Kako naučiti dijete da zaspe samo u krevetiću?

[Adi]

Moja Lorena ima 3,5 mjeseci. Od početka zaspiva na rukama (sami smo si krivi). Sad je želim naučiti da i po danu i po noći sama zaspe u krevetiću. Meođutim, bez uspjeha. Preko dana zaspe i po 3, 4 puta i kad zaspe mora biti u sobi u kojoj smo i mi inače ništa od spavanja. Navečer zaspe oko 8, pola 9 i kad zaspi stavimo je u krevetić i spava dok se neprobudi od gladi.
Ajd za navečer mi i nije teško ju uspavati jer hoće onda ostati u krevetiću, nego preko dana nestignem skoro ništa, a i kralježnica me boli.

Da li ste vi uspjeli? Kako? Kupila sam ovu knjigu Godine prve su važne i tu ima lijepo objašnjeno da treba par dana ostavljati djete u krevetiću i samo mu se povremeno javiti dok ne zaspe, ali neuspjeva. Moja se još razbudi.

[traktorka]

Sad ću te ubiti u pojam,ali pročitala sam SVE knjige vezane za spavanje djeteta i uspavljivanje,i tek sad(sa 2,5 godine) on sam zaspi! Do godinu i pol ISKLJUČIVO nošenje po pola sata za svako spavanje,a nakon toga smo ležali pored njega barem pola sata dok nije zaspao

Nadam se da smo mi najgori primjer i da će ti se javiti netko sa boljim iskustvima i savjetom,jer ja ga nemam !
I nadam se da kod vas bude bolje i bebačica da nauči sama zaspati

[TeinaMama]

Kod nas isto tak, samo što je Tea dvije godine i još neće zaspati sama. Ako bude htjela s 2,5 godine, ja ću biti jako sretna.

[jadranka605]

Potpisujem od riječi do riječi šta je rekla traktorka...
A sa tako malom bebom okušaj joj nametnuti neki običaj, recimo tuširanje prije spavanja ili pjevaj ili joj daj neku dekicu s kojom će isključivo spavati, češkanje po glavi, bilo šta, ali da se to radi isključivo pred spavanje.
One mame koje doje djecu uspavljuju cicom, pa ti to pet dođe na isto

[la_mama]

Moj je u svojih 14 mjeseci ukupno jednom (1) - brojkom i slovima, uspio sam zaspati u krevetiću, i to kad je bio dosta umoran. Imao je oko 13 mjeseci. Sve do tada uspavljivanje je bilo na cici, nosanjem, njihanjem, ... Kad vidi krevetić da je ne znam kako pospan, počne protestirati i nema šanse da zaspe.
Za divno čudo, tete u jaslicama nemaju nikakvih problema oko uspavljivanja u krevetiću :? Pitat ću ih koja je tajna
Ovo zaspivanje putem u autosjedalici ili kolicima ne ubrajam u uspavljivanje. Iako i to može biti način

[Mamita]

sami ima 4,5 i češkam nonge i čitam priče prije spavanja.
ne znam jel se ovo pika?



Adi,

kupi maramu i preporodićeš se. s njom možeš nešto i obaviti dok beba ćori.
to je jako mala bebica i treba te.

Da li ste vi uspjeli? Kako? Kupila sam ovu knjigu Godine prve su važne i tu ima lijepo objašnjeno da treba par dana ostavljati djete u krevetiću i samo mu se povremeno javiti dok ne zaspe, ali neuspjeva. Moja se još razbudi.

cry out metoda?
brrrrr nemoj

[sorciere]

a zašto bi tako mala beba trebala sama zaspati u svom krevetiću???????? :? zato da tebi bude lakše?

kikica je spavala gdje je htjela, kad je htjela (dok nije uspostavila ritam spavanja), nosala sam ju koliko god je bilo potrebno, i javljala se na svaki kme...

i ne, nisam stizala ništa napraviti. čak ni jesti. bila sam kronično neispavana. ali sam imala zdravu, veselu i naprednu bebu.

[vlac]

Mi smo upravo prošli fazu učenja uspavljivanja. Do godine dana nosili smo je na rukama i pjevali. Više se nije dala držati polegnuto i penjala se po nama. Odlučila sam da je vrijeme da ju naučim da sama zaspi u krevetiću. Prvi dan je bilo užasno. Plakala je pola sata. Već nakon tjedan dana samo se malo bunila - 2-3 min. Sada se buni samo povremeno.
SA drugim ću od prvog dana primjenjivati spavanje u krevetiću. Kad se samo sjetim koliko sam ju nosila i koliko sam pjevala - po pola sata a koji puta i dulje.
I važno je da dijete ima red u odlascima na spavanje. Kroz dan se mora umoriti. Treba ići u šetnje, vježbati s bebom ako je mala, aktivno se igrati...
Kad se probudi u noći uzmem ju k nama, malo maženja dok ne zaspi pa ju opet preselim u krevetić.

[MGrubi]

Plakala je pola sata. .

jadno dite, mora da se osječala napušteno i prestrašeno

[sorciere]

Plakala je pola sata. .

jadno dite, mora da se osječala napušteno i prestrašeno

[vissnja]

kikica je spavala gdje je htjela, kad je htjela (dok nije uspostavila ritam spavanja), nosala sam ju koliko god je bilo potrebno, i javljala se na svaki kme...

i ne, nisam stizala ništa napraviti. čak ni jesti. bila sam kronično neispavana. ali sam imala zdravu, veselu i naprednu bebu.

Potpisujem, čak je i zovemo kikica.

Kad ona spava, ja ležim pored nje, inače ne spava. A to je danju 2xpo pola sata.
Stvarno ne vidim kako bi se beba od 3.5 meseca naučila da zaspe sama u krevetu (to ti je san i mama mnogo starije dece) osim da se ostavi da plače, što kod nas ne dolazi u obzir.

[vissnja]

Sad vidim da su nam cure rođene isti dan. Pomiri se sa tim da imaš bebu nespavača, lezi pored nje, gledaj je i uživaj

[snoopygirl]

Plakala je pola sata. .

jadno dite, mora da se osječala napušteno i prestrašeno

[Adi]

sorciere

nije meni problem nju nosati, ali se bojim da ni poslije je neću moći naučiti. Ona doji još uvijek i nekad zaspe na sisi.

Normalno je da me treba i ja sam s njom cijeli dan. Ali šta ću kad dođe drugo dijete?

[ive]

Mi smo jedni od roditelja čija beba spava u svom krevetiću i dovoljno joj je bilo do sad da samo ležimo pored nje. A evo od nedavno čak niti to nije potrebno. Ona se malo poigra u krevetiću i na kraju zaspi.
Neka djeca hoće tako, neka neće. Milslim da tu nema puno "učenja".
Ali treninzi tipa pusti ju da plače, nikad mi nisu bili baš privlačni. :/

[mamasunce]

Mislima da tako malu bebici nešto ''učiti'' nema puno smisla. Ona samo hoće svoju mamu blizu. Moje je mišljenje da treba slijediti ritam i želje svog djeteta a ne svoje. Jer na koncu kad se sve zbroji bude bolje za oboje.

Moj sin ima 3,5 godine i još uvijek ne zaspiva sam. Doduše on je tek sa 3 godine uopće POČEO SPAVATI, jer do tada nije spavao niti po 4 sata u komadu. No, mi smo ipak extremni primjer. Pa kad vidim da roditelji žele učiti dijete od 3,5 mjeseca da spava dođe mi

[sorciere]

adi, dijete kojem je od prvog dana pružena najveća moguća pažnja, kojem se mama javlja na svaki kme, kojeg mama nosi dok se i sama ne počne rušiti - kasnije to više neće ni tražiti. jer će ZNATI da je mama tu kad ju treba!

dijete kojem je to uskraćeno - tražit će pažnju na bilo koji način, u trenutku kad ono to poželi - i ni sekunde kasnije.

adi - ti sada NEMAŠ drugo dijete. posveti se ovom koje imaš, najviše što možeš.

mala beba NE MOŽE se razmaziti. učini sve da prepoznaš njene potrebe, da ih zadovoljiš na najbolji mogući način.

i ovdje ću ponoviti: bilo je "proroka" koji su rekli kako će kikica izrasti u propalitet i delikventa, biti loša u školi - i kako će me mlatiti čim ojača... oni koji ju znaju - mogu reći kakva je.

kad je malo porasla, ali nije još bila dovoljno samostalna - ja sam joj dodavala igračke koje je tražila. na užas moje okoline kojoj se kosa dizala na glavi... prema njima - ja sam radila nesposobnjakovića od vlastitog djeteta. (trebala sam ju pustiti da plače - jer ionako "u životu neće dobiti sve na tacni" ).

promatrajući ju, uočila sam trenutke kad je nešto mogla napraviti sama (uzeti igračku, popiti sok, itd...) i tražila sam da to napravi sama. onda smo se zajedno veselile.

sad je to samostalna cura od 15 godina. kuha, sprema, pere, odlikašica je, trenira taekwondo, ima razne hobije... RAZUMIJEMO SE POGLEDOM I DODIROM... jer smo na takav način funkcionirale otkad se rodila.

adi, ja sam izgubila mlijeko s nepuna 3 mjeseca starosti... ne znam što bih dala da sam ju mogla uspavljivati na ciki...

uživaj u svakoj sekundi provedenoj sa svojim djetetom. ovo što sad imaš - neponovljivo je.

[Adi]

probat ću još pa ćemo vidjeti. Ni ja ne bih pustila da toliko plače, pa nemogu je slušati ni 2 minute da jako plače.
vidim da ima različitih iskustava i mišljenja. A i svako dijete je različito.

Nisam za rigorozne mjere, ali mislim da nekog reda treba imati.

[sorciere]

Nisam za rigorozne mjere, ali mislim da nekog reda treba imati.

ali ne s 3,5 mjeseci...

[snoopygirl]

red si sama beba namjesti. kao što ni tebe nemože netko natjerati da zaspiš u 8 tako nemože ni bebu. Mislim da će se beba prije osamostalitiako joj pružiš utjehu i pokažeš da si uvjek tu uz nju, nego da osjeti da je napuštena.....forsiranje nečega i nametanje reda i rasporeda će vas dovesti do frustracija i nervoze što nikako nedaje rezultate. legni s njom, mazi je, ljubi, neka nasmješenog lica utone u san....meni nema ljepšeg završetka zajedničkog dana



Doki je kod sveki, primjeti se da mi fali....

[MalaBuba]

Nisam za rigorozne mjere, ali mislim da nekog reda treba imati.

ali ne s 3,5 mjeseci...

slažem se. nama je to tek sada nedavno postalo stvarnost. iako ni sada to nije baš uvijek moguće. samo ako je jako umorna

[vesna72]

Baš sam nedavno komentirala s frendicom da se nikad u životu nisam toliko naspavala kao dok je F. bio beba

Zaspao bi na cici, a ja skupa s njim.

Ne možeš dijete razmaziti maženjem. Ni u dobi od 3,5 mj uvesti red i disciplinu :/

[happyness]

Ja se slažem da bebi treba pustiti da sama odredi svoj ritam a mi smo tu da ga slijedimo.Jer,beba sigurno ne radi neke stvari"namjerno" ili s predumišljajem(se tak piše?).Kad joj se spava,spavat će,kad je gladna,traži ciku,kad je vesela i sretna smije se....tako jednostavno.A mi "veliki" bi htjeli da ona spava kad mi želimo,da se igra kad se nama da,da baš ne cika tako dugo...i sve pokvarimo(ja nipošto nisam među tim roditeljima).Kad je beba u pitanju treba se držati one" Let it be",jer strašno brzo prođe to vrijeme kad su tak mali i kad nas tak jako trebaju.Kasnije bude nekima žao što ih više njihove bebe ne trebaju toliko,zato sad uživajte.I u umoru od nespavanja ima nekih čari....(ako me razumijete)

[mama_jos_malo]

Adi sorcie ti je sve rekla.
Sad imaš ovu bebu i nemoj je "trenirati" kako bi ti bilo lakše jednom kad druga dođe. Red koji spominješ je društveno precijenjen. Do jučer je plivala u plodnoj vodi i želi te kraj sebe. A ne medu ni zeku ni mobil. Želi tebe-svoju Mamu. Želi čuti tvoje srce, mirisat te.
Budi uz bebu, jer vrijeme leti.

Moje iskustvo: Nikad je nitko niječuvao,izuzev mm, zaspiva na cikiju (to je nešto samo naše ) i dijete je koje ne plače, jer zna da ima roditelje na koje uvijek može računati i koji se odazovu uvijek.

[plashljivo_pile]

još je mala, tak da nikakvi treninzi ti neće bit od koristi, sam će vas obje izmučit.
sad neka je kako njoj paše, kasnije ju postepeno pokušaj prilagođavat nekom redu. ako ti je teško nosit, probaj ju na cicu možda prešaltat za uspavljivanje. evo moja još uvijek se sam na cici uspavljuje. imale smo jedan periodd nosanja, leđa su mi otpadala... al sam ju uspjela na cicu prešaltat s nosanja pa mi je to puno olakšalo.
a i marama je super, pod uvjetom da imaš živaca vezat ju. ja ju kupila al ju nisam baš koristila jerbo sam presmotana i da tenisice zavežem, a kamoli tek to no, čim bi ju stavila u maramu - hrrrrrrk beba spava. a ja se slobodno krećem i radim kaj trebam.

[sandra123]

Ajme kako mi već fali taj period kad je tražio samo mene!!Moj Roko je uvijek bio dobra bebica.Nisam ga nikada morala posebno uspavljivati, ali bi zato satima pjevala ,pričala dok bi on mirno ležao ili u boravku ili u krevetcu u sobi.Ja bih to radila i kad na bi plakao samo da mi čuje glas.Već od 4 miseca mirno je spavao od 8 do 5 u krevetcu.Ova starija dica su umirala od smija kad bi njemu pričala šta sve radim dok kuham ručak ,a on leži u nosiljci na stolu.To nas je jako vezalo .Nisam za to da beba to otplače i sama zaspe,jer sam imala loše iskustvo sa najstarijom kćeri koja nikad nije sama zaspala .Uvijek je spavala na rukama, a kad bi je spustila na krevet ona bi urlala(nisam gruba stvarno bi urlala).Čak nije htijela ni da ja sjednem ,nego bih morala hodati, a ona bi spavala.LJudi moji kod te ništa nije palilo! ni priče ni pjesme ništa je nije moglo utješiti.Srića je bila što je dojila i bila pravi buco pa je to nespavanje nije iscrpilo kao mene tad sam imala vjerovali ili ne 45 kg.!!E , tad sam je pustila da se isplače, više stvarno nisam mogla.TO je grozno bilo čut , ali poslije je bilo stvarno lakše.Nemojte pustiti bebu da plače .Meni još u ušima odzvanja onaj njen plač.TAKO MI JE POSLIJE BILO GROZNO!Ali stvarno nije bilo drugog načina.Ja i MM smo bili sami ,tek sam se doselila u novi grad nigdje nikoga da ti bar malo pomogne ,on je radio po cili dan .Ali dobro sve to prođe.

[Taša]

sve ovisi o djetetovom karakteru,nešto je u rutini,nema pravila,jedino nikada nisam imala srca ostaviti da plače,možda zato sada svi spavamo zajedno?! :D

[apricot]

ni naše dijete još nikada nije samo zaspalo.
i dan-danas se zna uspavljivati na tatinim rukama.
inače, priče, priče, puno priča...

do treće godine isključivo na rukama
po pola sata, sat... kako kad

uživala ona, mi malo manje...
ali se sada sa nostalgijom sjećamo tih dana i pokušaja da je uspavamo pomoću CD-a s uspavankama.
ah, kakvo zavaravanje

a sa 3,5 mjeseca... pa kako da se uspavljuje nego na rukama?!

[Lea L.]

Normalno je da me treba i ja sam s njom cijeli dan. Ali šta ću kad dođe drugo dijete?]

Prilagodit ćete se svi zajedno.
Ja sam se iznenadila kako neke stvari dođu same na svoje mjesto.
Prije 3 mjeseca L.se uspavljivao na rukama,sa cicom uz pjevanje i plesanje.
Uspavljivanje nam je trajalo minimalno sat vremena.
Sada navečer zaspe za 5 min. na ležečki uz cicu.
Nitko ga ni na što nije prisiljavao.
Jednostavno sam jednu večer kad sam bila preumorna,što od svakodnevnih obaveza,što od trudnoće,probala i upalilo je.
Ma oni jednostavno osjete, naši mali i prilagode se.
Ne treba ih ničim forsirati.

[dutka_lutka]

Plakala je pola sata. .

jadno dite, mora da se osječala napušteno i prestrašeno

[dutka_lutka]

SA drugim ću od prvog dana primjenjivati spavanje u krevetiću.

Imaš tu na podforumu o usvajanju, kako su neka djeca bila usvojena tek s npr. 3 godine, pa su ostale posljedice, jer nisu u prvim danima primila dovoljno pažnje i nježnosti.

Između ostalog, kod takve djece prisutna je i pojačana agresivnost.

Kao i uvijek u životu, sve se vraća, sve se plaća. :/

[Hannah]

Ja ću potpisati sorciere u svemu što je napisala.
Šimun je do godine dana zaspao sam nunanjem, i bez obzira koliko mi teško bilo uživala sam u tim trenucima. Od godine dana zaspi tako da legnem pored njega, mazim ga i on utone u san. Jako su mi važni ti trenuci, pogotovo otkada radim, jer mi užasno fali. Inače je nošena beba (marama+ruke), puno sam čitala o važnosti nošenja od prvog dana. I sve što piše u literaturi, kako su nošena djeca sretnija, naprednija, smirenija je istina, vidim to po Šimunu. I slažem se da bebu ne možeš razmaziti, pogotovo ne u prvoj godini. Oni nas trebaju, trebaju našu blizinu, toplinu, osjećaj zaštičenosti, tako da bi postali sigurni u sebe i svijet koji ih okružuje. I naravno da ga nisam nosila 25 sata non stop. Kada je prosijedio kupila sam puzle na kojima je i propuzao, a i prohodao, i "naučio" se igrati. Znao se je sam zaigrati vrlo rano, a kada je tražio maženje bila sam tu.

[sorciere]

Prvi dan je bilo užasno. Plakala je pola sata. Već nakon tjedan dana samo se malo bunila - 2-3 min. Sada se buni samo povremeno.

i "bunit" će se sve manje. jer djeca kojoj se majke ne odazovu - više ni ne zovu...

to je meni nezamislivo...

svojevremeno sam odlazila u nazorovu, dok sam pripremala jednu malenu za usvojenje. kroz staklo me gledao bebač, negdje između 10 i 12 mjeseci....

ustao je iz kinderbeta, gledao kako ja držim tu djevojčicu u rukama - a niz lice su mu curile kruuuupne suze.... bez glasa...

nikad neću zaboraviti to maleno biće... i sad plačem kad se toga sjetim...

[Hannah]

Kada smo kod Nazorove...puno puta sam se zapitala kroz što prolaze ti maleni Grozno, strašno. Ponovno ću im slati odjeću i igračke, ali preko jedne žene, nemam srca ići tamo.
Mame volite svoju djecu, mazite ih, pazite, nosite, ljubite, nikada dosta toga.

[Rene2]

Mi smo upravo prošli fazu učenja uspavljivanja.

Nisam sigurna da je tvoje dijete nešto "naučilo".

Pomisli samo koliko si nježnosti uskratila svom djetetu, a i sebi.
Moja Rea će u školu i još uvijek voli da legnem kraj nje za uspavljivanje, i naravno da legnem. Meni su to dragocjeni trenutci, jer onda još desetak minuta pričamo i tako se uspava, ja izađem i svašta još stignem napraviti.
I pustim je u svoj krevet i da spava s nama, i da dođe noću ako želi... i ne mislim da griješim, nego mislim kako mi prebrzo odrasta i kako još malo pa mi više neće htjeti doći u krevet, a onda će mi to strašno nedostajati.

[sorciere]

Kada smo kod Nazorove...puno puta sam se zapitala kroz što prolaze ti maleni Grozno, strašno. Ponovno ću im slati odjeću i igračke, ali preko jedne žene, nemam srca ići tamo.
Mame volite svoju djecu, mazite ih, pazite, nosite, ljubite, nikada dosta toga.

hannah, na žalost - njima treba baš ovo zbog čega se tebi (i meni) srce steže...

svaki puta kad sam dolazila - na prozoru je bila jedna djevojčica... i uvijek je pitala: teta, jesi došla po mene?

rekli su mi da je ona često na prozoru, i da svakog tko dođe - pita isto...

[MGrubi]

ah sorci...

[Fairy]

Svatko ima pravo odgajati dijete kako on hoće. Moja srećica spava u svom krevetiću od prvog dana i mogu vam reći da mu ni malo ljubavi nisam uskratila s time. S njim sam po cijele dane, zabavljamo se, igramo i grlimo i ljubimo, ali koji put navečer kad ne može zaspati pustim ga da se isplače. Moje dijete zna da sam tu za njega i s tim plakanjem ne gubi povjerenje, jer mu sa hrpu drugih stvari pokazujem koliko ga volim.
Ne vidim razloga da toliko dramite oko toga. I ne možete uspoređivati Nazorovu i usvojivanje s djetetom kojeg se pusti da plače par minuta. :?

[MGrubi]

plač znači: treeebaaam teee
ignoriranje znači: ma ko te šljivi
i onda zna da nisi uz njega
jer se u kriznim situacijama vrijednuje da li je netko uz tebe ili ne, a ne kad je sve regularno, to se ne pamti toliko
u nevolji se znaju prijatelji

[sorciere]

fairy, o puštanju djeteta da plače - imam svoje mišljenje. mislim da ti je iz mojih postova jasno kakvo je.

nijedno dijete ne bi smjelo plakati, pogotovo kad ima prisutnu živu i zdravu majku kraj sebe.

the end.

[Fairy]

Svako ima svoje mišljenje i to je to. Bez zamjerki.

[ive]

a čuj :/ moje je dijete znalo plakati i plakati i plakati... I sva nosanja i ljubljenja ovog svijeta joj nisu pomagala...
i nikad ju nisam pustila samu da plače i otišla, nego smo je ili ja ili MM držali, pjevali... često nije pomagalo ništa.
vjerovatno se u početku radilo o bolovima zbog probave, ali i danas kad je njurgava jer joj se spava zna počet plakat. otplače minutu-dve i zaspi. Rijekto se događa, ali - događa. I naravno da smo ju prvi put dignuli i sve navedeno isprobali, ali kad bi ju sve prestalo interesirat i kad bi opet skužila da joj se spava - plač. Dakle, tih minutu-dve kao da su joj neizbježan uvod u san. Ponavljam - rijetko se dešava! (da ne bi netko mislio da nam je to ritual za spavanje)
Tako da "nijedno dijete ne bi trebalo plakati. the end" :/

[mim]

Kad se već priča o spavanju-eto i naše priče koja uključuje jedan veeeeliki bračni krevet i malo korišten kinderbet .

M. je bila dijete koje je prvih 8 mjeseci dojila svaka dva sata-noću i danju i spavala s nama u krevetu. Naravno da mi je bilo lakše podojiti je na zahtjev svaki puta pa i uspavati na cici nego razmišljati zašto je to tako i što da radim da se to promijeni. Je li se ona budila zbog mene ili je bila zaista gladna....nisam se pitala. Nakon 8. mj. uvela je malo reda u te podoje (namjerno kažem da je ona uvela!), ali je zajedničko spavanje ostala praksa sve do njenog 4. rođendana.

Onda je jednom došla iz posjeta naših rođaka i rekla kako želi svoj krevet (vidjela je u toj obitelji kako djeca imaju tako nešto ). Naravno da je krevet kupljen uz puno biranja i pompe već u idućih nekoliko dana, izabrana posteljina i noćna lampica, ali je krevet ostao u našoj sobi, a M. u njega uskočila sama i guštala svoj kutak, ali i mogućnost da iz njega preseli k nama kad poželi.

Za 6. rođendan je rekla kako je velika i kako želi preseliti svoj krevet u svoju sobu koja joj je do tad služila za igranje. Mama se primila posla, cijelu sobu preuredila, obojala, pribila na zidove sve što se pribiti moglo, postavila milion sitnica...Krevet je preseljen i M. je zatvorila vrata svoje sobe iznutra uz "Laku noć". I u tom trenutku shvatila sam da je gotovo, da je narasla i da me više ne treba onoliko kao prije. I bila sam tužna.

Danas kad je velika ponekad prespavamo zajedno kad je MM na putu ili se jednostavno zaželimo jedna druge, ali to više nije uspavljivanje bebe nego ženski razgovori u mraku, smijemo se ponekad kao dvije curice na izletu, pokrijemo se po zimi poplunom i pričamo....

Vama koji imate malu djecu ili bebe hoću samo reći jedno: prebrzo prođe taj period. Iskoristite ga dok možete jer miris bebe, malo toplo tijelo kraj vas i bebina spoznaja da će mamino lice biti tu kad god otvori oči.... Prevrijedno je da se beba stavi u kinderbet zato da nauči sama spavati. Eto, M. je to naučila kad je bila spremna i zaželjela biti sama, a meni je i to bilo prerano.

I, da, ima nešto u tom povjerenju. Čitam neke pjesmice koje je pisala u vrtiću. U jednoj piše:
" Ja volim svoju mamu jer me nikad ne ostavlja samu"

[Tara]

ja imam dvoje djece (4,5 g i 7 mj) i niti jedno ne zaspi samo. i nis nam ne fali. nikome. nit njima, nit meni a nit muzu. bez ljutnje, ali ja fakat ne kuzim zakaj bi djeca morala sama zaspat?

[Frida]

Moja Lola je tipičan primjer djeteta koje se u narodu naziva "dobrim": u svojih prvih godinu dana imala je možda 20 minuta plakačkog staža, nije imala grčeve, reagirali smo na k, nismo ni čekali ono me, cikila je i spavala i tako ukrug, sa dva mjeseca počela je noću spavati u komadu, jedino zbog čega sam ja bila tužna prvih šest mjeseci njezinog života bilo je njezino odbijanje co-sleepinga .
Uspavljivala bi se na ciki, spustila bih ju u krevetić/na krevet/u kolica, na trosjed, gdje god sam bila ja bila je i ona, nismo joj nametali ni ritam spavanja, mjesto gdje će spavati ni vrijeme u kojem "mora" zaspati.

Iako nije tražila nošenje, ja sam uživala u tome, kud sam išla ja išla je i ona, kada je bila budna nije bilo šanse da išta radim, stan je često izgledao kao da su kroz njega projahali Huni ali nama je bilo najvažnije da je ona sretna i zadovoljna.

Ja smatram da je naš odnos prema njoj uvelike zaslužan za njezinu otvorenost, društvenost, osmijeh koji ne skida s lica i povjerenje koje ima u 99% posto ljudi sa kojima dolazi u kontakt.

Isto tako sam gotovo sto posto sigurna da takva nebi bila da smo ignorirali njezine potrebe, jer puštanje djeteta da plače, učenje spavanja, nenošenje "da se ne navikne na ruke" nije ništa drugo nego ignoriranje malog čovjeka koji neverbalnom komunikacijom pokušava dati do znanja što treba.

Adi, vjerujem da je teško ali cure su dale dobre savjete, oboružaj se strpljenjem i uživaj u svojoj maloj princezi

[Mamita]

fridać

[flower]

definitivno je 3 mj. beba premala za bilo kakvo vanjsko nametanje ritma sna/jela i sl.
mazi ju (ako ne na rukama legnite zajedno) i odgovaraj na njene potrebe, sve drugo je los put.

[Mayaa]

kod mene sve identično kao kod fride. jedino šta sam sklonija mislit kako je maja jednostavno "takvo dijete" jer se bojim da ako sebi pripišem zasluge za to da ću s drugim djetetom krvlju platit svaku ovu prospavanu noć

maja bi čak i spavala u krevetiću kad bi ja na tome ustrajala, ali meni bi nedostajala

[mis-pis]

Ma nije problem sto nece u svoj krevetic, kod nas je bio slucaj da ni pored nas sa svojom 1,5 godinom nije nijednu noc prespavao bez budjenja. A to da rukice moraju biti oko mog vrata, pa odlutaju ponekad da me i pocupaju, a ja :shock: Evo sad ima 22 mjeseca, poceli smo ga stavljati u njegov krevetic nakon sto zaspi kod nas, nekad se u neka doba probudi pa ga prenesemo sebi, a vec zadnjih par noci nije. Sad samo zove da ga ispiskimo, pa nastavi.

[mamanatali]

Moja Mia ima 6 godina i još uvijek se uspavljuje tako da ja ili MM legnemo kraj nje.
Tin se još uvijek uspavljuje dojeći.
Mislim da je uspavljivanje djece najprirodnija stvar na svijetu!