Petar pan, baš mi je žao što ti vlastiti buraz ne želi pomoći i olakšati život dok se ne preselite. Očito mu paše da se koplja lome oko njega...


Mi živimo u kući s mojom bakom. 87 godina, manipulativna, navikla da sve bude po njenom i svi smo mi niža bića (njena djeca, mi unuci...). Ne mogu griješiti dušu, dala nam je cijelu etažu na raspolaganje ali kad se sjetim da u skoro svakom ormaru ima nešto njenih stvari (obilježavanje teritorija), dođe mi da vrisnem (hvala Bogu barem smo si kupili novu spavaću sobu). Plus što u ovih 2,5 godine koliko imaju njeni praunuci niije im dala ni kune za čokoladu, a mogla bi izdvojiti i 200-tinjak kn mjesečno (ima penziju od 3500kn). Nisam materijalist ali nijednom nije rekla "evo ti nešto love kupi djeci pelene". Ne bi ostala gladna.
Zasad nismo u mogućnosti uzet kredit za stan, možda dok ja počnem raditi ako se izborim za veću plaću ili dok MM-u posao ne prohoda malo bolje...
Kad se samo sjetim kako je MM-u i meni bilo lijepo dok smo bili mladi, ludi i PODSTANARI... :/
Ma bolje da nisam počela pisati...



Uglavnom, petar pan, izdržite još malo pa ćete biti na slobodi. PUsa, vibrammmmm za završetak radova ~~~~~~~~~~~~~~~~~