bili smo podstanari prve 2,5 godine, i S. se rodio u podstanarstvu
mislim da nam je to bio jedan od pametnijih poteza, i nismo nikad pozalili tih x tisuća kuna koje smo dali za najam i rezije, to je bila placa za slobodu

i danas se raznjezim kad gledam fotke, i nekako mi je toplije oko srca kad se provezem tim dijelom grada.
ljudi kod kojih smo stanovali su bili (i jos uvijek jesu) prekrasni (
to je sigurno detalj koji puno pridonosi mojim lijepim sjecanjima na podstanarstvo), ostali smo u vezi s njima, i danas se cujemo i tu i tamo ih posjetimo
otisli k familiji radi odluke da pocnemo ozbiljnije stediti za samo svoj prostor. malo se otegnulo, ali nadam se da budemo uskoro konacno i to realizirali