Htjela sam vam postaviti jedno pitanje u vezi time-outa.

Dakle, za početak bih htjela reći da nikad ne puštam Fionu da plače.

Do sad smo jednom imale situaciju za time-out i ona se tako očajnički rasplakala da sam za dvadesetak sekundi došla po nju i tješila ju. Naravno da sam joj pričala i zašto je bila sama, ali čini se da to nije imalo nekog smisla.

Sad se pitam što je ona zapravo od svega toga shvatila i dodatno me zanima ostavljate li bebe u time-outu i kad plaču ili ga tad skratite? :?

I, konačno, ako ju za vrijeme time-outa stavim u kindač, neće li početi osjećati odbojnost prema njemu? :/