Ja ću potpisati sorciere u svemu što je napisala.
Šimun je do godine dana zaspao sam nunanjem, i bez obzira koliko mi teško bilo uživala sam u tim trenucima. Od godine dana zaspi tako da legnem pored njega, mazim ga i on utone u san. Jako su mi važni ti trenuci, pogotovo otkada radim, jer mi užasno fali. Inače je nošena beba (marama+ruke), puno sam čitala o važnosti nošenja od prvog dana. I sve što piše u literaturi, kako su nošena djeca sretnija, naprednija, smirenija je istina, vidim to po Šimunu. I slažem se da bebu ne možeš razmaziti, pogotovo ne u prvoj godini. Oni nas trebaju, trebaju našu blizinu, toplinu, osjećaj zaštičenosti, tako da bi postali sigurni u sebe i svijet koji ih okružuje. I naravno da ga nisam nosila 25 sata non stop. Kada je prosijedio kupila sam puzle na kojima je i propuzao, a i prohodao, i "naučio" se igrati. Znao se je sam zaigrati vrlo rano, a kada je tražio maženje bila sam tu.