ja sam u vrtić krenula s 3 godine i dan danas imam traume, to mi je bilo najgore životno razdoblje. upala sam u grupu, oni su bili škvadra iz jaslica i nije bilo šanse da me prihvate,a teta nije znala prepoznati(ili nije bila zainteresirana) isključeno dijete. moja starija kćer krenula je u jaslice s godinu dana i plakala je svega par puta i to kad je imala skoro 3 godine jer su neka djeca bila na adaptaciji pa joj se činilo da bi bilo zgodno da i ja ostanem. vrtić obožava, ima škvadru, sređuje se, bira robu i igračke koje će nositi u vrtić, teta joj je idol(meni na halo efekt nikak nije legla, ali kad sam skužila koliko ju moje dijete i zašto voli zavoljela sam ju i ja), jedva čeka da prođe ljeto pa da ponovo krene u vrtić. ali smo se zato napatili s bolestima...