Da se malo vratim na ovu temu - djeca kolega koje znam su sva u vrtićima, i krenili s 1god u jaslice. Dosta sam se raspitivala, i izgleda da kod njih nije bilo problema za adaptaciju. Možda mi to nisu htjeli priznati, ko zna

U svakom slučaju, ne treba forsirati ni tete čuvalice, ni jaslice kao rješenje ako to ne funkcionira. A to će se vidjeti nakon kojih par mjeseci.

Osobno, imam VELIKU averziju prema ideji za tetu čuvalicu (a može i barba čuvalica, meni skroz svejedno). Odnosno, da nekog stranca pustim u stan i prepustim mu malenog na čuvanje - brrrr.
Pogotovo ako nije educiran(a) za njegu i odgoj djece te dobi.
Ili da malenog vodim u neku kuću gdje teta čuva nekoliko djece - ima i takvih rješenja.
Ipak imam više povjerenja u vrtićke ustanove. Uz sve minuse koje, kao takve, na žalost, nose.

Meni je bar uvijek bilo žao što nas roditelji nisu dali u vrtić. U OŠ sam stigla kao jako nekomunikativno, stidljivo i povučeno dijete, zatvoreno u svoj svijet. Trebale su godine da riješim te probleme.
Ne bih htjela Nikoli priuštiti tako nešto.