Počinje odbijati sisu?! Pomagajte!

[norica07]

Nasa Nora ce u utorak mjesec dana, no ona nije napredovala koliko treba. Prošli smo tjedan bili kod pedijatrice na vaganju i njie dobila dovoljno u tjedan dana. Umjesto 170g, dobila je samo 100g. Pedijatrica nam je rekla da moramo dohranjivati. No, polako sve manje sisa. Zapravo smo vec od samog pocetka imali problema. Rodila se s 2880g pa su nam rekli da je moramo hraniti svaka 2 sata. Naravno da se ona nije uvijek tako budila, pogotovo u noći. Kada bi sisala, jako je polako sisala i brzo bi zaspala, tako da nam se čini da nije počela dovoljna proizvodnja mlijeka. Trenutacno kod izdajanja, nakon 3 sata ima oko 40ml u obje sise. Uz to je moja žena prošla dva tjedna imala visoku temperaturu i pije antibijotike. Kako da je vratimo na sisu, i kako da pocne bolja laktacija. Uostalom, budenje s stipkanjem, skakljanjem, masiranje dojki, diranjem ispod brade, nista nije pomoglo da nju natjeramo na sisanje.

Molim vas pomagajte jer smo u komi što ona odbija sisu. Želimo dojiti (pogotovo moja žena, kada ja to, na žalost, ne mogu preuzeti), a ne znamo sto više učiniti!

[MGrubi]

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=111&Show=603
možda pomogne
sretno

[sbuczkow]

Umjesto 170g, dobila je samo 100g.

Moj je bio u sedam dana dobio samo 80. Pedijatar je pitao kako se osjeća, pogledao mu kožu, rekao da ima dovoljno potkožnog masnog tkiva i da to nije toliko bitno koliko je dobio.

[leonisa]

norica07, molim te nazovi ti, ili tvoja zena, sos telefon 01 61 77 520 ili 091 22 77 220


saljem vam vibrice i podrsku ~~~~~~~~~~~~~~~

[leonisa]

koliko je beba sada teska?
kolika je bila njena najmanja tezina?
koliko ima mokrih pelena i koliko pokakanih?
da li joj uz dojenje dajete caj ili je nadohranjujete adaptiranim mlijekom?
da li joj dajete izdojeno?
da li ima dudu?
zasto se majka izdaja?
kakvo je opce stanje bebe?
da li je od uvijek bila pospanija beba?

nisam skuzila koliko je sati, a SOS telefon radi tek sutra od 15h.

odgovorite na ova pitanja pa ce vam se javiti neka od savjetnica dok telefon ne pocne raditi.

[norica07]

Norina zadnja težina je bila 3000g, iz bolnice je izašla s 2740g, što je bila i najmanja težina. Ima dosta mokrih pelena i kaka nekoliko puta dnevno, no od petka ju i dohranjujemo. Ali i prije je imala nekoliko pokakanih pelena dnevno, jedino što je u zadnje vrijeme imala dosta zelenu stolicu. Mislim da su mi sve jasnije neke pogreške koje smo napravili, ali jednostavno je ta bolest shrvala moju ženu, a još uvijek ju muči. Evo danas je 14 dana da joj se temperatura popne na iznad 38. Ovaj tjedan ćemo dobiti neke nalaze da vidimo u čemu je stvar.
Nadohranjujemo je adaptiranim mlijekom **** HA1
Ono što je žena izdajala, smo joj i davali da popije.
Ima dudu, ali joj bas ne dajemo, a ako ju i prihvati, minutu kasnije ju ispljune.
Mama se izdaja jer je ona pocela spavati nakon par gutljaja i nista nije pomagalo da ju razbudimo. Ostavljanje na sisi duže vrijeme, štipkanje, škakljanje, skidanje. Ako ju i presvučemo prije nego što ju dojimo i ako ju time budimo, ona se toliko dere da ju jedva smirimo i da se umori i opet zaspi na sisi nakon par gutljaja.
Na zadnjem pregledu (četvrtak) je opće stanje bilo dobro. Pedijatrica je rekla da je živahna i da je sve u redu. Zato me i izluđuje što nije malo više inzistirala na uspostavi dojenja, već je rekla da ju moramo dohranjivati.
Da, bila je uvijek pospanija beba, iako ima dosta budnih razdoblja.

No, greške koje smo činili je to da smu ju možda na svaki plač trebali stavljati na sisu (iako moja žena nije imala snage jer je iscrpljena od temperature, e da, i ima ogromnu sedimentaciju). Na početku smo već imali problem s mlijekom, ali onda su nam Rodine savjetnice pomogle s time što je žena nju držala golu na svojim prsima 24 sata te je taj vikend puno nadoknadila na težini. S temperaturom je došla stagnacija. Čuo sam se već s Rodinom savjetnicom i rekla je da se ona može vratiti na sisu, ali treba puno strpljenja. Ono čega se bojim je da nam je ženina bolest oduzela i snagu i strpljenje, a još k tome ona mora uskoro na operaciju izvaditi neku cistu, što će ju još dodatno umoriti. Sve u svemu, čini mi se da se sve nekako urotilo protiv nas.

Ima li tko iskustva s ovakvim ili sličnim poteškoćama? Što ste vi učinili?

[NatasaM...]

Prvo, prirast od 100g u tjedan dana jest nesto ispod minimuma. Osim vage bitno je i da beba ima dovoljno mokrih i pokakanih pelena dnevno. Znaci, 6 mokrih (30 ml tekucine), od toga 3 pokakane (stolica 2.5 cm i veca).

Drugo, da bi majka postigla potpunu relaktaciju, potrebno je da se tome poprilicno posveti, a nisam sigurna je li ona to u stranju s obzirom na stanje?

Jeste li korigirali davanje na bocicu? Mozda da malo proucite tekst o alternativnim metodama hranjenja na nasem portalu (ima i pravilno hranjenje na bocicu)?
http://www.roda.hr/vijesti.php?ID=18...80b2b4a79c0a29

Sve se moze rijesiti, ali za sada mi se cini najvaznije
1. da majka ozdravi (javi kakvi su nalazi)
2. da korigirate davanje na bocicu ili odaberete neku drugu metodu hranjenja
3. da se majka izdaja ako beba odbija dojku i da je povremeno proba staviti (uz svaku metodu u tekstu ima objasnjeno kako vratiti na dojku) da bi odrzala laktaciju
4. da majka pazi da ne dehidrira
5. da tata uskace koliko god moze s pomoci u kuci i oko bebe

[maraska]

ja sam imala slično iskustvo.
beba u prvi 15 dana nije dobila ni grama, izgubila 30g.
patronažna me uvjerila da beba loše napreduje i da je trebam nadohranjivati. ja sam bila luda od brige ali nisam je nadohranjivala.
beba je nakon 15 dana sama počela tražiti.
jela je stalno.
najdulja pauza izmđu podoja nam je bila 30 min. ( po noći 1-2h)
i to je potrajalo sve do skoro 2 mjeseca bebina života.
trebalo mi je puno puno snage i strpljanja, pogotovo jer ja nisam bila psihički najbolje.
najviše mi je pomogla mama, koja je doputovala kako bi nam kuhala i spremala, a ja sam samo ležala i dojila, dojila, dojila.

držim vam fige

[NatasaM...]

Jos nesto, za buducu relaktaciju bi bilo najbolje
potpuno izbaciti dudu
izabrati neku drugu metodu hranjenja - hranjenje bocicom na pravilan nacin ide jednako sporo kao i bilo koja od metoda

te da mama nazove SOS kad se bude osjecala bolje.

[norica07]

nakon trotjedne borbe s temperaturom, mama je završila u bolnici. Sve je počelo sa velikim obećanjima kako nije problem da beba dolazi na podoj, da čak i beba bude smještena s mamom u bolnicu, no od svega toga ništa. Ovo što beba nije s njom je bolje za mamu, jer nema dovoljno energije, ali to što malo zezaju s dojenjem...hm... No, nismo ni mi sigurni da li je bolje da smo privremeno prekinuli s dojenjem jer nam je već muka koliko je antibiotika uslo u Norino malo tijelo (sada prima 3x500mg Efloran + 3x1,5g Ketocef).

Mama je sada 4. dan u bolnici, i stanje joj je gotovo nepromijenjeno. Temperatura nije više iznad 38, što je dobro, ali ne pada dalje. Uvijek je tu negdje oko 38. mama naravno puno plače jer je odvojena od svog djeteta. Postoji li veća kazna za mamu na samom početku?! Dobro je to što nam dozvole da svaki dan s bebicom dođemo na 4-5h i budemo s nojm. Danas ju je čak i malo dojila, i mala nije odbacila sisu, nego je poslije toga spavala kao velika.

Pitali ste kakva je diagnoza. I to još čekamo. Uglavnom, ima cistu na lijevom jajniku za koju smatraju da se ugnojila. Cista se pojavila u trudnoći i narasla je na 6,5 cm. negdje u 5. mj trudnoće je prestala rasti. Sada, nakon poroda je narasla još jedan cm. Već smo na kraju snaga. Ono što je naša sreća je da je Nora bebica koja nema dodatnih problema s grčevima ili s nečim drugim, pa je osim osnove što treba svako dijete (hrane, sna i puno ljubavi) vrlo nezahtjevno dijete. Za sada je to, to. čujemo se s novostima. Nadamo se da će mama uskoro ozdraviti i da ćemo krenuti s vraćanjem na sisu i s relaktacijom (ona se izdaja u bolnici da bi održala mlijeko, ali danas je imala nesto malo mlijeka, pa se boji da joj od stresa možda i nestaje mlijeko).

Mihael

[renci]

A joj, stvarno vam nije lako, no svemu će tome doći kraj i sada je vrlo važno da budete pozitivni jer ćete tako pomoći svojoj ženi i malenoj Nori.
Osobno poznajem gospođu koja je 2,5 mjeseca bila odvojena od novrođenčeta zbog svog zdravlja i baš joj je ta želja za dojenjem i briga za bebu pomogla da ozdravi, ali je i skretanjem misli sa svojih muka te brinući se da se redovito izdaja, uspjela održati mlijeko i nakon povratka kući dojiti bebu. Otac je bebi nosio i davao majčino mlijeko, ne uvijek zbog lijekova, ali beba ga je pila u kombinaciji s adaptiranim.
S obzirom da vidim da i vi imate veliku volju da vaša supruga uspije dojiti Noru, ne sumnjam da ćete uspjeti, samo budite i dalje uporni i pozitivni koliko god je to moguće.
Supruga će redovitim izdajanjem održati mlijeko, a povećati će količinu što ćešćim stavljanjem bebe na prsa, toplim oblozima, većim unosom tekućine, dobrom i zdravom (raznolikom) prehranom i ono njvažnije-željom i vašom podrškom (Bogu hvala da Vas ima ).
Svako dobro, držite se!

[momtobe]

Vi ste nezamjenjiva i najvažnija podrška vašoj ženi. Svaka vam čast!

[maraska]

Norica07, kako ste?

[norica07]

Trebalo mi je puno hrabrosti i vremena da odgovorim na ovo pitanje (kao što vidite iz datuma postova) . Desilo se sve i svašta i na kraju svega... nisam uspjela . Želja je bila velika, ali tijelo preslabo... (a možda su to sve samo isprike...)

Da skratim priču koju vam je MM počeo pričati: završila sam na operaciji i odstranili su mi cistu koja je zahvatila i "izjela" lijevi jajnik i dio jajovoda (tako da su i to morali odstraniti). Boravak u bolnici i odvojenje na tri tjedna od mojih dragih bio je pretežak i prestresan. Uglavnom, bilo je to iskustvo u mom životu koje čim prije želim zaboraviti.

Ovaj post bih zapravo radije željela iskoristiti kao zahvalu svim ženama koje su se javile na rodin SOS telefon za dojenje kada smo MM i ja zvali te svima vama koji ste odgovarali na naše postove - maraska, momtobe, renci, NatasaM..., leonisa, sbuczkow, MGrubi. Stvarno ste nam svi bili podrška i od velike pomoći - čak i kada su doktori bili protiv nas - može se dojiti i ako ideš na rendgen pluća; i relaktacija uspijeva...
Samo tako nastavite!

Ovaj forum sam počela čitati dok smo još pokušavali zatrudnjeti, bila sam presramežljiva za javljanje pa sam samo čitala, ali i to je bilo dovoljno... postali smo platnenopelenaši, maramaši i slingaši još i prije nego se Nora rodila. Odluke da ću roditi prirodno i da ću dojiti donešene su čitajući sve vas.
Porod je bio na stolčiću brz i lagan (uz MM - koji je kao što ste već vidjeli bio ogromna podrška u svemu prije i poslije poroda). Uspjela sam dojiti barem mjesec i pol - da su bar okolnosti bile drugačije... nadam se da me nećete osuđivati i da ćete me primiti u vaš kružok jer želim ono isto što i svi vi - samo najbolje za moje najdraže.

Pa da odgovorim na ono pitanje s početka. Mi smo sada dobro, zapravo jako dobro, punimo 6 mjeseci i krećemo pomalo s dohranom.
Toliko od nas zasada! Nadam se da ćemo se i dalje čitati na ovom forumu!