mi smo dohranu počeli sa jabukom, pa nastavili dalje u revijalnom tonu. isprobali i najeli se svih mogućih kašica, svih mogućih proizvođača.
ali jedino voćne kašice. kašice od mesa i povrća nikad nije želila ni pomirisat, a kamoli probat.
doduše, jednu sam kupila (špinjača), otvorila, pomirisala i bacila je u škovace bez nuđenja. pa taj smrad mi je danima bio u nosu.

voćnu kašicu i danas zna pojest iako odavno jede svo voće.

povrće baš i ne jede i nije ga ljubitelj. u njemu je uživala samo dok je bila nesvjesna beba. i tad bi se najela šta god bi joj skuhala. a najslađe je mljackala dok bi jela raštiku smiksanu sa mesom.

šta se tiče raznoraznih bio/mio/pio uzgoja: otkad sam se udala na selo tek sam tada shvatila puno značenje riječi "domaće" povrće.

i ono kad nekome dođeš npr liti u goste pa ti na odlasku ide nabrat malo poma, blitve, salate. i ti naivno kažeš "ma daj, uberi ovo ovdje. šta ćeš se sad ići mučit tamo brat". a domaćin ti fino odgovori: "čuj, ovo je za prodaju i sutra za na pazar. mi to ne jedemo niti dajemo prijateljima".

jednom je jedna žena rekla sinu kad se vratio doma s pazara sa neprodanom salatom i kad ju je htio bacit kravi: "jesi ti lud, oćeš da nam krava crkne" :shock: