Mi smo bili podstanari godinu i pol. Ni u jednom trenutku nam nije palo na pamet da bi živjeli s roditeljima. Moja mama nam je nudila da dođemo kod nje (velika kuća, ona je tada bila sama sa bratom...sad se brat oženio) i bez obzira što se jako dobro slažemo jednostavno sam željela svoj mir. Da počistim kad mi se čisti, da skuham kad mi se kuha i sl. Imali smo sreću da je MM-ova baka imala stan od cca 37 m2 u kojem je do prije par mjeseci živjela MM-ova sestra sa svojom obitelji. Sada je ona kupila veći stan, mi digli kredit i isplatili joj njezin dio i napokon smo u svome. Samo što nam ni to nije konačno rješenje, planiramo još kikača, a stan je relativno mali tako da ćemo za par godina opet morati smišljati neko novo rješenje. Ali ipak je drugačiji feeling kad si u svome pa makar i jedno i pol sobnom stančiću