time out....koristimo ga i nakon dva puta korištenja T je svaki put shvatio krivicu
L ima tek 8mj ali zna kad kažem "ne", "dosta" i okrenem se da nešto ne štima

današnja situacija
sjedimo kod mojih roditelja za stolom, L uporno pokušava uhvatiti stolnjak i počupati ga....
1.NE
2.NE
3.NE, pusti ne diraj
4.NE-on me gleda u čudu "kao što se dešava???" i gleda me, smije se i rukicama za stolnjakom....
5.NE, to se ne dira....uzmem ga od sestre i stavim u kolica i okrenem ga da nas ne vidi...od njega niti glasa punih 5 min

izvadim ga iz kolica i stavim ga opet kod sestre...stolnjak se ne dira više....

krevet i kažnjavanje tipa:
-stavljanje u krevetić
-gašenje svjetla
-zatvaranje vrata (a do tada nikad nisu bila zatvorena)
kod djece izazivaju suprotan efekt, izazivaju paničan strah i djeca zato ne prestaju vrištat

ja Luku uspavljujem skakutanjem na gym lopti, to traje par minuta i on je već daleko,daleko...
ali...
večeras sam pokušala staviti ga u krevet već jaaaaaaaaaaako pospanog, gotovo uspavanog...izišla sam iz sobe i nakon kojih 5 minuta kad je shvatio da je sam stravično je plakao...vrištao da se meni srce kidalo a išla sam samo vidjeti njegovu reakciju....
navikao je da mu je moje ili tatine lice zadnje što vidi prije sklapanja okica tako da je to što sam ga ostavila kod njega izazvalo paničan strah....

iako sam protiv Time Out metode nekad je stvarno nužna i potrebna....pogotovu kad dijete počne udarat roditelje/braću/sestre/rodbinu...