Evo i mog iskustva. Mi smo se za vrtić odlučili kad je D. bilo 2 godine i 2 mjeseca, jer mi je uz drugu trudnoću i obaveze na faksu postalo preteško baviti se s njom 24h na dan. Prije toga se nikad nije odvajala od mene i bilo mi je grozno čak i pomisliti da je dam drugima na čuvanje. Ali njoj je bilo super! S privikavanjem smo bili gotovi u manje od tjedan dana, čak je ona mene molila da je ostavim na spavanju. Ja sam naizmjenice bila :D pa onda :shock: i malo

Važna stvar pri tome je da na državne vrtiće nismo ni pomišljali! Odmah smo potražili privatni koji je jeftiniji od tete čuvalice, a gotovo jednako fleksibilan po pitanju sati kad rade. Na grupicu od 15-ak djece dolaze 3 tete, nema kazni, nema agresije, nema prisile. Rade razne dodatne aktivnosti i druže se bez obzira na dob (miješana je grupa). D. prije vrtića gotovo da i nije pričala, a otkad je krenula, u 2 mjeseca mi je počela recitirati pjesmice! Otkad smo na ljetovanju, ne prođe niti jedan dan da ne pita kad će opet u vrtić.

Zato mislim da je jako važno pronaći vrtić po mjeri djeteta, a ne a priori odbacivati pomisao na njega. Sretno