeni ovo za auto s većim brojem sjedala - odgovor je bio da znaju da voze djecu na protuzakonit i opasan način, ali ta solucija im je zasad preskupa.
inace, hvala cure na lijepim rijecima! drago mi je da smo se na kraju ipak razumjele. a posebno se slazem sa :
camel, ti si upravo srocila ono zbog cega se ja divim takvim obiteljima (a i trudim se da moja sto vise lici na to)... jer je u obitelji sa puno ljudi to veliko umijecei to su mi tako skladne obitelji, dobro organizirane, sretne, zadovoljne, djeca su dobro odgojena - ma obitelji za poželjeti, ali to zaista iziskuje puno, puno truda i rada da bi to sve tako dobro funkcioniralo.
MC, tebi vise necu odgovarati. nije vrijedno toga, a tvoje gledanje na te ljude me bas zalosti. mislim da je tvoj otpor prema njima vrlo zanimljiv... ali nije na meni da ulazim u to.
hana_sara
vesna je odlicno rekla...
ja imam samo drugacije misljenje nego ti. ni vise ni manje. prezivjet cemo i ti i ja, a bome i obitelj duggar.Ma poanta je da većina ljudi kad te pitaju "kaj misliš" (a doslovno je to pitano u prvom postu), nije spremna prihvatiti činjenicu da misliš drugačije
I onda se vrtimo ukrug
Kome je super 17-ero djece, nek ih ima. Tko ih nebi baš toliko, ali se divi ovom prvom, nek mu bude. Ali nek dozvoli da nas ima dobar broj kojima to nije divno.
Ako su oni sretni s tako velikom obitelji, nek im je sa srećom.
Ali ta obitelj je jaaako daleko od mog idola. Nemam ništa ni za ni protiv obitelji sa 17 djece baš kao ni protiv obitelji bez djece, njihov izbor.
Zapravo, u većini se slažem sa MC.
Nisam sve čitala, ali ono što mi je "najgore" u cijeloj njihovoj priči je to što mi se čini da ta djeca zapravo nemaju izbor u životu, moraju slijediti ono što su im nametnuli njihovi roditelji. Ali, ponavljam, nisam sve čitala pa sam možda stekla krivi dojam....ali ne vjerujem
I mene zabrinjava problem prijevoza mnogočlane obitelji. Imam u susjedstvu obitelj s 5-ero djece. Neki dan gledam s balkona, pakiraju se na put (po onome što sam vidjela, nadam se ne daleki). Imaju neki monovolumen auto. Mama je prvo namlatila jedno dijete koje nije htjelo ući u auto (dijete ima cca 3 ili 4 godine, ali nije sjedio u AS), a onda je NESVEZANA SJELA NA SUVOZAČKO MJESTO S NAJMANJIM DJEČAKOM U KRILU (mali ima oko 9 mjeseci) - oboje nezavezani, naravno!!!!Kod jedne obitelji od 4-5 djece i više uvijek me zaintrigira pitanje prijevoza. Valjda zato što sam uključena u projekt AS
Tako sam pitala kolegu s 5-ero djece kako ih prevozi. I svaka čast, ima dva auta, svako dijete u autosjedalici, sve pet.
Drugi kolega s 4-ero djece ih prevozi tako da ih poslaže na zadnje sjedalo jedno do drugog i uvjeren je da su sigurni jer on pažljivo vozi. Kad sam ga pitala zašto ne uzme drugo auto ili promijeni ovo za auto s većim brojem sjedala - odgovor je bio da znaju da voze djecu na protuzakonit i opasan način, ali ta solucija im je zasad preskupa.
E pa to mi baš nije logično - jer sve je to OK - imati broj djece koliko tko želi i hoće. Pa i 17 ako se tako roditelji dogovore. Ali onda sigurnost u prometu ispada luksuz kojeg si roditelji ne mogu priuštiti :?
Iskreno se nadam da ih je negdje presrela policija
Neznam za Duggare, pretpostavljam da su sretna obitelj i ne bi mi bilo niti u peti pretpostavljati da nekaj u njihovoj obitelji apriori ne valja na osnovi cinjenice sto je tako brojna.
Prosle tri godine imali smo jedne susjede sa sestoro djece, prekrasna, bliska obitelj i, primjetila bih, ocito je da ta brojnost igra ogromnu ulogu. Naravno, roditelji su pametni, brizni, puni ljubavi jedan prema drugome i prema svoj svojoj djeci kao sto su i mnogi roditelji koji imaju samo jedno ili dvoje djece, al ne mozes si pomoci da u takvim okolnostima vidis da obitelj biva sve ljepsa sto je brojnija. I mislim da je to ono sto mozda H_S zeli reci i tu se definitivno slazem s njom. Uz ovu osmoclanu obitelj, posrecilo nam se imati istovremeno i dvije obitelji, svaka s cetvero djece, kao susjede i oni su samo potvrdili ono sto sam kroz prijateljstvo s prvospomenutom obitelji naucila.
U meduvremenu, veliki broj mojih poznanika i prijatelja u sj. americi, tijekom proslih par godina prosirili su svoje obitelji na troje, cetvero djece. Ne mogu izraziti koliko me to veseli a i istovremeno zalosti sto ja nisam medu njima.
Velike obitelji, kao i male, nose sa sobom svoje izazove al kad se sve stavi na vagu, nema ljepse slike od one s hrpom djece.
O, da, ima ljepše slike!! Npr. slika roditelja kako s nepodjeljenom pažnjom sluša svoje dijete i u tom trenutku vidiš da postoji samo njihov mali/veliki svijet. Recimo, meni je to predivna slika.
Nažalost, u susjedstvu imam drugačiji primjer od tvojih. Obitelj s četvero djece koja su vječno na cesti, sama, u vrijeme ručka kad se sva djeca raziđu po kućama ta djeca ili ostaju sama ili završe kod nekog na ručku. Mama je uvijek sa susjedom u vrtu, ne ispušta cigaretu iz ruke i urla na djecu čim uđu u dvorište. Iz njihove kuće kroz prozor se nikada ne čuje smijeh roditelja i djece zajedno, nikad ne vidim da se mama obraća djeci bilo kako nego naredbom ili zabranom. Meni to nije idilična slika i ta obitelj je tri svjetlosne godine daleko od mog ideala.
U isto vrijeme sličan primjer imam i u blizini svojih roditelja, ali se tu radi samo o jednom zanemarenom djetetu. Dakle-niti je zanemarenost povezana s brojem djece niti je brojnost obitelji garancija idiličnog života.
Postavila sam svojedobno pitanje za mame s više od troje djece, ali ni jedna prisutna mama mi nije odgovorila. Nisam pitala bez razloga pa ću citirati samu sebe jer me to stvarno zanima.
Ustvari bih voljela pročitati kako emotivno i vremenski funkcioniraju mame s više od 3 djeteta. Velike količine veša, suđa i ostalo me toliko ne zanima nego kako izgleda trenutak kad sva djeca kažu: "Mamaaaa, ja bih....". Kako postavljate prioritete? Kome prvom priskačete? Imate li razumjevanje one djece koja u tom trenutku nisu na prvom mjestu??
Mozete li meni objasniti koje su prednosti home school?
Mim -ja imam (samo) troje, jel ti ja mog u odgovoriti?
Naravno!! Jako me zanimaju iskustva mama s više djece: naročito zaposlenih mama.
Sve je stvar organizacije, prioritete slažem momentalno, ali ne strogo, jer važno mi je da oni razumiju zašto sam tako odlučila, a ne da mi Ema misli da je Andrija jer je manji uvijek u prednosti, ili da Iva može prije ostalih nešto. Ema je jako samostalna, dovoljno je velika da me za većinu fizičkih stvari više ne treba, zadaću pišemo zajedno, svako veće rzagovaram samo s njom (njenih pet minuta- a je li pet ili pedeset pet ovisi o situaciji), Iva se trudi biti samostalna, s njom mi je trenutno najteže jer se ona bori između bebe i velike curice- čas bi bila jedno čas drugo. Andrija je najmanje zahtjevan, njemu je važno da smo svi oko njega i on je jako sretan.
Pokušavam sve što mogu raditi s svih troje zajedno, ne tjeram cure da mi pomažu oko bebe, zamolim ih ako im odgovara, a one se većinom onda natjeću tko će bolje. Bila sam sama s njima na moru dva tjedna, bilo nam je super!
Ne mogu se sjetiti kad se zadnji put dogodilo da su u isti mah svi nešto htjeli, mislim da se ustvari oni međusobno uvažavaju i da se na neki naćin sami trude da sa ne poklapaju, da mi kažu što žele bez naguravanja i vikanja, za to su ipak već preveliki. Valjda imam sreće što je razlika među njima po 4 godine pa sve nekako ide svojim redom.
Mislim, sad kad pročitam što sam napisala, da ti nisam baš rekla ništa novo.
Pravila pisanja postova
