Imam osjećaj da mi ne ide...

[krumpiric]

Kod mojih smo na moru
Marin ima živčane ispade,razbija,baca stvari na pod,kad mu nešto kažem udara me,grize i štipa.
Tipično terrible twoovski.
Ali sad je već prešlo u takvu mjeru da ja nemogu kontrolirat.
Kad je M "divlji" tražim u njemu i oko njega moguće razloge,pokušam mu objasnit,sve natanane i laganini,od opasne ga radnje maknem,manje opasnu objašnjavam,stavljam ga na kuliranje na kauč...
al sad me više ni najmanje ne benda,nastvalja po svom unedogled...pokušavam se ni najmanje ni nervirat,objasnit,ništa ne pali...iznad mene zvocaju starci,otac posebno,koji imaju izjave tipa "ako ga ti nemoš smirit,ja ću" "ako ti neznaš zavikat na njega...""ako ti...nikad neće naučit",i pokušavaju me uvjerit da jednostavno bez povišenog glasa,kazni,rječi tipa zločest si,prijetnji i udaraca nema odgoja.
Naravno da mi nije ni na kraj pameti slušat njihove bedastoće,al se bojim da sam otišla u drugu krajnost,jer me dijete ni najmanje ne benda,....di je uopće mjera?[/i]

[flower]

di je mjera - tamo gdje je ti postavis.
mislim da ti je sad posebno tesko jer ti stalno zvocaju tvoji, tesko je sebe (a kud dijete) skulirati kad ti netko visi nad glavom.
budi dosljedna, daj D puno slobode-u onim stvarima u kojima on to moze, osobno ne vjerujem u tu terible fazu vec vise u fazu - ja hocu i mogu, on samo uci sto znaci biti samostalan.
drzi se

[traktorka]

Dijete definitivno osjeti napetost i nervozu,a kod vas doma je očito ima, možda tako reagira zato što mu to sve smeta,možda ga netko ili nešto čini nervoznim. Ja znam po sebi,kad sam živčana,moj sin je još gori,a kad sam smirena,on je anđeo...
Da li ima još nešto što bi ga moglo smetati?
A za tvog tatu...uh,to je već druga priča,ali nikako se s njim ne slažem,nema urlanja ni psovki,o lupanju da ne govorim....slažem se stobom,ali to je sigurno teško stalno slušati !

A kakav ti je sin kad ste solo? Jel možete otići negdje sat-dva u miru ?
Možda njemu fali mir,rutina,možda mu je previše ljudi...ne znam...

Mjera je tamo gdje si je sami zacrtamo....

[clumsy mom]

Isti takvi smo i mi kad odemo negde na duže (dan-dva barem). Takvi su kad odemo kod mojih na vikend, takvi su prvih par dana na moru, takvi su bili na Zlatiboru...Moja procena - nepoznate granice pa otud i nervoza.

Tačno sam pratila kako se ponašaju - dobri do trećeg NE DIRAJ a onda podivljaju i divljaju čak i po dolasku kući dan-dva, valjda da me kazne što sam ih bacila u nezrelo grožđe.

Razumem ih, kući znaju tačno šta se sme a šta ne i bezbrižni su. Ovako kad ne znaju dokle sme da se ide ne osećaju se sigurnima i svoju nervozu ispoljavaju tako što divljaju i što nas ne fermaju. Ne brini, sve će se srediti kad se vratite kući. Moja omiljena rečenica kad zatvorim vrata od auta pri polasku kući je there's no place like home

[vesna72]

Dijete samo istražuje gdje je granica. Na tebi je da ju postaviš, a na ostalima (tvojima) da se toga pridržavaju.

U toj dobi i F. je volio "eksperimentirati" na sličan način u situacijama kad je netko kod nas / mi smo negdje. A kad smo solo doma - zlato.
Znam da je ponekad teško zadržati mir, pogotovo kad si i sama živčana zbog komentara sa strane, ali ipak vjerujem da je to jedini ispravan način. Dati mu do znanja da se to ne radi, ali smireno (kod nas je bio time-out minutu-dvije).

Na sreću brzo ga je prošlo.

[sorciere]

U toj dobi i F. je volio "eksperimentirati" na sličan način u situacijama kad je netko kod nas /

meni je bio dobar .

[Anita-AZ]

U toj dobi i F. je volio "eksperimentirati" na sličan način u situacijama kad je netko kod nas / mi smo negdje. A kad smo solo doma - zlato.

Ja sam ovo primjetila također još prije dosta godina. I naučila jako važnu stvar o sebi putem svog djeteta. Naime, ona se tako ponašala kad bismo bili u gostima sa kojima se u principu ne osjećam najugodnije i ustvari nastojim biti ljubazna i na distanci, u svakom slučaju daleko od prirodnog i opuštenog. Njeno "iritantno" ponašanje kao da me pokušalo dovesti u prirodno stanje (da, ljutnje, ali prirodno stanje!). Tada sam naučila da trebam izbjegavati društva u kojima ne mogu biti što i kakva jesam, a da trebam biti prirodna i opuštena uvijek!
Hm, ne bih se ni sjetila ovoga da nije ove teme, jer takvih problema više nemamo!! Dijete me naučilo da budem cool u svakoj situaciji sa svim ljudima i uzvratila mi je sa time da i ona bude takva.
Koliko se ja odmičem od sebe, toliko me ona želi vratiti na svoj način.

Uopće ne tvrdim da je ista stvar kod vas, ali sjetih se svog iskustva koje sam morala podijeliti sa vama.

[ovca_i_janjad]

U ovakvim situacijama (kod nas se manifestira u manijakalnim noćnim igranjima koja se odulje i po četiri sata, odbijanju spavanja osim na pločicama uz ulazna vrata) uvijek se okrenem sebi i pokušavam vidjeti što se sa mnom događa (uključujem i njezinog tatu). Znam da je uzrok na neki način u meni, preko mene, zbog mene, mala je, povezane smo. I onda ispadne da mi sutra dolazi mama u posjetu . Zato se uopće ne bih čudila da dijete osjeća da si pritisnuta ljudima oko sebe, da su njihova očekivanja postala važnija od vašeg odmaranja i druženja.

[vesna72]

U toj dobi i F. je volio "eksperimentirati" na sličan način u situacijama kad je netko kod nas /

meni je bio dobar .

Baš slažem popis potencijalnih čuvalica

[Mamita]

U toj dobi i F. je volio "eksperimentirati" na sličan način u situacijama kad je netko kod nas / mi smo negdje. A kad smo solo doma - zlato.

Ja sam ovo primjetila također još prije dosta godina. I naučila jako važnu stvar o sebi putem svog djeteta. Naime, ona se tako ponašala kad bismo bili u gostima sa kojima se u principu ne osjećam najugodnije i ustvari nastojim biti ljubazna i na distanci, u svakom slučaju daleko od prirodnog i opuštenog. Njeno "iritantno" ponašanje kao da me pokušalo dovesti u prirodno stanje (da, ljutnje, ali prirodno stanje!). Tada sam naučila da trebam izbjegavati društva u kojima ne mogu biti što i kakva jesam, a da trebam biti prirodna i opuštena uvijek!
Hm, ne bih se ni sjetila ovoga da nije ove teme, jer takvih problema više nemamo!! Dijete me naučilo da budem cool u svakoj situaciji sa svim ljudima i uzvratila mi je sa time da i ona bude takva.
Koliko se ja odmičem od sebe, toliko me ona želi vratiti na svoj način.

Uopće ne tvrdim da je ista stvar kod vas, ali sjetih se svog iskustva koje sam morala podijeliti sa vama.

e kako je ovo istina
bili kod nekih poznanika
meni se nikako nije išlo al eto kao red je jer ih nismo dugo vidjeli
ja jedva popila kavu
sve mi je išlo na živce
spika, ponašanje, ta osoba
a djeca...
preurlala, vrištala, smai vikaooooo, ajme užas
pobjegli kući jer je MM rekao: ja idem ne mogu više s njima izaći na kraj.

dijeca su, u biti, kopirala moje osjećaje i projicirali ih van-sama sam ih vidjela. famozno!!!

[plashljivo_pile]

i mi smo bile na moru... kod tetka i tetke... mala je bila nemoguća. non stop urlala, bacala se po podu, izvan svake kontrole.
ovi su mi cijelo vrijeme solili pamet i dijelili prodike iz odgoja, osjećala sam se ko zadnja nemajka i debil. a tlak mi je bil u nebesima.
čim smo se vratili u zg - drugo dijete. valjd je i ona jedva dočekala da se maknemo...
valjda dijete osjeti tu napetost, negativu, pa eto...

[sorciere]

U toj dobi i F. je volio "eksperimentirati" na sličan način u situacijama kad je netko kod nas /

meni je bio dobar .

Baš slažem popis potencijalnih čuvalica

da si mi bliže, ne bih se bunila

[lucky day]

Naime, ona se tako ponašala kad bismo bili u gostima sa kojima se u principu ne osjećam najugodnije i ustvari nastojim biti ljubazna i na distanci, u svakom slučaju daleko od prirodnog i opuštenog. Njeno "iritantno" ponašanje kao da me pokušalo dovesti u prirodno stanje (da, ljutnje, ali prirodno stanje!).

uvijek se okrenem sebi i pokušavam vidjeti što se sa mnom događa ...
Znam da je uzrok na neki način u meni, preko mene, zbog mene, mala je, povezane smo. I onda ispadne da mi sutra dolazi mama u posjetu .

ovo je i moje iskustvo otprilike...

kad to osvjestim puno se opet lakse povezem s lukom i lakse se skuzimo...

al iamti 'inspektora za odgoj' iza ledja definitivno ne pomaze...

[mama courage]

donekle smo i mi imale takve situacije... al ne kod ljudi kod kojih mi je bilo neugodno il mi se nije njima islo... dapace.... recimo, kad sam kod moje sestre u ch, il na moru, s bakom.... onda se zxuja zna nemoguce ponasati... ne stalno, al na nacin na koji se nikad ne ponasa kad smo sami. moja se mama prije 2 godine bila zabrinula kako cu ja to sama s njom, kad je takva... :/ otisla baka, a nas 2 smo sebi organizirale dan i bilo nam super. nikakvih trzavica. al cim je baka tu, koliko god da je obje volimo... il ako je tu jos mm ili moja sestra... il kad odemo mojoj baki i didi /u zg/ ma cim je nas vise... ona donekle i iskoristava tu situaciju i zna se ponasati UZASNO. al ja sam naucila u takvim situacijama prvo dati do znanja nazocnima da se ne mijesaju u ovu nasu sad spiku (procjedim kroz zube: pustite nas sad)... jer sufliranje iza mojih ledja i pametovanje ne volim. a cesto se znam povuci s zxujom u drugu sobu. onda tu slijedi i objasnjavanje,ali i kazne. tj. ostavim je u sobi dok se ne smiri (vrata otvorena) il sl.

evo bas veceras, dosle s izleta i rekla joj sad idemo spavati, tj. obuci spavacice, oprati zube, pricati pricicu itd itd (vec je skoro devet), e, ona bi jos gledala tv il sto vec... dva tri puta joj velim (u prolazu, jer skidam se, prvo cipele itd) da ne moze da je kasno, da smo danas svasta nesto uradili, da cemo jos nazvati tatu da se i s njim cujemo, a ona pocne vec kenjkati i udarati kontru... znam ja da je ona preumorna, al da je u isto vrijeme i puna energije... al ja nemam namjeru joj sada objasnjavati i stodeseti put da je vrijeme za spavanje. naredila sam joj da ode u sobu za kaznu, nije htjela, odvela sam je u sobu, ona se nastavila derati, ja dalje raspremala stvari oko nje ne obazirujuci se na nju. nakon minute se vec smirila... baka je smirila situaciju, dosla i prigrlila je i rekla da se mama mora slusati i da smo sve vec umorne i bla bla i da njih dvije sad idu oprati nogice, ja im dovikujem da ne smiju izaci dok im ja ne dozvolim. zxuja: mama, smije li mi baka oprati nogice za spavanje pa da mi ti procitas knjigicu? dodjem do sobe i velim da smije. i sve bi okej. ponavljam: stvarno nastojim imati razumijevanje za neku konkretnu situaciju i njene osjecaje... nastojim i objasniti. al ne dozvoljavam da moram stooo puta objasniti, jer ona tvrdoglavo ne zeli prihvatit moje rijeci. a posto ionako place, onda ionako nema vajde sto puta objasniti, ide se u time-out, tj. u sobu. ima vrijeme kad bas ne moze (uvijek) biti po njenom.

[mama courage]

hocu reci, ako dodje slijedeceg puta do takve situacije - prvo okrenuti se starijima i reci da je to tvoje dijete i da ces ti to rijesiti, da oni uopce ne moraju razbijati svoje pametne glavice oko toga, a onda se okrenuti djetetu i zavisno od toga sto je... mozda cak se povuci negdje i onda... ne znam kako inace hoces... il objasnjavaj do besvijesti il se odluci da neces objasnjavati, nego pusti da se ishizi... cool moras biti, koliko god to zvucalo lako kad se veli, al moras da ne bi ucinila pogresne korake - niti bila previse stroga (il nepravedna u nekoj konkretnoj situaciji), a ni previse popustljiva (da on iskoristava stalno takve situacije). naravno da dijete ima prilike da iskaze svoje osjecaje, i kad je tuzno, preplaseno i sto ja znam, al ne vidim razloga da se manje vise ponasa kao mali despot i da terorizira prije svega tebe. samo zato jer vidi da mu situacija to dozvoljava.

[Storma]

uvijek je tesko hendlati dijete kada netko s kom zivis (skupa ili kat ispod) pametuje. mislim da je tu i problem postavljanja tvojih roditelja - umjesto "kako da ti pomognem" dobivas "sve radis krivo".

ne znam situaciju...
da sam ja na tvom mjestu otisla bih kuci (ako bi bilo moguce).
ili bi potpuno drugacije organizirala zivot - bila vise vani s malim...

mjera je u tome da se ti ne osjecas ko taoc vlastitog djeteta (bar ne cijelo vrijeme ) a on kao zlostavljano ili zanemareno dijete. a mjera je svakome drugacija.

nemrem pomoc, al bar ovo

[ovca_i_janjad]

Meni moje iskustvo govori da ona nikada ne koristi situaciju za nešto (možda zato što ima tek dvije godine), nego jednostavno ne može podnijeti tu količinu kurtoazije između ljudi koji se druže a da ni sami ne znaju zašto. Jednom sam bila s Nevom u posjeti kod jedne svoje teško bolesne prijateljice, a koja je i dosta teška osoba, cijelo vrijeme mi je bilo grozno, em od osjećaja krivnje što joj ne mogu pomoći, em od osjećaja bijesa na nju što imam dojam da ni ona ne želi da joj bude bolje. Neva se igrala, crtala, sve krasno, ali kad smo otišle od nje... muko moja, sat vremena sam je pokušavala odmaknuti da ne uđe u kazino. Ali - ja sam joj to priuštila, bilo bi bolesno da nije reagirala, da nije prepoznala situaciju, da joj nije bilo previše. A i meni je trebalo nekoliko dana da budem načisto sa sobom.

[mama courage]

prije nekoliko tjedana - kad sam imala jako zucnu i tesku svadju s mojom bakom, nismo se derale, ali si izgovorile ruzne rijeci. ona me napala, ja joj nisam ostala duzna... sjedile smo baka na fotelji ja na drugoj... a zxuja je cijelo vrijeme prilazila baki, udarala ju rukicama po bakinoj ruci (nije jako), plazila jezik i derala se na baku, stalno se baki priblizavala (da je udari), pa se povlacila. al ova (na svu srecu) je bila toliko zapjenila na mene, da uopce nije primjetila kako mene moja zxuja brani.

[yaya]

Krumpirić

mi smo imali bezbroj takvih situacija, i to svaki put ili kad smo imali goste ili kad smo mi bili u gostima. Razlog je taj što se Sonja htjela dokazati pred gostima, ali je uvijek izabrala najgori mogući način za dokazivanje što je dodatno potpirila špotancija pred drugim ljudima naročito ako su ti drugi govorili..."ma pusti ju..." Ono što je pomoglo je da ju kad, je ponašanje prevršilo svaku mjeru, odvedem na stranu i išpotam u četiri oka a ne pred drugima.

[Happy]

Primjetila sam (kao i Traktorka) da djete osjeti moju nervozu i onda kao da me baš namjerno zahebava i gleda do kuda može ići, ja još više nervozna, ona još manje sluša i na kraju ne znaš tko je luđi.
A kad tome pristupam smireno i strpljivo, za čas se smiri i bude dobra.

[Milana]

Happy potpisujem te skroz.
U subotu je luda i nervozna (neispavana) a E za poluditi. Što ja više piz* on sve gori i gori.
JUčer i danas se smirila i skulirala djete najveći na svijetu!
Mislim da oni samo reflektiraju naš nemir, nervozu, smirenost....

[ovca_i_janjad]

Upravo o tome govorim, da oni reflektiraju nas - zato je nikada ne špotam ili nešto slično.

[Anita-AZ]

A ponekad i mi reflektiramo i njih.

[jošmalo]

Da, i kod nas je slično, ja baš nisam super u komunikaciji sa svojima svekrom i svekrvom, a Karlo to odmah kuži i iskorištava, osjeti neku distancu između nas. Ne znam kako ćemo s tim nadalje, budući da se uskoro selimo na kat iznad svekra i svekrve, a Karlo će uglavnom visiti kod njih, ja ni nemam vremena puno se s njim igrati jer imam puno posla oko Josipa, a Karlo se ne voli i ne želi igrati sam. Imate li kakve savjete?

[zvjerka]

flower je napisala:
di je mjera - tamo gdje je ti postavis.

kad je više ljudi oko njih udri brigu na veselje. Pametni mali, sve gledaju
zapažaju, registriraju i na kraju prema svojim percepcijama i mogućnostima kopiraju ponašanja odraslih.

Kad su sami s nekim , a kad nas je više ludilo...
Jučer dolazim u vrtić po njih. Teta se vratila sa god. i pita pa njie htio spavati pa oće ono. ovo.... Pa kaj on to i doma tak. Ja velim ne. A teta: Mrgud mali pa on mene cijelo popdne zafrkava. Poanta: iskorištavanje odraslih jer je procijenio situaciju da može (teta ga nepozna jer je iz druge grupe).

Krumpirić, sve bu to prošlo, nije to ništ kaj nas tek čeka kad ih prime pubertet.

[mahima]

krumpi Pa mali vražićak je u novom okružju, sigurno uzbuđen, fali mu tatica...
Ja isto osjetim kad smo više dana u Osijeku kod mojih ili mm-evih da Luc podivlja...
Samo kul 8)

[koksy]

Ja jos nemam vlastito iskustvo jer je moj mali tek na putu ali imam frendicu koja ima puno mladeg brata od sebe. Mali ima 8 god. Neki dan ja kod nje a mali zloceeeeest. Stalno skace, vice, udara. Kaze ona njemu nek ide pisat zadacu. On ju ignorira. Ponovi ona njemu opet. On opet nista. Odjednom, ona digne ruku, ispruzi svih pet prstiju i pocne odbrojavati; pet, cetiri tri... Do dva njega vise nije bilo, pisao je zadacu. Ja gledam u cudu i pitam ju sta je to bilo. Kaze ona da tu tehniku koristi vec godinama i da jos nikad nije stigla do jedan. A da nezna ni sta bi da je
Pa eto, mozete probat...

[krumpiric]

fala.ne fala.baš te metode mi ni ne padaju na pamet..
evo,za vikend je stigao mm... ostali su se malo "distancirali",dječak se iz temelja promijenio

[Anita-AZ]

Veseli me da je tako.

[ronin]

i mi smo bile na moru... kod tetka i tetke... mala je bila nemoguća. non stop urlala, bacala se po podu, izvan svake kontrole.
ovi su mi cijelo vrijeme solili pamet i dijelili prodike iz odgoja, osjećala sam se ko zadnja nemajka i debil. a tlak mi je bil u nebesima.
čim smo se vratili u zg - drugo dijete. valjd je i ona jedva dočekala da se maknemo...
valjda dijete osjeti tu napetost, negativu, pa eto...

Dakle ovo mogu potpisati do zadnjeg slova

Prvi dio ljetovanja bili smo sami i bilo nam je savršeno
Drugi dio sam pristala (kobne li pogreške!!!!)pošto svekiji renoviraju kuću deset dana provesti kod muževe babe-koja je petero djece odgajala-remenom.
Mislim da već možete pretpostaviti što se dogodilo.

6 dana je šutjela i klimala glavom,a onda je krenula kritizirati
-prvo mene jer sam "nemirno čeljade,ko pauk,sad je ovdje,a za čas ondje",a ona je svoju dicu naučila sidit koliko triba(iako to za mene baš nije kompliment)
Prešla sam preko toga,mislila,valjda stara ima loš dan

-Drugo jutro je počelo Josipovim plačem kod doručka,jadničak je dobio afte i bolio ga je svaki zalogaj.Ona je promatrala kako ga tješim i strpljivo hranimi rekla:Ošini ga remenom! :shock: :shock:
Ja sam joj odgovorila naravno što mislim o tome i upravo tada došla je na kavu sveki.
A onda je babu krenulo:E moja Nina,slabo ti to odgajaš.Kada ga triba kazniti,ti ga poljubiš!Istuci ga,pa će te se bojat!
Ništa od ovog starijeg neće bit,za mlađeg još ne znam.

Kako sam ja po prirodi osoba koja s*anja ne guta,rekla sam joj sve što mislim,a koferi su bili spakirani za dva sata.

Zašto ustvari ovo pišem...kao što reče Anita dijete je osjetilo da MENI nije ugodno,da se susprežem i reagirao je malo drugačijim ponašanjem,bio je više cendrav.Kad smo se vratili kući,postao je onaj stari.
Ali ni u jednom trenutku nisam posumnjala u sebe i svoj način odgoja,mislim preispitujem se ja sto puta na dan želeći biti što bolja mama,no ne na način kako su neki ljudi oko mene to zamislili.

[frenki26]

Kako sam ja po prirodi osoba koja s*anja ne guta,rekla sam joj sve što mislim,a koferi su bili spakirani za dva sata.

Ti si moj uzor! Koliko sam ja samo sranja progutala od moje rodbine ... Nadam se da moje dijete neće kupiti moje vibrice u njihovom prisutstvu jer će to biti katastrofa. Ja, kada sam sa svojima nikada nisam myself, oni me uopće ne poznaju, ni mene ni moje stavove i poglede na svijet jer ja malo pričam, nekonfliktna sam osoba (i previše, na štetu vlastitog psihološkog zdravlja) a jednom kada puknem i kada dobiju a piece of my mind, bit će svega...

[ronin]

Ma draga samoj sam sebi rekla da mi je vrijeme predragocjeno da ga trošim na razjašnjavanje s onima koji to ustvari ne zaslužuju.

Trebala si vidjet babinu facu kad sam kofere nosila u auto.
I baš sam se dobro osjećala.
Mislim,daleko od toga da volim svađu al brate što je previše previše je.
no najbolje od svega je da kad malo pokažeš zube i ne daš na sebe,da svi postanu divni i krasni...ne bi čovjek vjerovao.

[lucky day]

Ja jos nemam vlastito iskustvo jer je moj mali tek na putu ali imam frendicu koja ima puno mladeg brata od sebe. Mali ima 8 god. Neki dan ja kod nje a mali zloceeeeest. Stalno skace, vice, udara. Kaze ona njemu nek ide pisat zadacu. On ju ignorira. Ponovi ona njemu opet. On opet nista. Odjednom, ona digne ruku, ispruzi svih pet prstiju i pocne odbrojavati; pet, cetiri tri... Do dva njega vise nije bilo, pisao je zadacu. Ja gledam u cudu i pitam ju sta je to bilo. Kaze ona da tu tehniku koristi vec godinama i da jos nikad nije stigla do jedan. A da nezna ni sta bi da je
Pa eto, mozete probat...

ja, kad se sjetim , SEBI brojim... najmanje do 10...
prtiom , ako mi koncentracija odlazi sa brojanja - fokusiram se na disanje - i super se smirim za kvalitetnije rjesavanje situacije...
zanimljivo je da je luka i sam poceo 'disati do 10' u tim situacijama, oponasa me...
pa , naravno, odvalimo u smijeh - a tada se stvar rjesava iz sasvim druge pozicije...
oboje smo u drugom filmu - svakako boljem od onog koji se vrtio prije 10-tak sekundi...