Lejla, znaš da se po ovom pitanju nikad nećemo složiti ali ajde...

Kad sam bila trudna s Markom, babice su me pitale za koji porod sam se odlučila - u bolnici ili kod kuće. Na moj odgovor da sam se odlučila za bolnicu, začudile su se, pitale zašto i ONE SAME su mi rekle - pa kod kuće vam je jeftinije. I to je bio jedini komentar na moju odluku. Rodila sam u bolnici, u Zagrebu.

Kad sam bila trudna s Magdalenom, htjela sam da mi trudnoću vodi ginekolog, no rečeno mi je da to nije moguće, jer, budući da nema medicinskih indikacija, niti jedan ginekolog me neće primiti. Mogu se javiti ili babicama ili huisartzu. I tako su mi cijelu trudnoću vodile babice...

Magdalenu sam prenijela 9 dana, a da mi nije napravljena niti amnioskopija, niti UZV, a kamoli da me netko (kao ni kroz cijelu trudnoću) vaginalno pregledao. Liječnika uopće nisam vidjela, osim kad sam inzistirala na UZV-u s 37 tjedana jer sam imala osjećaj da se beba ne miče, pa su me, uz puno prigovora i okretanja očima, poslali u bolnicu.

Bolnički porod me koštao cca 700€, plus otprilike isto toliko za prenatalnu skrb i za kraamzorg. Budući da smo imali particulier osiguranje, imali smo veliki eigen risico, koji, dakako, osiguranje (još) nije pokrivalo. Porod kod kuće bi koštao, sve zajedno, cca 300€ manje.

Ako tebe porod ništa ne košta, znači da košta osiguravatelja. Ušteda po rodilji/osiguraniku od 300€ nije mala.



Što se tiče opće zdravstvene skrbi u NL i RH, a imam solidnog iskustva s oboje, UVIJEK bih prednost dala hrvatskim liječnicima (i osoblju), od dijagnostike do postoperativne njege. Slažem se da odnos prema pacijentu nije uvijek idealan, nema rukovanja i "tikanja", ali je stručnost neupitna.