Kada u vrtić?

[Noa]

Imam fenomenalnu tetu čuvalicu, jedina mana joj je što puuuno priča pa moj malac ne prestaje pričati, ujek nešto govori...međutim , sad mu je 2,5 godine i odlučili smo da još ovu godinu bude doma i da s 3,5 krene u vrtić. kako voli djecu , bojim se da sam pogriješila? :/
Što mislite, kada je optimalno vrijeme za vrtić. Inače ova teta je jako puno s njim van, u parku, na Marjanu s drugom djecom...a i meni puno pomogne , kuha, čisti, čini mi se da sam ju više ostavila radi sebe a ne radi toga što je on još kao mali za vrtić!

[Noa]

I da zaboravih dodati: B. ju obožava i voli, ona je jako dobra prema njemu, priča mu, uči ga mazi, pazi...

[sorciere]

i mi smo imali takvu tetu. kikica je s 3 godine krenula u vrtić.

[Liebe]

I mi imamo sličnu tetu. T sada ima 2god i 2 mj. Namjeravamo ju iduću jesen (s 3 godine i 3 mj.) upisati u vrtić, ali i zadržati tetu tako da ona ranije ode po nju, skuha i nešto i meni pomogne.

[plashljivo_pile]

mene su s 3 godine poslali vrtić. mrzila sam tamo ić, nikak se nisam mogla skompat s djecom, uglavnom, slanje mene u vrtić je bio potpuni promašaj.
ilona je krenula u jaslice čim je napunila godinu dana. adaptacija prošla odlično, super se slaže s klincima, jede, spava... nema plakanja kad ju ostavljam, katkad me ignorira kad dođem po nju
tak da slanje nje u vrtič, čak i tako rano, je bio pun pogodak.
mislim da ti stvarno ovisi od djeteta do djeteta.

[Tiwi]

Ne prihvacaju svi jednako vrtice.

No ipak je preporuka (i to mi je privatno rekla svaka "teta" odnosno odgajateljica) da djeca idu u vrtic kad navrse 3 godine, ako je ikako moguce ne prije.

[Hannah]

Šimun je sada s bakom, a sa tri godine ga namjeravam upisati u vrtić. A puno će ovisiti i o njemu. Nadam se da će prihvatiti vrtić.

[Loli]

No ipak je preporuka (i to mi je privatno rekla svaka "teta" odnosno odgajateljica) da djeca idu u vrtic kad navrse 3 godine, ako je ikako moguce ne prije.

Da poznaju moju djecu, predomislili bi se.
Nadam se da ce i s najmađim biti isto.

[Deaedi]

H cuva svekrva. Prije sam razmisljala da bi je dala u vrtic sa 2g i 7mj, ali odustala sam do daljnjeg. Zasto forsirati? Osim toga, svasta sam cula i procitala, od zdravstvenih problema kad se krene u vrtic, do "stolica za razmisljanje" i sl. Razmisljala sam i razmisljala da li se upustimo, a sve radi neke socijalizacije...Pa sve si mislim: dok mi se cini da smo svi zadovoljni sa bakom cuvalicom, tako ce i ostati...Ima vremena za socijalizaciju.

[Loryblue]

pošto je moja mala sve samo ne "lako" dite, za čije čuvanje stvarno triba imat talenta, živaca i energije nama je opcija bila: ili ona u vrtić ili ja na psihijatriju.
krenila u vrtić sa 2,2 miseca. u jaslice je nisu primili. i svi se spasili.

[Taša]

Damian kreće ove jeseni,3 i 5 mj.,poslije adaptacije mislim da će uživati s dijecom a i mislim ga ostaviti samo do ručka.To je zgodan kompromis,u društvu je a ipak nije tamo 8 sati

[Ribica]

Mi smo imali sreće da imamo baka servis pa smo ju koristili (HVALA ).
Unatoč baka servisu koji jezbiljabio nenadmašan za našu djecu - pružala im je sve i radila puno s njima, za Miša smo odlučili da treba s 2,5 godine u vrtić. Jednostavno, bio je napredan u govoru, mi smo mu bili premalo i tražio je društvo druge djece. Nismopogriješili - na vrtić se super priviknuo, pa čak i kada se rodio Tinči bio je samo dva dana doma i rekao da ide u vrtić 8).

S Tinčijem imamo potpuno drugu priču. On je također bio kod bake na čuvanju, ali s 2,5 godine je bio bebast - prava maza, a imao je i starijeg brata za igru. On će krenuti ove jeseni u vrtić i vrlo se veseli tome.

[Luna Rocco]

Što mislite, kada je optimalno vrijeme za vrtić

Moje mišljenje je - ako je ikako moguće, nikad.

[thalia]

Što mislite, kada je optimalno vrijeme za vrtić

Moje mišljenje je - ako je ikako moguće, nikad.

Zašto. Luna? :?

Meni se ne čini lošom opcijom godinu, dvije prije škole. Ako na mene ovakvu mimozastu nije ostavilo lošeg traga, mislim da velik broj djece ima dobre šanse

[Luna Rocco]

Što mislite, kada je optimalno vrijeme za vrtić

Moje mišljenje je - ako je ikako moguće, nikad.

Zašto. Luna? :?

Naglasila sam da je moje mišljenje - dakle, nikako mi se ne sviđa koncept vrtića u kojima djeca borave 8+ sati dnevno (dok budnih sati s roditeljima provode u prosjeku dvostruko manje), ne sviđa mi se zakon i dinamika grupe (svi u isto vrijeme rade isto, nema individualnog pristupa), ne sviđa mi se što su vrtićka djeca prisiljena boriti se za sebe, prilagođavati...

Ovo se posebno odnosi na prve tri godine, kasnije još kako-tako, ali i tada mi se ok čini maksimalno 4 sata u vrtiću, da se dijete podruži, nikako cijeli dan.

Svjesna sam da ih sve to ionako čeka u školi i baš zato dajem svom glas nesputanim prvim godinama djetinjstva.

Opet, jasno mi je da mnogi roditelji naprosto nemaju izbora. :/

[flower]

za nou - dobar vam je plan, s 3,5 god. je ok krenuti u vrtic, nije nuzno prije, postoji li neka igraonica u blizini -ona bi mogla zamjeniti na 1-2 sata tjedno vrtic i zadovoljiti potrebu za drugom djecom.
LR - vrtic po potrebi djeteta i ne bi trebao trajati dulje od 5 sati, a srecom i postoje takvi (poludnevni)programi, boravak 8+ je soc. kategorija - potreba roditelja i tu se slazem s tobom (mada mi nije situacija ili vrtic ili ne...ja sam uvijek za ovu polud. verziju iza 3-4 god)
a da svi moraju raditi isto u isto vrijeme...nisi dugo bila u vrticu? barem ne u dobrom vrticu? nije tako...vec duze vrijeme su ipak vidljive bitne promjene

[Luna Rocco]

a da svi moraju raditi isto u isto vrijeme...nisi dugo bila u vrticu? barem ne u dobrom vrticu? nije tako...vec duze vrijeme su ipak vidljive bitne promjene

Vjerujem ti da nije tako u vrtićima koji nisu prenatrpani (a rijetko koji nije...) - no iluzorno je očekivati nekakav individualni pristup u situaciji kad su 2 tete na 25 djece. :/ U jaslićkoj grupi to se svede na presvlačenje i hranjenje, dakle, puko ispunjavanje fizičkih potreba.

[la_mama]

a da svi moraju raditi isto u isto vrijeme...nisi dugo bila u vrticu? barem ne u dobrom vrticu? nije tako...vec duze vrijeme su ipak vidljive bitne promjene

Vjerujem ti da nije tako u vrtićima koji nisu prenatrpani (a rijetko koji nije...) - no iluzorno je očekivati nekakav individualni pristup u situaciji kad su 2 tete na 25 djece. :/ U jaslićkoj grupi to se svede na presvlačenje i hranjenje, dakle, puko ispunjavanje fizičkih potreba.

Pa sad, ovisi o kojem je vrtiću i grupi ... Nikola je u grupi s 18 djece (normativ za jaslice), 3 tete. Znači, 6-ero djece na jednu tetu. Daleko od idealnog, ali ipak bolje od 2 tete na 25 djece.

S ovim pukim ispunjavanjem fizičkih potreba se ne bih složila. Bar u ovom vrtiću gdje je N. tete se itekako trude oko jasličara - zaigravaju ih, animiraju, uspavljuju, tješe i nikad ne ostavljaju same kada se rasplaču.

Po Nikoli vidim da ta adaptacija ide OK - čak i sad u 08. mjesecu kad baš tu adaptaciju ne preporučuju jer se tete mijenjaju i jer spajaju grupe zbog GO. A to nije samo zbog toga što je Nikola takav da mu jaslice ne padaju teško, nego i zbog teta koje su mu tu adaptaciju itekako olakšale.

[Barbie]

Ja mislim da je vrtić sa navršene 3 godine jako dobra stvar. Na žalost jako je malo obitelji koje si uopće mogu priuštiti neki drugi izbor, npr. privatna teta čuvalica ili slično, baka servis (hvala Bogu tko ima roditelje u istom gradu, žive i zdrave koji mogu pomoći u čuvanju), eventualno jednog roditelja koji je 24 sata doma s djetetom (dok drugi dobro zarađuje pa si taj luksuz obitelj može priuštiti).Dakle, tada je vrtić jedina opcija,a ja osobno mislim i vrlo dobra opcija.Nakon navršene 3 godine završava ono najvažnije razdoblje u kojem se dijete formira kao osoba, sa svim svojim talentima, sposobnostima i karakteristikama i kada mu mama više nije tako neophodna kao i prije, kada traži druženje sa svojim vršnjacima, kada se stvaraju i usvajaju neke nove navike i naravno ja mislim da je dobro da se u vrtiću dijete uči prilagođavati, boriti za sebe i sl.Jer mi mame nismo uvijek objektivne i mozda smo malo previse tolerantne prema svojo djeci,možda im previše dopuštamo misleći da radimo dobro, što je prirodno.Postoje i privatni vrtići sa jako malim brojem djece u grupi, sa poludnevnim ili cjelodnevnim programom, postoje privikavanja, postoje "specijalizirani" vrtići s individualnim pristupom (Waldrofski, Montessori i sl), mislim u današnje vrijeme roditelji stvarno imaju puno više izbora nego prije.

[la_mama]

Samo još nešto u vezi jaslica. Ne sviđa mi se ideja da tako mala beba od godnu dana postaje dio grupe, tako da se slažem s ostalima s onih 3 godine minimalno kućne njege, pa onda jaslice.

Jučer sam pričala s frendicom koja ima četvero djece (radimo u istoj firmi), pa sam ju pitala na koji je način riješila čuvanje nakon godinu dana. Svih četvero su išli u jaslice. Protiv baka-servisa je jer se nakon perioda boravka kod baka jer s njima nikako da postigne zajednički jezik oko odgoja i prehrane. A kako je uvijek bila zadovoljna jaslicama, nije ni razmišljala o teti čuvalici. I to je OK- djeca zadovoljna, oni zadovoljni, sve pet.

Zanimljivo je ono šta mi je rekla, samo ne znam da li je to pravilo. Tešku adaptaciju na vrtić/jaslice pripisuje roditeljima koji djeci nikad nisu dali priliku da provedu neki dio vremena (par sati) odvojeni od njih.

Šta mislite, da li je to istina ?

[la_mama]

Jaojao ... ispravak
Protiv baka-servisa je jer s njima nikako da postigne zajednički jezik oko odgoja i prehrane.

[Mima]

Šta mislite, da li je to istina ?

Ne

[la_mama]

Šta mislite, da li je to istina ?

Ne

Zašto ?

[Barbie]

Zanimljivo je ono šta mi je rekla, samo ne znam da li je to pravilo. Tešku adaptaciju na vrtić/jaslice pripisuje roditeljima koji djeci nikad nisu dali priliku da provedu neki dio vremena (par sati) odvojeni od njih.

Šta mislite, da li je to istina ?

Definitivno je istina!Ja znam neke mame koje svoje bebe od godinu dana nisu još niti jednaput ostavile nekom drugom(barem drugom roditelju, baki, teti, nekom bliskom kome vjeruju) niti na sat vremena.Osobno, mislim da je to velika opsesivnot ili možda strah da druga osoba neće biti tako dostupna (svake sekunde) bebi, da neće napraviti isto tako dobro kao i MAMA.Naravno da nitko ne može zamijeniti MAMU, ali ta odvojenost i u tom vremenu posvećenost samoj sebi može biti samo VELIKI + da mama dođe malo k sebi i skupi energije za dalje! A u tom vremenu bebi neće ništa biti ako bude malo bez MAME!

[Mima]

Šta mislite, da li je to istina ?

Ne

Zašto ?

Zato što mislim da neodvajanje od roditelja nije ništa loše za malo dijete, dapače, mislim da djetetu pruža sigurnost u roditelja.

Mi smo Leu sa dve godine počeli voditi u igraonicu i nakon nekog (dosta) vremena smo ju počeli tamo ostavljati samu na 45 minuta - i nije bilo apsolutno nikakvog problema, jer je ona očito ima povjerenja, govorila je da ju tata čeka pred vratima. Ja mislim da je ključna stvar kod adaptacije na vrtić da se ona odvija postepeno i malo po malo.

[la_mama]

Šta mislite, da li je to istina ?

Ne

Zašto ?

Zato što mislim da neodvajanje od roditelja nije ništa loše za malo dijete, dapače, mislim da djetetu pruža sigurnost u roditelja.

Mi smo Leu sa dve godine počeli voditi u igraonicu i nakon nekog (dosta) vremena smo ju počeli tamo ostavljati samu na 45 minuta - i nije bilo apsolutno nikakvog problema, jer je ona očito ima povjerenja, govorila je da ju tata čeka pred vratima. Ja mislim da je ključna stvar kod adaptacije na vrtić da se ona odvija postepeno i malo po malo.

Kako sam te skužila, ipak ste Leu prije boravka u vrtiću "privikli" na provođenje nekog vremena (45 min) baz vas u igraonici ? Ili se varam ?

[Mima]

Lea još niti ne ide u vrtić, a ja sam ovo o igraonici napisala kao primjer da dijete koje se nikad nije odvajalo od roditelja bez većih problema ostane u igraonici samo, normalno nakon što je upoznalo tetu djecu i prostor u društvu roditelja. Ne mislim da se igraonica može uspoređivati sa vrtićem, to je samo primjer.

[la_mama]

Lea još niti ne ide u vrtić, a ja sam ovo o igraonici napisala kao primjer da dijete koje se nikad nije odvajalo od roditelja bez većih problema ostane u igraonici samo, normalno nakon što je upoznalo tetu djecu i prostor u društvu roditelja. Ne mislim da se igraonica može uspoređivati sa vrtićem, to je samo primjer.

OK, pitanje je bilo isključivo za vrtić/jaslice, a ne za igraonicu. Vrijeme koje tamo dijete provede je ipak skoro cijeli dan (10 sati po normativu).

[Mima]

Normalno da nije isto, ali ja svejedno mislim da ostavljanje male djece bez roditelja neće dijete pripremiti na vrtić, nego ako je prerano i pretjerano može dapače stvoriti kod djeteta nesigurnost u roditelje - pa će onda teže i ostati u vrtiću. Mislim da se teška adaptacija na vrtić prije svega može pripisati karakteru djeteta.

[Luna Rocco]

Kaleb bez problema ostaje s tatom i bakom. S tatom je baš u subotu proveo cijeli dan, nije me bilo od podneva do 22 h. Bez najmanjih problema.

Po meni to uopće nije za usporedbu, posve je drugačije kad dijete ostane s bliskom osobom (tatom) ili nekim iz uže obitelji i to povremeno, a skroz drugačija priča kad pet dana u tjednu provodi 8-10 sati u grupi.

[iki]

Kako smo neočekivano prodali stan i u kupnji smo novog, morat ću ić radit sa Leinih 2god. i 5mj.
Planirala sam ju ostavljat u vrtiću do podneva (ručka), a onda da baka dođe po nju i da ide doma spavat.
Kaj mislite o toj kombinaciji?
Ne bi da bude isključivo sa bakom, a niti da mi je cijele dane u vrtiću.
Jel griješim? :/

[Luna Rocco]

E, da, što se tiče dileme jaslice-čuvalica, mislim da je to jako individualno. Baš sam neki dan razmišljala što bih napravila da moram nekom ostaviti Kaleba i odmah sam eliminirala jaslice - naime, on ne priča niti voli igru s drugom djecom i mislim da bi, s obzirom na takve okolnosti, jaslice za njega bile pakao.

S druge stane, Kalebov prijatelj Kian je u njegovoj dobi već pričao naveliko i obožavao se igrati s djecom - za takvo dijete bi jaslice vjerojatno bile ok izbor (iako se njegova mama radije odlučila za čuvalicu).

[mamanatali]

Ja ću samo nadodati da, iz mog iskustva s dvoje djece, teta u vrtiću/jaslicama nakon nekog vremena djetetu itekako postaje bliska osoba. Barem je tako kod mojih.
Tin se jednako veseli i odnosi prema teti iz jaslica, prema teti čuvalici koja ga čuva povremeno kad je bolestan (kao npr. upravo sada ) i prema bakama koje vidi najrjeđe jer nisu u Zagrebu. Mama i tata su naravno druga priča, ali tu opciju čuvanja nemamo.

[la_mama]

iki, sličan sistem i mi imamo, samo što je Nikola mlađi.
Dida i baka ga dolaze skupit oko 3 sata. Doduše, kasnije nego što si ti mislila jer u tom periodu i pojede, i odspava svoje, izigra se ...
Za sada funkcionira OK. Nakon tjedan dana adaptacije skoro pa i ne plače pri odlasku, a tete kažu da se dobro uklopio

[la_mama]

E odoh s ovim pitanjem gore na pdf Jaslice, vrtići i tete čuvalice
Ovdje je nekako skriveno, a i nije mu mjesto.

[vlac]

Naša D. sada ima tetu čuvalicu s kojom smo zadovoljni. Vidim da ju D.voli. MM i ja razmišljamo kad je najbolje vrijeme za vrtić i ne znamo odgovor. Otprilike sa 3 godine. Meni se čini dobrim dati dijete kasnije u vrtić da se igra s drugom djecom, da nauči dijeliti, pomagati drugome, da stvori prijateljstva... D.jako voli djecu i pretpostavljam da će prihvatiti vrtić bez problema. Ne treba vrtiće gledati samo po lošim stvarima koje čujemo sastrane. Za sve postoje dobre i loše strane. Nekome se ne sviđa baka servis, a nekome vrtić. Svatko sam odlučuje što je najbolje za njegovo dijete. i djeca se razlikuju - tako da neki vole vrtić, a drugi ne. Ja sam jako voljela vrtić i tete u vrtiću. A kako će D. prihvatiti vrtić to ćemo vidjeti.

[Barbie]

Ja ću samo nadodati da, iz mog iskustva s dvoje djece, teta u vrtiću/jaslicama nakon nekog vremena djetetu itekako postaje bliska osoba..

S ovime se apsolutno slažem, još ako je dijete do popodne u vrtiću jer mama i tata rade -više vremena provede s tetom iz vrtića nego sa mamom i tatom.

A najidealniji mi je neki kompromis kao kod npr.
ikki


mima"Mislim da se teška adaptacija na vrtić prije svega može pripisati karakteru djeteta."

Najčešće se "opravdamo" da je za nešto kriv karakter djeteta, geni i sl.ja se sa time ne slažem u potpunosti,a možda i vi promijenite mišljenje ako pročitate knjigu "Zaje..... su vas" - James Oliver.

[Luna Rocco]

Ja ću samo nadodati da, iz mog iskustva s dvoje djece, teta u vrtiću/jaslicama nakon nekog vremena djetetu itekako postaje bliska osoba..

S ovime se apsolutno slažem, još ako je dijete do popodne u vrtiću jer mama i tata rade -više vremena provede s tetom iz vrtića nego sa mamom i tatom.

Upravo to je meni kod vrtića tako problematično. :/ Uopće nisam načisto s konceptom da rodim dijete koje će odgajati drugi i koje ću viđati puno manje nego drugi.

Najčešće se "opravdamo" da je za nešto kriv karakter djeteta, geni

Isto tako se neke odluke koje smo prisiljeni donijeti često "opravdavaju" kao da su za djetetovo dobro. Koji put nisu. Moje je mišljenje da cjelodnevni vrtić spada u tu kategoriju.

[Barbie]

Upravo to je meni kod vrtića tako problematično. :/ Uopće nisam načisto s konceptom da rodim dijete koje će odgajati drugi i koje ću viđati puno manje nego drugi.

Isto tako se neke odluke koje smo prisiljeni donijeti često "opravdavaju" kao da su za djetetovo dobro. Koji put nisu. Moje je mišljenje da cjelodnevni vrtić spada u tu kategoriju.

Razumijem te.Ja zapravo isto tako razmišljam, ali je realna činjenica sasvim drugačija.Ja ne poznajem niti jednu obitelj koja ima taj luksuz da dijete ne mora dati u vrtić, baki, teti čuvalici.Ja osobno mislim da je idelan neki kompromis-odnosno da nakon navršene 3 godine dijete barem pola vremena provede u vrtiću sa ostalom djecom u malo drugačijem okruženju,a pola vremena u svom "domaćem" okruženju.
A što se tiče ovog tvog drugog stava-toplo preporučujem gore navedenu knjigu,ako se i nećeš složiti s autorovim stavom baziranim na raznim činjenicama i istraživanjima, sigurno će ti biti zanimljivo pročitati jedno sasvim drugačije mišljenje od tvog.

[Luna Rocco]

Može, hvala na preporuci.

[mamanatali]

Upravo to je meni kod vrtića tako problematično. Uopće nisam načisto s konceptom da rodim dijete koje će odgajati drugi i koje ću viđati puno manje nego drugi.

Ja mislim da to nije problem vrtića već današnjeg tempa/načina života. Ja prva moram odraditi svojih 8 sati na poslu+još koji sat i pol koje izgubim na put, a mislim da je većina roditelja u toj kategoriji. Dakle, netko (vrtić, čuvalica, baka, ...) mi za sve to vrijeme mora umjesto mene čuvati, odgajati i maziti dijete.

[Anita-AZ]

Šta mislite, da li je to istina ?

Ne

Nikako nije. Oko sebe vidim dosta mladih roditelja i djece... i ta su djeca do 3. godine već bila sa bakom i djedom na moru po 2,3 tjedna.... no, privikavanje na vrtić nije funkcioniralo.

[Zeko1]

ja sam u vrtić krenula s 3 godine i dan danas imam traume, to mi je bilo najgore životno razdoblje. upala sam u grupu, oni su bili škvadra iz jaslica i nije bilo šanse da me prihvate,a teta nije znala prepoznati(ili nije bila zainteresirana) isključeno dijete. moja starija kćer krenula je u jaslice s godinu dana i plakala je svega par puta i to kad je imala skoro 3 godine jer su neka djeca bila na adaptaciji pa joj se činilo da bi bilo zgodno da i ja ostanem. vrtić obožava, ima škvadru, sređuje se, bira robu i igračke koje će nositi u vrtić, teta joj je idol(meni na halo efekt nikak nije legla, ali kad sam skužila koliko ju moje dijete i zašto voli zavoljela sam ju i ja), jedva čeka da prođe ljeto pa da ponovo krene u vrtić. ali smo se zato napatili s bolestima...

[Dani]

evo me prvi put na forumu, i odmah sam na ovoj temi jer našeg malog sad planiramo dati u vrtić (2,8 god) i nisam sigurna da li da ga tamo ostavim i na spavanju ili da ga kupim prije spavanja-valjda oko 12:00, da mu se tamo ne bi odužilo. Inače je jako veselo i društveno dijete, i stalno traži djecu, tako da mislim da će to biti puni pogodak za njega. Nekad me muči jeli još premali... :?

[argenta]

Evo i mog iskustva. Mi smo se za vrtić odlučili kad je D. bilo 2 godine i 2 mjeseca, jer mi je uz drugu trudnoću i obaveze na faksu postalo preteško baviti se s njom 24h na dan. Prije toga se nikad nije odvajala od mene i bilo mi je grozno čak i pomisliti da je dam drugima na čuvanje. Ali njoj je bilo super! S privikavanjem smo bili gotovi u manje od tjedan dana, čak je ona mene molila da je ostavim na spavanju. Ja sam naizmjenice bila :D pa onda :shock: i malo

Važna stvar pri tome je da na državne vrtiće nismo ni pomišljali! Odmah smo potražili privatni koji je jeftiniji od tete čuvalice, a gotovo jednako fleksibilan po pitanju sati kad rade. Na grupicu od 15-ak djece dolaze 3 tete, nema kazni, nema agresije, nema prisile. Rade razne dodatne aktivnosti i druže se bez obzira na dob (miješana je grupa). D. prije vrtića gotovo da i nije pričala, a otkad je krenula, u 2 mjeseca mi je počela recitirati pjesmice! Otkad smo na ljetovanju, ne prođe niti jedan dan da ne pita kad će opet u vrtić.

Zato mislim da je jako važno pronaći vrtić po mjeri djeteta, a ne a priori odbacivati pomisao na njega. Sretno

[magriz]

Ja ću samo nadodati da, iz mog iskustva s dvoje djece, teta u vrtiću/jaslicama nakon nekog vremena djetetu itekako postaje bliska osoba. Barem je tako kod mojih.
Tin se jednako veseli i odnosi prema teti iz jaslica, prema teti čuvalici koja ga čuva povremeno kad je bolestan (kao npr. upravo sada ) i prema bakama koje vidi najrjeđe jer nisu u Zagrebu. Mama i tata su naravno druga priča, ali tu opciju čuvanja nemamo.

istina. ja pamtim vrtić kao jako lijepu uspomenu, najbolja frendica mi je iz vrtića, a teta marcela mi je bila omiljena - toliko da sam preko praznika htjela u vrtić kod nje...

doduše, da mogu, dala bi F tek s 3 godine, ali ne mogu... teta čuvalica mi je rizična opcija, bake nemam, a raditi moram i želim... nisam tip koji bi ostao s djetetom doma... a i nisam struka koja može raditi od kuće...

dakle, nikako mi se ne sviđa koncept vrtića u kojima djeca borave 8+ sati dnevno (dok budnih sati s roditeljima provode u prosjeku dvostruko manje), ne sviđa mi se zakon i dinamika grupe (svi u isto vrijeme rade isto, nema individualnog pristupa), ne sviđa mi se što su vrtićka djeca prisiljena boriti se za sebe, prilagođavati...

ali većina roditelja radi 8 sati (ja npr. - 8 sati + 2 na put) i više vremena provodim s kolegama na poslu nego s obitelji, ali to je realnost. ne mogu si dozvoliti ne radit. a i ne mogu promijeniti radno vrijeme, jer tko bi mi onda čuvao F?

što se tiče organizacije vrtića - ima boljih i lošijih, a i puno ovisi o tetama...

a ovo zadnje - malo zvuči surovo, ali to kasnije u životu može puno značiti... puno pomoći... naravno, ima djece kojima je vrtić trauma od prvog do zadnjeg dana (najstariji sin mog brata)... tu ipak roditelj mora odvagnuti prednosti i mane vrtića za svoje dijete...
svi mi želimo svojoj djeci sve najbolje, ali nekad smo ograničeni - što novcem, što izborom koji nam se pruža...


mene veseli što je nakon proljetnog lošeg iskustva s jaslicama (zbog bolesti) F postao puno komunikativniji i otvoreniji... ali se jako bojim ponovnog odlaska za 10 dana, jer par tjedana nakon što krene u jaslice, mm odlazi na 2 godine zbog posla... bojim se da će to jako utjecati na adaptaciju ....

[Karin]

Ja sam Marka planirala upisati u vrtić s 3 godine (dakle u 9.mj 2008). Sad ga čuva teta čuvalica i baka. No kako bih trebala roditi u 04. 2008. glupo mi ga je davati u vrtić par mjeseci nakon što se beba rodi. Bojim se da se osjeti odbačen. A i ako bude stalno bolestan, s bebačem u kući to bi bio pravi pakao. Kad bi ga i dala, to bi bilo samo na pola dana, da se malo druži s djecom. On je jako brbljavi i živahan dečko, čak se doima stariji od 2 godine (i fizički i psihički) i čini mi se da bi se dobro uklopio u grupu (no naravno ne znaš dok ne probaš). Također me brine da li ću mu se moći dovoljno posvetiti i zadovoljiti sve njegove potrebe sa malom bebicom. Jel ima neko slična iskustva?

[la_mama]

Da se malo vratim na ovu temu - djeca kolega koje znam su sva u vrtićima, i krenili s 1god u jaslice. Dosta sam se raspitivala, i izgleda da kod njih nije bilo problema za adaptaciju. Možda mi to nisu htjeli priznati, ko zna

U svakom slučaju, ne treba forsirati ni tete čuvalice, ni jaslice kao rješenje ako to ne funkcionira. A to će se vidjeti nakon kojih par mjeseci.

Osobno, imam VELIKU averziju prema ideji za tetu čuvalicu (a može i barba čuvalica, meni skroz svejedno). Odnosno, da nekog stranca pustim u stan i prepustim mu malenog na čuvanje - brrrr.
Pogotovo ako nije educiran(a) za njegu i odgoj djece te dobi.
Ili da malenog vodim u neku kuću gdje teta čuva nekoliko djece - ima i takvih rješenja.
Ipak imam više povjerenja u vrtićke ustanove. Uz sve minuse koje, kao takve, na žalost, nose.

Meni je bar uvijek bilo žao što nas roditelji nisu dali u vrtić. U OŠ sam stigla kao jako nekomunikativno, stidljivo i povučeno dijete, zatvoreno u svoj svijet. Trebale su godine da riješim te probleme.
Ne bih htjela Nikoli priuštiti tako nešto.

[thalia]

[quote="la_mama"]

U svakom slučaju, ne treba forsirati ni tete čuvalice, ni jaslice kao rješenje ako to ne funkcionira. A to će se vidjeti nakon kojih par mjeseci.

Osobno, imam VELIKU averziju prema ideji za tetu čuvalicu (a može i barba čuvalica, meni skroz svejedno). Odnosno, da nekog stranca pustim u stan i prepustim mu malenog na čuvanje - brrrr.
Pogotovo ako nije educiran(a) za njegu i odgoj djece te dobi.
Ili da malenog vodim u neku kuću gdje teta čuva nekoliko djece - ima i takvih rješenja.
Ipak imam više povjerenja u vrtićke ustanove. Uz sve minuse koje, kao takve, na žalost, nose.

/quote]

ovako i ja razmišljam.

srećom, S. još ne mora ništa od toga, ali mislim da ćemo u sljedećih par mjeseci morati početi razmišljati o nekoj od opcija :/

[Karin]

Meni je bar uvijek bilo žao što nas roditelji nisu dali u vrtić. U OŠ sam stigla kao jako nekomunikativno, stidljivo i povučeno dijete, zatvoreno u svoj svijet. Trebale su godine da riješim te probleme.

Ja mislim da ti to nema veze s vrtićem. Vjerojatno si bila takva po prirodi. Nisu svi isti. Možda bi ti u vrtiću bilo grozno, pa bolje da nisi ni išla.