Drugo dijete

[Mamita]

Evo trebam savjet mama koje su više puta mame.
Sebi sam sebično poželjela još jedno dijete u Novoj 2005. godini jer bih najviše voljela da Sami ima bracu ili seku jer je to prekrasno.
Imam brata, mm ima jednu sestru i smatram da je to posebna vrsta ljubavi koju bi trebao svatko osjetiti.

Na tom putu me čeka jedna strašna kušnja, kako drugom djetetu pružiti jednaku količinu ljubavi kao i prvome? Nevjerojatno je, a to će razumjeti mame s foruma, kolika je to nepregledna količina ljubavi prema vlastitom djetetu.
Ponekad mislim da ću ga ugušiti koliko ga volim, ništa se ne može mjeriti s tim osjećajima, najljepši mi je, najslađi, te male noge su mi najmilije, stalno ga ljubim, obrazi debeli se stalno smješkaju, mala usta koja se puće kad me ide poljubiti, kosica koju milujem, naprosto sam preplavljena s majčinskom ljubavlju. On mi je centar svijeta.
Radujem se svemu što napravi, jučer je prvi put dohvatio i otvorio vrata. Svaka sitnica koje je neprepričljiva i dosadna čak i najboljim prijateljima, obični "brbr" kad mu je hladno kad otvorim prozor ili "ol i papi" kad traži papir i olovku nekome su totalna dosada, a meni vrhunac ushićenja zbog napretka mog malog bića.

Ono što me muči kao majku jednog djeteta jest da li sam ja u stanju pružiti nekome drugome istu količinu ljubavi bez da ne zanemarujem prvo dijete? kako da to izvedem? je li to uopće moguće? je li moguće i drugo dijete voljeti isto? da li dođu ti osjećaji? ja se bojim da neću moći.
sjećam se da dok sam bila trudna razmišljala sam da li ću biti u stanju voljeti to dijete, kakav je to osjećaj, tada potpuno nepoznat. bojala sam se jer je to za mene bio veliki životni izazaov. biti roditelj. danas shvaćam da je to užasno teško, ali i jako jednostavno. uz ljubav se sve može. a ljubav je došla sama. prvi put kad sam ga ugledala.
mame koje imate jedno dijete osjećate li isto ili bar slično ili sam totalna luđakinja?

[ivarica]

ja mislim da jubav nije konacan broj niti postoji granica dokle mozes voljeti pa se onda potrositi.

[Maja]

Vrlo kratko - da, moze ih se oboje obozavat. (U pocetku malo teze istovremeno ). Ja sam ih bas jucer popodne, dok su bili nemoguci i penjali mi se stvarno na glavu, beskonacno obozavala u sebi (pucaju me malo hormoni ).
Cekam da ti tu litala leti, a do tad - meni je najdraze ono njeno - "ja vec sad jednako volim svu svoju djecu, onu koju imam i onu koju cu tek imati".

[Maja]

I samo da dodam, od Nolinog rodjenja, svaki dan se osjecam sve obogacenija i obogacenija s dvoje djece.

[Mukica]

he mamita
sjecam se sebe dok sam ovak brijala ko ti


nisam si uopce, ali UOPCE mogla zamisliti da cu jos jedno dijete moci voljeti poput Oskara

ali mogu
to ti je nekaj neobjasnjivo

volis ih oboje neizmjerno
svakog na svoj nacin, a opet jednako

svaki je divan, krasan, predivan, najljepsi i najbolji na SVOJ poseban nacin...i ti volis...

VOLIS ih jednostavno i lako, dvoje, bas kao i jedno... a pretpostavljam da se i troje voli jednako dvoje... i tak sve do jedno svoje djece... jednostavno... SVE ih volis... koliko god da ces ih imati...

VOLIS

i ja ni u jednom trenutku, ma koliko me to bilo mucilo da necu moc Melitu voljet kao sto volim oskara, volim potpuno JEDNAKO, istom ljubavlju...

nis ti nije jasno - znam
jer ni meni nije bilo jasno

al jako je jednostavno

vidjet ces to cim ces imati drugo dijete i bit ce ti cudno kako si uopce o tome mogla razmisljati

bas kao sto je sad meni

[vanjci]

jesi. u stanju si i drugo dijete voljeti jednako tako, jos vise i prvo jos vise i uzivati u oboma..ma, fale mi rijeci za opisati koliko je to krasno, koliko covjek ima ljubavi za jednog, za dvoje, za troje...ja mislim da se sa brojem djece ljubav prema svakome od njih samo povecava, nalazis puno puno novih stvari za uzivati, ma ljubav je beskonacna i neogranicena a kad dodu u vvrijeme kad se mogu skupa igrati, makar i samo malo, kad vidis koliko ljubavi oni pokazuju jedno prema drugome, kako gledaju jedno drugo sa obozavanjem, samo ti se srce jos vise ispuni jedino sta budi sigurna da ces pruziti svom djetetu je bezgranicna ljubav.............

[Mamita]

Ja sam ih bas jucer popodne, dok su bili nemoguci i penjali mi se stvarno na glavu, beskonacno obozavala u sebi (pucaju me malo hormoni ):

da ponekad pomislim ne mogu s ovim izaći na kraj kad tako divlja (neš samija nikad vidjeti da sjedi u ćošku i gura autić) stalno je mama-tata-moving. ponekad se pitam: hoću li imati fizičke snage?

[Maja]

he, to je vec drugi par rukava. To koliko fizicki (i psihicki!) tesko bude nekad. Al ako je tvoje pitanje dal se isplati, odgovor je DA!!!

[Mamita]

kakvi krasni odgovori, dođe mi da zacmizdrim :D ( neću onda se sjetim ivke kako ona na sve cmizdri)

nis ti nije jasno - znam
jer ni meni nije bilo jasno

istina

[Maja]

a kad dodu u vvrijeme kad se mogu skupa igrati, makar i samo malo, kad vidis koliko ljubavi oni pokazuju jedno prema drugome, kako gledaju jedno drugo sa obozavanjem, samo ti se srce jos vise ispuni jedino sta budi sigurna da ces pruziti svom djetetu je bezgranicna ljubav.............

joj, da, evo sam se raspekmezila. ne samo da se povecava dakle nasa ljubav prema njima (pa i starijeg nekako jos vise volis) nego se generira i ta ljubav izmedju njih dvoje (ili koliko ih vec ima) i onda u cijeloj kuci ima jos vise ljubavi i to je vec nirvana
ja sada kad dodjem po nolu kod bake, ona gleda iza mene i trazi i vice "Ja! Ja! " (Jan!, Jan!) i ceka da on udje

[Mamita]

sretna sam ko malo dijete kad imam neki dan slobodno, pa spojim vikend, pa ne idem na posao. onda tih par dana sami ne ide u vrtić i svi smo presretni, igramo se, kuhamo, idemo van, ludujemo, glupiramo se, posjećujemo frendove... i onda u nedjelju na večer ja jedva čekam kad ću na posao da se odmorim!!!

[Mamita]

da to sam čula o toj njihovoj međusobnoj jubavi.

roditelji u biti jako uživaju i u tome.

a što je s dječijom ljubomorom?

[Maja]

e to ne znam. jer kod nas je zaista bila (zasad) totalno zanemariva. ono, mozda je jan sve skupa 3,4 puta rekao ostavi Nolu uzmi mene, i sad je Nola pocela uvaljivat se meni ako vidi da se Jan mazi. AL to je sve benigno i ok. Nije bilo da se on na njoj recimo iskaljuje da je mlati ili stipa ili grebe od ljubomore ili tak.

[vanjci]

moj toma nije uopce (jos) bio ljubomoran.mi smo od prvog dana trudnoce sa elom njega potpuno ukljucili, zano je da je bebica u drobu, gledali smo slike u knjizi o trudnoci kolika je sad kako raste, na ultrazvuk je isao sa nama da vidi bebu na televiziji...kad su dosla na red imena on je odobravao predlozena, i na kraju je cekao kad ce doci seka kojoj je sa mamom i tatom spremao krevetic i robicu u ormaric... a kad se ela rodila odmah smo mu kad je dosao posjketiti me u rodiliste dali pricu koju mu je seka donjela, njemu svom najdrazem bratu kojeg je slusala iz droba... bio je odusevljen njom, nije nikad imao zabranu diranja, davanja igracaka, pricanja sa njom, mjenjao joj pelena sa mnom, kupao je sa nama.... sve u svemu, uzivao je u njoj kao i mi... i dan danas ona u njega gleda kao u boga a on anju obozava, odmah joj daje sve igracke...zanju se pocupati, nije sad idila, ali akko se igraju i ljube, kad mu ona kaze dragi i cmokne ga, ja se skoro raspalcem od srece.....

[Mukica]

ljubomora?

he he
jako je zabavno zapravo... ovisi iz kojeg kuta gedas... bude i suza.. cupanja... ruznih rijeci... ma svega

ja npr. Oskaru NIKAK nemrem objasnit da je on svoju mamu cijele dvije i pol godine imao samo za sebe, a da me Melita cijelo vrijeme MORA djelit s njim...

to je najcesce navecer, kad idemo spavat, jer obadva zele lezat pored MENE... e onda bude i suza i svega i okretanja svega naopacke sam da bi ja legla u sredinu pa da pravda bude zadovoljena...
a ponekad ni to nije dovoljno pa se obadva popnu NA mene, al ni to nije dobor, jer uvijek je jedan BLIZE MENI... i onda bude to je MOJA mama, ne to je MOJA mama... e nije tvoja... MOJA je... ja sam se PRVI RODIO!!!! i nisi... ja sam se purva rodija... ti si mali bimbek...onda ja riknem od smijeha... kuzis???

Ludnica!!!!

[Mamita]

jako dobro muki

[Brunda]

Znaš Mamita, i ja u zadnje vrijeme često razmišljam o tim stvarima kao i ti. Ali, nekako si pokušam zamisliti još jedno sada pored Svena, i nevjerojatno, ali već volim i to drugo, a nije još ni na putu
Kada gledam Svena ili samo razmišljam o njemu, osjećam toliku ljubav i ponos da se to ne može riječima opisati. Sve me oko srca stegne i knedla mi je odmah u grlu.
I u takvim trenucima si zamislim još jedno, i jednostavno imam osjećaj da će mi se srce raspuknuti.

Ali ima i dana kada mislim da ću doživjeti živlčani slom. I kada si onda zamislim još jedno, hvata me jeza. Sva sreća da takvi trenuci kratko traju.
Ali valjda moraju i takvi trenuci postojati da mi se srce stvarno ne raspukne

[Mamita]

[Lilly]

ljubomora?

he he
jako je zabavno zapravo... ovisi iz kojeg kuta gedas... bude i suza.. cupanja... ruznih rijeci... ma svega

ja npr. Oskaru NIKAK nemrem objasnit da je on svoju mamu cijele dvije i pol godine imao samo za sebe, a da me Melita cijelo vrijeme MORA djelit s njim...

to je najcesce navecer, kad idemo spavat, jer obadva zele lezat pored MENE... e onda bude i suza i svega i okretanja svega naopacke sam da bi ja legla u sredinu pa da pravda bude zadovoljena...
a ponekad ni to nije dovoljno pa se obadva popnu NA mene, al ni to nije dobor, jer uvijek je jedan BLIZE MENI... i onda bude to je MOJA mama, ne to je MOJA mama... e nije tvoja... MOJA je... ja sam se PRVI RODIO!!!! i nisi... ja sam se purva rodija... ti si mali bimbek...onda ja riknem od smijeha... kuzis???

Ludnica!!!!

Ovo smo brat i ja radili. :D :D

Ja bih mogla potpisati onaj Majin citat Litale. Jedva cekam. Nekad se osjecam kao da se raspadam od nestrpljenja.

[HELI]

Ja sam još friška mama dvije curice, ali mogu ti reći da koliko god da je naporno (fizički) toliko je sto puta više predivno! voliš ih jednako neizmjerno puno, najviše na svijetu, i da ih ima 15 za svakog bi našla istu količinu ljubavi.
Čim ugledaš to predivno malo biće jednostavno odmah znaš

[Mamita]

Čim ugledaš to predivno malo biće jednostavno odmah znaš

znači isto kao s prvim djetetom

Jos i bolje, jer uz ovo drugo i ono prvo jos vise volis. Znam da zvuci cudno i nevjerojatno i da mislis da svoje dijete vec sad volis najvise na svijetu, ali kad dodje drugo... to se jednostavno ne da opisati.

A da je fizicki tesko...o da! MM i ja se, u zadnje vrijeme kad su nam djeca nemoguca i kad vise jednostavno ne znamo sto cemo s njima, u ocaju pogledamo i u isto vrijeme kazemo:"A mi napravili i jos jedno..."

[mamma san]

Ajme čitam što pišete i .... jedva čekam da prođe još godinu dana i onda.........

[anek]

mamita; kad sam rodila i zaljubila se u predivno malo biće, odmah mi je bilo jasno da sve skupa želim opet doživjeti i da će vid sigurno u bliskoj budućnosti imati brata ili sestru. a onda sam se počela zapitkivati identične stvari kao i ti, i o tome sam razgovarala s mojom mamom koja ima mene i brata - iskusna žena se smijala kad sam rekla da kako mogu tako neizrecivu ljubav opet osjećati i za drugo dijete...pa ljubav nije potrošna i ograničena, rekla je da je sa svakim djetetom opet nova količina velike ljubavi i obožavanja, opet sve ispočetka. a tako mi kaže i frendica koja ima 4 sina.
znam da su u pravu. kad 1. put osjetiš majčinsku ljubav, čini se nevjerojatno da u sebi imaš još beskonačno toliko ljubavi, i to je prekrasno.

[HELI]

MISLIM DA TI SE SA SVAKIM NOVIM DJETETOM LJUBAV SAMO MNOŽI
NE BRINI, SVE SMO IMALE ISTE STRAHOVE

[snorki]

Jos i bolje, jer uz ovo drugo i ono prvo jos vise volis. Znam da zvuci cudno i nevjerojatno i da mislis da svoje dijete vec sad volis najvise na svijetu, ali kad dodje drugo... to se jednostavno ne da opisati.

A da je fizicki tesko...o da! MM i ja se, u zadnje vrijeme kad su nam djeca nemoguca i kad vise jednostavno ne znamo sto cemo s njima, u ocaju pogledamo i u isto vrijeme kazemo:"A mi napravili i jos jedno..."

Super ste 8) I mi isto kometarisemo, samo sto mi imamo jedno manje
ja moram priznati da sam po saznanju da sam poslije Edi odmah ostala trudna, bila prvo ljuta, pa me je uhvatio panican strah, a sada, tri mjeseca poslije, jednostavno jedva cekam da vidim bebaca KOJI JE POD SVAKU cijenu htio da se rodi. Vjerovatno ce uzivati u zivotu. I naravno, volim ovu bebu isto kao sto volim Edi. jedino sto nemam vremena da o njemu onoliko razmisljam koliko sam razmisljala o Editi dok je bila u stomaku.

[Mamita]

heli, hvala osjećam se bolje.

da mene je malo strah što sam sad posvećena samiju 100%, svake sekunda je njegova. ja cijelo vrijeme razmišljam da ću dijeliti ljubav, a po vama će se poduplati.
pa ugušiću se od tolike ljubavi

[Maja]

ma neces. ugusit ces njih
sve ce ti se to izjednacit lijepo s onim trenucima kad ces mislit da ces iskocit iz koze

[Mamita]

Majo!
pa ja trebam podršku

[apricot]

Mamita, pa nije ljubav kobasica da će se potošiti!
Meni se to čini kao da me pitaš da li svoje dijete više volim danas ili sutra.
Nema mjere u ljubavi prema djeci: jedno, dvoje, troje... toliko puta više ljubavi.
Pretpostavljam da se svako dijete voli na drugačiji način, ali o intenzitetu uopće ne dvojim...

[Oriana]

Rodjenje drugog djeteta uvecalo je moju ljubav prema prvom. Iako sam ga voljela neizmjerno i prije, imam osjecaj da sam sada jos njeznija prema njemu, da mu pruzam mnogo vise nego prije.
Josip je bio dugo u fazi ispitivanja - da li cu ga voljeti. Ona sekunda kada sam ugledala njegovo malo lice, njegove sakice i zatvorene okice osvojio me za citav zivot.
Glavna tema u zivotu postala su mi moja djecica. Nema nista interesantnije od njih. Svaki razgovor na kraju skrene na njih.
Najljepse mi je budjenje uz njihove glavice, njihove vesele uzvike.
A kad ih vidim kako se grle i vole, sreca je neizreciva.

[davorka]

Isto sam se i ja pitala. A onda čim sam vidjela Olivera prestala sam se pitati kako ću ga moći voljeti kao Dinu, jednostavno sam ga već tada obožavala. Divni su mi obojica. Jučer me obuzela tako neizmjerna sreća kad su njih dvojica prije spavanja pili čaj za stolom (Dino pije pa mora i mali makar popije 3 kapi, ali bitno da sjedi za stolom s bratom) i onda su ponavljali neku foru iz crtića "Popaj i sin", prvo jedan pa drugi i cerekali se jedan drugom...ma predivno.

jedino sto nemam vremena da o njemu onoliko razmisljam koliko sam razmisljala o Editi dok je bila u stomaku.

To je, nazalost, istina. Jedino u prvoj trudnoci imas priliku u potpunosti i beskrajno uzivati u svakom detalju. Uz dvoje ovako male djece ja sam vrlo cesto znala zaboraviti da sam trudna (do negdje 25 tjedna, kad ti je trbuh vec dovoljno velik da te zasmeta). Jedino navecer i rano ujutro, u krevetu, imam dovoljno vremena i snage druziti se samo s bebicom i bar malo popricati s njom, da se ne osjeti zapostavljenom.

[Maja]

Majo!
pa ja trebam podršku

pa imas je, vidi mi samo avatar, vidi kako mi je starije dijete sretno

[branka0112]

Ja beskrajno volim svoja dva leptirića i iz dana u dan gledam kako se njih dvije vole,pa svade pa opet vole pa kako traže jedna drugu kad nisu zajedno i kako se brinu jedna za drugu na svoj mali sestrinski način i to mi je prekrasno.
Ali moram priznati da sam svoju ljubav prema Emi bila spremna podijeliti na još nekoga tek negdje kad je ona imala 3,5 godine. Do tada mi je to bilo nezamislivo. Mada su me sve moje prijateljice zezale da se meni ne da budit i dizat po noći. :D

[Fortuna]

mamita, isto razmisljamo i istu smo zelju pozelile pa cemo viditi do kraja godine sta ce sve biti i podilit cemo tada iskustva
vec se odavno spremam da ti recem za avatar da ti je super ali onaj mali buco koji sjedi sta si imala prije mi je nekako usao pod kozu

[Mamita]

fortuna

je i meni je onaj avatar baš onako

al šta ćemo sad smo veliki frajeri

[litala]

a sto cu ja? ne moram se na ovakve teme ni javljat, maja me vrlo uspjesno interpretira


moram nesto reci. mene nikad, nikad nije bilo strah kako cu drugo (trece...peto...) dijete moci voljeti i hocu li znati voljeti to sljedece dijete kao ovo prvo.

meni je problem bio samo - kada cu to dozivjeti

kad smo isli na prvi idin uzv, mm je po povratku pitao - kad cemo sljedece dijete? ja sam bila :shock: (njemu je ida bila drugo dijete). ali sam nedugo nakon poroda shvatila o cemu prica. a najvise kad sam rodila - drugo. onog trena kad sam rodila nou - pozeljela sam da su sva nasa djeca vec tu - s nama...

ja sam po tom pitanju ustvari vrlo nestrpljiva. i nikad ne gledam to na nacin da sam se prvom djetetu posvecivala 100 posto i da cu tom prvom djetetu ista uskratit kad se rodi drugo (trece...peto... ) vec gledam to iz perspektive tog treceg...petog.... i kontam si - zao mi sto to dijete nije vec sad s nama, da mu se odmah radujemo i da se volimo i uzivamo... i odmah i svi zajedno

[Nika]

litala, prekrasno si to opisala

Mamita i meni je ta misao prošla glavom, kao neki strah; hoću li moći voljeti jednako!?

Mirnija sam jer sada znam i osjećam da će se ljubav poduplati - baš kako kažete -
i jedva čekam da se to dogodi.

[wildflower]

bas mi je drago sto se javila litala jer nakon sto sam pogledala sve gornje postove, pomislila sam da nesto sa mnom nije u redu - naime ni ja se nikad nisam bojala tog 'dijeljenja' ljubavi, nego naprotiv, otkad sam rodila prvo dijete (i tek od tada ), jedva cekala da ih bude jos, da ne bude samo.
sad ih imamo troje, cetvrto nije u planu, ali ako ipak dodje, sigurno nece biti uskraceno u nicemu u odnosu na stariju djecu, pa tako ni u ljubavi s kojom cemo ga docekati.

[Ifigenija]

a sto cu ja? ne moram se na ovakve teme ni javljat, maja me vrlo uspjesno interpretira


moram nesto reci. mene nikad, nikad nije bilo strah kako cu drugo (trece...peto...) dijete moci voljeti i hocu li znati voljeti to sljedece dijete kao ovo prvo.

meni je problem bio samo - kada cu to dozivjeti

kad smo isli na prvi idin uzv, mm je po povratku pitao - kad cemo sljedece dijete? ja sam bila :shock: (njemu je ida bila drugo dijete). ali sam nedugo nakon poroda shvatila o cemu prica. a najvise kad sam rodila - drugo. onog trena kad sam rodila nou - pozeljela sam da su sva nasa djeca vec tu - s nama...

ja sam po tom pitanju ustvari vrlo nestrpljiva. i nikad ne gledam to na nacin da sam se prvom djetetu posvecivala 100 posto i da cu tom prvom djetetu ista uskratit kad se rodi drugo (trece...peto... ) vec gledam to iz perspektive tog treceg...petog.... i kontam si - zao mi sto to dijete nije vec sad s nama, da mu se odmah radujemo i da se volimo i uzivamo... i odmah i svi zajedno

Ovo mi se sviđa. Ja još nisam ni rodila svoje prvo dijete, a mm i ja stalno govorimo - naša će djeca ovo ili ono, za djecu moramo imati ovo ili ono I nadamo se što prije još barem jedno dva komada. Nakon ovog koje nam dolazi vrlo vrlo brzo.

[kloklo]

Ja se isto nikad nisam bojala manjka ljubavi i polako obrađujem Mireka da uskoro radimo drugu bebu kojoj se već sad neopisivo veselim

Ali ne mogu se suzdržati da vas ne pitam jeste li već doživjeli da vam kažu: Pa dajte napravite sad skoro još jedno-dvoje nije bitno, da se toga riješite...

Mislim WTF :? pa nisu djeca problemi, pa da se rješavaju ili neka teška i mrska obaveza koju je najbolje što prije skinuti s glave :/

Baš ima svakakvih ljudi, ali ko im kriv, nek žive u neznanju

Sto se dobne razlike tice, ja sam veliki zagovornik da ona bude cim manja. Netko to definira kao...da se cim prije rijesite... :? , ali osobno mislim da je tako za djecu puno bolje. Istina je da je to za roditelje jako naporno, ali to je sve stvar navike. Izmedju moje sestre i mene je 8,5 godina i to je stvarno bez veze.

[Mamita]

ma ne mora ti biti, između mene i brata je 12 godina i razlike i super nam je.
pomaže mu starija seka :D

[spooky]

Ja se uopće ne zabrinjavam s razlikom u godinama. I jedno i drugo je Ok.

I ja bih htjela još jedno dijete ( za jedno 2 g. ) i sigurna sam u to da ću ga voljeti kao i Piu. Mislim da će jedina razlika biti u tome što je Pia bila prva.

[MajaMajica]

mislim da ću svako dijete (a nadam im se još) voljeti jednako kao Lucu, samo ću biti malo opuštenija i iskusnija..što se tiče razlike u godinama čini mi se da je to individualno..npr..(već sam jednom o tome pisala) super se slažem sa svim sestrama i braćom, ali mi se čini da se najviše lijepimo nastariji s najmlađima (a razlika je čak od 12-16 godina)..Ovi između imaju faze koje sam ja prošla (npr. ludilo puberteta) pa se ne kuže s nikim..Ja sam najstarija, sestra (slijedeća iza mene) je mlađa 3 i pol godine i tek sad mogu reći da se fantastično slažemo, ustvari nikad bolje..

[Mamita]

ja sam odlučila danas podići ovaj topik iz prašine i napisati nešto više od pet rečenica

moja marisa i moj sami su tako prepredivna nasmijana bića i tako me ispunjavaju i mislim da je nevjerojatan osjećaj držati ih zajedno u naručju.
bolji osjećaj od toga jest samo onaj kad se oni cerekaju jedno drugome i kad marisa juri prema samiju čim ga ugleda.
ljubav se jeste poduplala i onda opet pomnožila sa 7 pa sve na kvadrat.

teško mi je, ponekad mi je stvarno teško. MM i ja se nosimo s njima, nekad lakše nekad teže nekad i zaplačem.
češće se od srca nasmijem.

ja sam rodila dva mala čovjeka i još uvijek me (uglavnom ovako kasno) puca euforija da ja, baš jedna ja bezvezna i obična uvijek tako izvan struje, ja mizerna mala, pod zvjezdama iz hrpe drugih izvučena i blagoslovljena s nečim neopisivo preljepim i prekrasnim i predivnim i...
srce mi puca...
a dva mala lika spavaju jedan kraj drugoga.

to je sve ono što želim svima vama
i onima koji se dvoume
i onima koji već jesu odlučili
i onima koji ne mogu
i onima koji neće
i onima koji se boje
baš kao što sam se i ja nekad bojala

[Zorana]

Bas te lijepo citati. I moje cure su se stisnule jedna pored druge. Idem im se pridruziti...... Mislim da mi je to jedan od najljepsih osjecaja na svijetu...uvaliti se u krevet kod dvije rascupane, mirisne glavice.

[Zorana]

Ovo ti je valjda jedan od rijetkih, nepodbadajucih postova.

[Brunda]

Joj Mamita, gdje me sad pred spavanje rasplače