 |
|||
Kada i kako objaviti trudnoću na poslu?
Kada i kako na poslu objaviti trudnoću? Jeste li to napravile na formalan ili neformalan način? Kome prvom – nadređenima ili kolegama? Ili ste jednostavno čekale da postane očito? Kakve su bile reakcije?
Što mislite da je najbolje napraviti kada u ranoj trudnoći imate mučnine zbog kojih ujutro kasnite na posao ili čak niste u stanju ni otići na posao, a pravi razlog još ne želite podijeliti s ostatkom planeta? Kako ste rješavale takve situacije?
a ovisi o poslu i poslodavcu.
Ja sam svojoj sefici cim sam saznala poslala poruku (bila je na moru) da ima novu trudnicu u firmi
samo me pitala jel pem na bolovanje...
Mislim da to ovisi od firme do firme i kakva su strujanja u njoj. Ja sam obje trudnoće rekla odmah. Tj. čim sam vidla na testiću rekla sam kolegicama u sobi jer smo bliske uz napomenu da šute a kad je ginić potvrdio uzv onda i šefovima uz napomenu da nejdem na bolovanje - nek se pripreme odmah da me ne bude.
ovisi o stanju u firmi i odnosu prema zaposlenima. Ja sam svoje "razveselila" tek u 3mj. Mislim da bi trebala prvo reći šefu, ne okolo kolegama. Znam da bi moj direktor dobio slom živaca da svi saznaju prije njega.
Nekolicini kolega sam kasnije sama rekla. A srećom imamo jako brbljivu tajnicu pa su i drugi uskoro saznali.
Ovisi gdje radiš. Ja sam rekla odmah i pokupila se doma. Našli su mi zamjenu i problem riješen. :D
Moje iskustvo glede toga je jako loše. Moja šefica mi je iste sekunde željela raskinuti ugovor na puno neodređeno vrijeme i "ponudila" mi ugovor na određeno na pola radnog vremena ili otkaz, a do tad smo imale supe odnos.
Koja divljaka :?
Strašno.Helena28 prvotno napisa
Ja sam svojoj šefici odmah rekla i veselila se skupa sa mnom.Poslala me doma na mirovanje i prije nego što je trebalo,jer je stigla zima,a mi smo radili u groznim uvjetima.Došla je raditi umjesto mene kad je trebalo.
Kod mene su svi znali da pokušavam ostati trudna 2 godine (išla sam na postupke potpomognute oplodnje).
Kada sam konačno ostala trudna i to prirodnim putem, doslovce sam svima sa kojima radim prosljedila obavijest da sam trudna.
Reakcija je bila super i od mojih šefova i od kolega.
Čak mislim da su bolje prihvatili vijest iz razloga što sam im odmah svima javila, nego što bi je prihvatili da sam to objavila tek sa cca 3 mjeseca.
Čisto da se zna i moje iskustvo. Pokušavala zatrudniti više od godinu dana (na poslu to znali), a kada sam napokon zatrudnila (Hvala Bogu!!!), bliske kolegice reagirale a kud baš sad, jedna je na mene vikala oko pola sata da li ja znam da je posao na prvom mjestu?! :shock: Vještica!!! (Do trenutka kad je meni od vike pozlilo i jedva sam otišla kući. Nitko nije ni pitao kako sam i kako ću se dogegati doma.) I sada kad se toga sjetim, poludim, da je jedna kokoška na taj način ugrozila moju bebicu.
Direktor je bio oduševljen.
Meni je moja šefica poljubila trbuh kada sam joj rekla, vjerovale ili ne !
Da ne ispadne da je to od veselja što idem doma, nije htjela zamjenu za mene, nego je svima ostalima podijelila nešto od mog posla, i ja se vratila na identičnu situaciju, nakon godine i 8 mjeseci.
Svi su mi bili za 5+.
ja sam isto pokušavala dvije godine ostat trudna i direktor je znao. Rekla sam mu isti dan da je uspjelo.
Kolegama sam malo tajila, osim jednoj kolegici koja me pokrivala
Sad svaki dan na poslu dobijam voće. Brinu o meni
ja sam javila porukom svima, kružnom. u trećem mjesecu trudnoće, mjesec sam tada već bila na godišnjem, zagrljena sa školjkom (ne morskom, nažalost :/ )
Ja sam u petak napravila test i bio je pozitivan i rekla kolegici u sobi, a drugima sam mislila malo tajiti, al u subotu su pocele jutarnje (tj. cjelodnevne) mucnine i trajale su puna 4 mjeseca, tako da sam samo rekla direktoru a drugi su skuzili.
Meni je sada po drugi put bilo teže nego prvi, jer mi je unaprijeđenje bilo na vidiku. Kada sam uletila plačući šefici govoreći da sam trudna i da to planiram ostati i pored unaprijeđenja, ona mi je rekla da nema problema i da više ne ulječem plačući, jer je mislila da je nešto mnogo gore :/
Ja sam odmah rekla na poslu, bilo me strah da se ne desi da moram mirovati, pa da onda u istoj vijesti moram objaviti da sam trudna i da sam na čuvanju trudnoće. Šefovi su bilo skroz ok. Tjedan dana poslije toga sam prokrvarila i otišla na bolovanje.
Ja nisam planirala ništa reći dok ne čujem srce na UZV obzirom da sam već na početku imala smeđi iscjedak i bila na utrićima. Normalno sam radila i mislim da nije bilo potrebe da znaju baš odmah.
U 8. tjednu mi je dijagnosticiran missed ab. pa sam morala na kiretažu i tada sam tek rekla o čemu se radi.
Šefica mi je to iskomentirala kao znala je ona već da sam trudnai kao bila ljuta jer joj nisam odmah rekla-kao da ne bi bila ljuta tako i ovako. :/
Zato drugi put tek nemam namjeru ništa reći još i duže (barem do 3. mjeseca) jer dok ja normalno obavljam svoj posao, mislim da je to čisto privatna stvar.
prvi put sam prokrvarila sa 6 tjedana, baš na dan kad sam išla na UZV i ostala na mirovanju - tako da su saznali odmah
drugi put sam šefu i dvoje kolega (s kojima dijelim posao) rekla opet sa 6 tjedana( čim sam se vratla s uzv) i rekla da mi je test pozitivan, mrva na svom mjestu ali srce još ne kuca. rekla sam šefu da kaže šefovima gore, ali da molim da se ne širi dalje po firmi barem dok srčeko ne proradi
za moj radni tim je bilo jako bitno da znaju odmah jer je to bilo vrijeme kad se planirao posao za slijedeću poslovnu godinu
prihvatili su super
:/
To valjda ovisi i o poslu i o radnom okruženju. Je to privatna stvar, ali o tome ovisi i organizacija posla, tako da je meni u redu da poslodavac zna što prije, ukoliko će o tome ovisiti funkcioniranje radne organizacije. Meni bi bilo koma da sam ostavila šefove i ljekarnu skroz nepripremljene, ovako su se imali vremena pripremiti na moguće bolovanje i organizirati sve ljekarne da mogu funkcionirati bez problema.
Naravno, da mi šefovi i inače nisu korektni kao što jesu, to mi ne bi bilo baš važno.
Ovako je bilo i kod mene.
Trudnoća je osobna stvar, ali ako moja trudnoća iziskuje neke organizacijske preinake za koje ja znam da ih je moguće dobro definirati jedino ako s tim počnemo dovoljno rano, mislim da je fer i reći dovoljno rano.
nakon dva missed-a, nisam htjela da puno ljudi zna za moju trudnocu tako da sam rekla kolegi s kojim radim i svojoj sefici cim sam vidjela na uzv-u kako srce kuca!
i zamolila ih da ne pricaju do 12 tjedna. moja sefica se pravila kao da nista ne zna, ali se tako i dalje ponasa, a ja trudna vec skoro 6 mjeseci :/
i jos nema zamjene za mene pa radim od doma
Govorila sam konkretno o svojoj situacija i mislim da ako ih obavijestim u 3. mjesecu i imam namjeru raditi do kraja imaju lijepog vremena naći zamjenu za moj porodiljni.:/
To valjda ovisi i o poslu i o radnom okruženju. Je to privatna stvar, ali o tome ovisi i organizacija posla, tako da je meni u redu da poslodavac zna što prije, ukoliko će o tome ovisiti funkcioniranje radne organizacije. Meni bi bilo koma da sam ostavila šefove i ljekarnu skroz nepripremljene, ovako su se imali vremena pripremiti na moguće bolovanje i organizirati sve ljekarne da mogu funkcionirati bez problema.
Naravno, da mi šefovi i inače nisu korektni kao što jesu, to mi ne bi bilo baš važno.
Ja sam malo šutila jer mi je taman isticao ugovor pa za svaki slučaj
Nadam se da me posao čeka. Šef me svako malo pita kad ću se vratiti jer cura koja me zamjenila ne obavlja ni pola onoga što sam ja obavljala.
Nakon 3 mjeseca, iako svi znaju da sam godinama u MPO-u - prvo šefici koja organizirava posao, tek onda kolegicama koje moraju znati. Po meni bi to tako u nekom normalnom okruženju i trebao biti "hodogram" - tj. prvo nadređenome, a onda dalje, ali to stvarno ovisi o puno toga, uglavnom o tome kakvu reakciju očekujete od šefa, a za moju sam znala da će biti vrlo fer i po meni je bio red da od nje krenem.
Ja sam na samom početku prokrvarila u 5 tjednu,ali na UZV-u se nije ništa vidjelo tako da sam na komplikacije otišla tek iza krvarenja u 7 tjednu kada se već vidjela beba,srčeko je kucalo,ali je tu bio tada već i veći hematom :/
Ok, ali nikad ne znaš kako će se stvari razvijati. I ja sam imala namjeru raditi što dulje, ali sam iznenada morala otići na bolovanje, pa sam se vratila nakon prvog tromjesečja i radila do redovnog rodiljnog dopusta.
U obje trudnoće, prvo sam rekla šefu i uz obavjest sam ga i pitala hoće li me čekati moje radno mjesto. Dobila sam odgovor da hoće. Nakon gubitka prvog djeteta vratila sam se na posao i ostala na istom radnom mjestu. Poslije druge trudnoće, smijenjena sam i dobila sam novo radno mjesto sa skoro pa duplom plaćom, ali sam nezadovoljna. Više nemam mogućnosti za napretkom.
U prvoj trudnoći sam rekla oko 3 mjeseca i radila do 6mj. Svi ok prihvatili. U ovoj trudnoći rekla ravnatelju da ne mogu na sjednicu jer moram giniću zbog moguće trudnoće, nisam radila ni do tad jer sam dobila jaku upalu grla, pa mućnine, a kako putujem 65km u jednom smjeru ostala doma. Ovaj put nisu bili oduševljeni, valjda im je prerano, ali ne brine me. Dok se ja vratim već će i zaboraviti. Bolje ranije, ako moraš na bolovanje, da se stignu pripremiti.
eh.. treba najprije misliti na bebu i sebe, znam kako ova recenica zvuci... hocu reci svi mi zivimo u nekoj okolini i nitko nije sam pa treba uzeti u obzir i ostale ljude.
Ali zdralje je ipak na prvome mjestu.
Slazem se da treba reci za trudnocu, naravno ovisi o poslu i suradnicima i naravno o trudnoci.
Ja sam rekla za prvu trudnocu odmah cim sam stigla s ultrazvuka, nazalost krenule odmah komplikacije i morala sam mirovati. Direktor je prezivio, naravno falila sam u svom segmentu ali nekako su se snasli i bez mene.
Ova druga trudnoca je krenula ok, takodjer sam rekla odmah nakon prve kontorle kod ginica; direktor se bs i nije veselio ali ok, sto je tu je..prihvatio to kako je! Radila sam do 9tj. i otisl na bolovanje radi upale mjehura i sad evo prokrvarila pa sam doma na mirovanju i direktor se pomirio s time da me nece biti dugoooo....
Dakle, po meni treba reci. Naravno ovisi o puno cimbenika kada! ali bolje prije... pa neka se i to rijesi.
ja sam svome šefu odmah rekla .... i rekla sam da ne idem na bolovanje ...,ali nažalost pojavile su se komplikacije u ranoj trudnoći i bila sam na strogom mirovanju ...
Sljedeća trudnoća biti će objavljena tek kada prođu 3 mjeseca,do tada neće nitko znati,osim mene i mog zarućnika
Da mi je šefica drugačija vjerojatno bi i ja rekla odmah-isto kao što nisam mogla dočekati da kažem svima ostalima, ali kad znaš da reakcija neće biti pozitivna nesvjesno odgađaš taj trenutak.
Ja sam valjda mjesec dana skupljala hrabrost da joj kažem i na kraju je ispalo kako je ispalo. :/
Prvoj nadredjenoj i dobrim kolegicama sam rekla odmah.
Najnadredjenijma cu reci kad me pitaju jesam li se to udebljala...Nisam duzna nista prijavljivati bar prva 3 mj.
ja sam čekala 3mj. jer sam htjela biti sigurna da je sve OK. Užasavala bi me pomisao da svima kažem odmah pa da nešto ne daj Bože ne bude dobro i onda me cijeli ured onak sažalno gleda.
uz to, prvi tjedni trudnoće su mi nekako intimno razdoblje u kojemu mi ne treba sudjelovati cijeli ured.
rekla sam čim sam došla sa gin. pregleda i potvrđena mi je trudnoća.
desilo se da se poveo razgovor o jednoj poslovnoj suradnici i tome kako je trudna. ja sam tada rekla da nije ona jedina trudnica
odmah im je bilo jasno što im želim reći.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom