Mi smo podstanari.
Okrečili, iznijeli njihov namještaj u podrum (mm i moj brat), posudili kombi od mog šefa i donijeli u njemu svoj trosjed, fotelje...)mm, moj brat i prijatelji). Najgore mi je što nije bilo čisto - štoviše, bilo je dosta prljavo
Makli neke njihove tepisone, kupili linoleum.
Emajlirali kadu.
MM se popeo na krov, pa onda još na neki stup da bi stavio antenu za TV (vlasnici su rekli da nitko nije imao problema s prijemom).
WC se zaštopao 2-3 puta.
Sifon u kupaonici sam očistila...nekako (malo gadljivo,al ajde) - moralo se jer nije išlo ni sa solnom kiselinom ni sa sredstvima za odštopavanje.
Preko Oglasnika smo kupili meni stvarno prekrasne ormare i evo dok ovo pišem gledam po dnevnom boravku i zaključujem kako tu nema niti jedne stvari od vlasnika.
(Tepih im je relativno OK, očistili smo ga i zapakirali u podrum do zime.Sad po ljetu nam je lakše bez njega.)
Stan je sam po sebi lijep, prostran, a to što nije bio baš dobro održavan...to je do korisnika...
Mi smo također "samo"korisnici, ne vlasnici, ali na taj prostor gledamo, posebno ja-priznajem!) kao na svoj dom. I zato se oko njega trudimo koliko god možemo (fizički,vremenski,financijski).
Koliko primjećujemo, vlasnici to ne cijene baš nešto, ali nema veze.
Prijašnji stanodavac je takav odnos jako cijenio, sprijateljili smo se.
Naša djevojčica je dakle mali podstanar a prva adresa joj je adresa na kojoj stanuju moj brat,šogorica i nećakinja jer, kao i većina,nismo prijavljeni na ovoj podstanarskoj adresi.
I naravno da mislimo i kombiniramo kako da se domognemo svog vlastitog stana. Ali trenutno, a to "trenutno" je već neko duže vrijeme, sam se prestala nervirati,izjedati i sl.oko toga. Ne zato kaj sam flegmatična, "jako mudra" (moš si mislit!) ili sl.Jednostavno nemam snage za to.
I s druge strane, sigurna sam da ćemo uspijeti! (Po sistemu "think pink" )