ja sam obožavala ići u vrtić - tako veli mama. S jednom tetom smo bili kućni prijatelji, a i druga je bila super. Dan danas ih se sjećam, a i one mene prepoznaju na ulici

Moja L. će iduće godine (tada će imati 3,4 god) krenuti u vrtić i po nju će dolaziti baka i dida (i trenutno je na čuvanju kod bake i dide), jer da mene čeka - ostala bi s čistačicom .
Ona već jedno 6 mjeseci žica da ide u vrtić jer se jako voli igrati, brbljava je i preprepuna energije koju baka i dida bez obzira na svakodnevne odlaske u park, šetnju...jednostvano više ne mogu potrošiti.
Njezini zahtjevi su jednostavno svaki dan sve kompleksniji i kompeksniji i teško ih je pratiti mladom čovjeku 8 sati na dan, a kamoli baki i didi.

Zna se izboriti za svoje mjesto u grupi i u grupu ulazi sigurno i bez straha. Nitko ju to nikada nije učio niti joj nešto nametao. Jednostavno je takva.

Zato sam mišljenja da prilagodba (u vrtiću, školi, škavdri - bilo kakvom obliku grupe) uvelike ovisi o karakteru djeteta pomiješana s odgojem.

Nadam se da će kod nas proći sve po PS.

Jedino me strah bolešćura...