 |
|||
|
|
|||
wow, kako lijepo, placem
AH, ZELIM I JA DRUGU BEBU!!!!
a dvojbe do sada su bile idnticne tvojima pa me ovaj topic osupno jer ja svoje nisam nikome iznosila nego sam se osjecala sama u svom razmisljanju tj...nitko nece razumjeti...
naravno da ljubav nema granica...............
p.s jos ostaje ono, kako cu ih hendlati kad sam mjesecima sama...
Isto takoMamita prvotno napisa
Sinoc pitam MM-a, "Hocemo mi imati jos djece?". "HOcemo", kaze on....ja sam odlučila danas podići ovaj topik iz prašine i napisati nešto više od pet rečenica
moja marisa i moj sami su tako prepredivna nasmijana bića i tako me ispunjavaju i mislim da je nevjerojatan osjećaj držati ih zajedno u naručju.
bolji osjećaj od toga jest samo onaj kad se oni cerekaju jedno drugome i kad marisa juri prema samiju čim ga ugleda.
ljubav se jeste poduplala i onda opet pomnožila sa 7 pa sve na kvadrat.
teško mi je, ponekad mi je stvarno teško. MM i ja se nosimo s njima, nekad lakše nekad teže nekad i zaplačem.
češće se od srca nasmijem.
ja sam rodila dva mala čovjeka i još uvijek me (uglavnom ovako kasno) puca euforija da ja, baš jedna ja bezvezna i obična uvijek tako izvan struje, ja mizerna mala, pod zvjezdama iz hrpe drugih izvučena i blagoslovljena s nečim neopisivo preljepim i prekrasnim i predivnim i...
srce mi puca...
a dva mala lika spavaju jedan kraj drugoga.
to je sve ono što želim svima vama
i onima koji se dvoume
i onima koji već jesu odlučili
i onima koji ne mogu
i onima koji neće
i onima koji se boje
baš kao što sam se i ja nekad bojala
"Necemo, jer ja ga ja necu moci voljeti kao Viktora"...kazem ja....
I jutros citam ovo. I ugusih se od suza....
Hvala mamita!
nemoj da ti ta budalastinja pada na pamet.Sinoc pitam MM-a, "Hocemo mi imati jos djece?". "HOcemo", kaze on....ja sam odlučila danas podići ovaj topik iz prašine i napisati nešto više od pet rečenica
moja marisa i moj sami su tako prepredivna nasmijana bića i tako me ispunjavaju i mislim da je nevjerojatan osjećaj držati ih zajedno u naručju.
bolji osjećaj od toga jest samo onaj kad se oni cerekaju jedno drugome i kad marisa juri prema samiju čim ga ugleda.
ljubav se jeste poduplala i onda opet pomnožila sa 7 pa sve na kvadrat.
teško mi je, ponekad mi je stvarno teško. MM i ja se nosimo s njima, nekad lakše nekad teže nekad i zaplačem.
češće se od srca nasmijem.
ja sam rodila dva mala čovjeka i još uvijek me (uglavnom ovako kasno) puca euforija da ja, baš jedna ja bezvezna i obična uvijek tako izvan struje, ja mizerna mala, pod zvjezdama iz hrpe drugih izvučena i blagoslovljena s nečim neopisivo preljepim i prekrasnim i predivnim i...
srce mi puca...
a dva mala lika spavaju jedan kraj drugoga.
to je sve ono što želim svima vama
i onima koji se dvoume
i onima koji već jesu odlučili
i onima koji ne mogu
i onima koji neće
i onima koji se boje
baš kao što sam se i ja nekad bojala
"Necemo, jer ja ga ja necu moci voljeti kao Viktora"...kazem ja....
I jutros citam ovo. I ugusih se od suza....
Hvala mamita!nego, ti kreni u akciju, a ja cu navijat
Ajme, mamita, predivno si napisala najveću životnu istinu u koju je i meni donedavno bilo teško povjerovati.
Oduvijek sam željela više od jednog djeteta, no kad sam drugi put ostala trudna javilo se tisuću pitanja i dvojbi- hoću li voljeti drugo dijete kao prvo, kako je moguće da itko bude savršen poput naše Megice, hoće li Megi patiti ili se osjećati manje voljenom zbog druge bebe, hoću li uopće imati dovoljno ljubavi za obje....
... danas se smijem kad se sjetim da sam zaista razbijala glavu s takvim pitanjima. Jedna draga prijateljica mi je rekla kad sam joj povjerila svoje strahove da se ljubav ne dijeli, nego dodaje.
Zaista, rođenjem naše Lindice, ona sva silina ljubavi koju smo osjećali prema Megici, poduplala se, divljenje prema Meginom savršenstvu preraslo je u divljenje još jednom savršenom stvorenju.
Što se tiče naše brige za to kako će Megi prihvatiti seku, zaista smo se potrudili da njezin dolazak na svijet bude za nju sretan, a ne šokantan događaj... od prvog dana smo joj govorili da su one naše velike ljubavi, stalno smo joj ponavljali da od sad više nikad neće biti sama, da će uvijek imati seku koja će je voljeti najviše na svijetu, da mora mami puno "pomagati" oko bebe, jer ja to nikako ne bih mogla bez njezine pomoći... Kad god bi me netko pitao kako uspijevam s dvoje male djece, ja bih pred Megi obavezno odgovorila: "Pa, teško mi je, ali Megi mi puno pomaže. Ne znam što bih bez nje." Nikad Megici nisam branila da sudjeluje u presvlačnju, kupanju, igranju s bebom, nismo je namjerno dali u vrtić da bude sa sekom od prvog dana i da ne misli da mi je opterećenje briga za nju, već da je maksimalno uključim u sve aktivnosti oko bebe.
Rezultat je sjajan- seke se obožavaju, to je ljubav do neba.
I dobro si rekla, mamita, kad njih dvije legnu i zaspu jedna do druge, to je prizor koji širi takvu toplinu oko srca da mi ponekad dođe da ne znam kud ću sa sobom od tolike siline osjećaja. Često se pitam čime sam zaslužila toliko blaženstvo i kako to da su toliko savršene male duše izabrale upravo mene i MM-a za mamu i tatu.
Već sam na jednom topicu napisala koliko me iz dana u dan oduševljavaju izjave moje Megi kad je ljudi pitaju voli li svoju seku, a ona im kaže s okicama punim čuđenja: "Volim je. Kako ne bi?"
Kako lijepo rečeno, mamita!
Mamita i mene povremeno muce slicne dvojbe. Posebno zato sto znam da sam MM ful voljela kada se Filip rodio, a onda zaboravila da postoji na nekoliko mjeseci (osim u smislu ispomoci i tate), a da ne kazem naseg psa kojeg sam, nazalost, jako zapostavila.
Sve me strah da i Filipa ne zapostavim kad naidje nova ljubav.
Moji roditelji su djecu imali svakih 8-9 god (nas troje) tako da nismo ni bili konkurencija jedni drugima, a i zauvijek je ostalo tko je ciji miljenik.
Tako...imam jos dvojbi i sumnji vezano za drugo dijete. Znam da zelim i budem. A nadam se da ce biti ovako kako gore opisuju mame.
.
Nema šanse, vjeruj mi! Bit će ljubavi za oboje!
Rasplakale ste me
ja mislim da sve mame koje oocekuju drugo dete imaju takve osecaje, jos pogotovo kada se poludeli hormoni u trudnoci pomesaju sa emocijama, eto veselja
isti slucaj je bio sa mnom
Toliko sam zelela drugu bebu, ali sam se bojala kako cu uspeti sve da nadoknadim Tei. U nekim momentima mi je bilo zao nje jer sam razmisljala unapred, kako cu uspeti pruziti dovoljno paznje njoj pore male bebe kada dodje, ali eto uspevamo, i srecna sam jer se pokazalo da Tea voli svog brata i da stvaro nije ljubomorna :D
samo podsjećam da su prošle skoro i dvije...Ajme čitam što pišete i .... jedva čekam da prođe još godinu dana i onda.........
2,5 godine 8)
Moj Sami vec prica, a Edita je cura :/ A ove moje ZPM nesta cekaju.
mene je sve strah da se meni ne zalomi i treće, a one još uvijek na prvom...2,5 godine 8)
Moj Sami vec prica
Također!
a ustvari ne planiramo više djece....
cula sam za bracni par kojima se pored dvoje male djece sa malom razlikom, zalomili blizanci.mene je sve strah da se meni ne zalomi i treće, a one još uvijek na prvom...2,5 godine 8)
Moj Sami vec prica
da nisi ti?
hehe..., nisam, ali se uhvatim u razmisljanju da bih ponekad i trece.
A vjerovatno bih lipsala
ma jok!
ti bi to čas-čas :D
Ja sam ko dizel mašina...treba mi vremena da se zapalim...ali kad krene...bojim se da ću rađat do pedesete...samo podsjećam da su prošle skoro i dvije...Ajme čitam što pišete i .... jedva čekam da prođe još godinu dana i onda.........
Snorki, zar te to ne podsjeća na naša proročanstva?cula sam za bracni par kojima se pored dvoje male djece sa malom razlikom, zalomili blizanci.mene je sve strah da se meni ne zalomi i treće, a one još uvijek na prvom...2,5 godine 8)
Moj Sami vec prica
I tako vas ja čitala neki dan i mislim, što je ljepo kad ih je dvoje! Kad će se to nama desiti?
A kad ono, pogledajte potpis!
I sad lagano leptirići u želucu, što od sreće, što od uzbuđenja, što od straha.
Pitanja milion: kako ću ja to sve izdržati, hoće li sve biti ok, kako će M. reagirati na novog člana i sve tako.....
Hajde malo dobrih vibri za sve nas....
Čestitam od srca! Pred tobom je najljepše vrijeme u životu!
o hooo! pa čestitam! :D
vidim, bit će još teže upasti na Krugama...
Foška, ne brini, mi ćemo se razilaziti u grupama!
Ima li što novo??? Može i pp.
Prošli mjesec sam pomislila da sam trudna kad mi je kasnila crvena armija i sama sebe sam iznenadila koliko sam plakala i bila neutješna kad sam ipak procurila
Uopće nisam bila svjesna koliko zapravo želim drugu bebicu
Doduše, ja sam u taboru koji zagovara razliku od 3-5 godina i eto, baš sad nekako i je krajnji čas da se primimo posla
Miro ko fol nešto drlja kako njemu uz Leonu (savršenu, prekrasnu, predivnu, neponovljivu) ne treba
Bebice malena, već sad te obožavam i volim od neba do natrag, dođi nam što prije
Kloklo, od srca ti to želim
ja se ispričavam, tu fali jedanvidim, bit će još teže upasti na Krugama...za intonaciju
stiže PP
Kloklo, slažem se. Mi koji imamo 2003 godište a hoćemo još djece, sad nam je pravo vrijeme. :DDoduše, ja sam u taboru koji zagovara razliku od 3-5 godina i eto, baš sad nekako i je krajnji čas da se primimo posla
Ja se nadam malom laviću/lavici. Ali još malo pa sam izvrtila sve horoskopske znakove :shock:
Foška, i bez tvog
Pa eto ti još jedan
ma mene više brine kako ću tepati djetetu, sad je najčešće mamino jedino ili mamino najdraže, bojim se da ću morati smisliti neku zamjensku
a još više me brine kako na kraj sama većinu dana s njih 2, ali to nije tema ovdje
Joj, Aries
Ne brigaj, kad dođe bebač, sipat ćeš nove tepalice ko iz rukava.
Nama je Megica dok se rodila bila prava mala lisica (lukavica od prvog dana). Tako da je i danas zovemo "lisica" ili od milja "lija".
Kad sam bila trudna s Lindom, nikako nismo mogli zamisliti još jednu liju. I stvarno, ona je bila sasvim drukčija. I čim smo je vidjeli, znali smo da može biti samo jedno- vjeverica! (iliti od milja- Vjeri ili Vjeva)
A kako na kraj s njima? Praksa čini majstora, vjeruj mi.- Bit će sve OK. Ja sam sebi govorila- pa, i druge su prije mene imale dvoje djece i preživjele, a sad ne mogu zamisliti da sam ikad imala samo jedno.
PS: Znate li hoće li Noa dobiti braceka ili seku?
Još se nisi javila za onu dugoselsku kavicu!
Za Aries:
A, jesam bedak- tek sad sam skužila da beba ima tek 12 tjedana! Zanemari pitanje u PS-u.
Znam da izvlačim ovu temu iz naftalina, i da se puno toga izdogađalo u nekoliko godina. Ali stalno mi kroz glavu prolazi tisuću pitanja. Naime, trebam roditi drugo dijete za 2 tjedna, K. ima 4 godine i čini mi se da bi nam ovo mogla biti idealna razlika između dvoje djece. Ona je prekrasna djevojčica koja se jako veseli dolasku svog malog braceka, stalno mi ljubi trbuh i ispituje hoće li ga moć ljubiti i maziti kad se rodi. Međutim, kako sam ja nakon njezinog rođenja bila totalno izgubljena nekih par tjedana i teško se nosila s činjenicom da sam postala majka jednog malog stvorenja o kojem sam mislila da se neću znati dovoljno dobro brinuti i mislim da sam proživljavala baby blues, strah me kako će biti kad se rodi druga beba. Prvo kako ću se brinuti za njih oboje, iako nisam nesposobna hendlat sve u životu, ali ovo su ipak posebne situacije? Hoće li me isto prati hormoni kao poslije prvog poroda? Tada sam plakala deset puta dnevno barem, a sad ne bih željela da me moja kći vidi takvu? Hoći li se fizički moći posvetiti i jednom i drugom djetetu? Naime, prvi porod mi je bio strašno težak i nisam se dugo fizički oporavila od njega, a sad ću imati dvoje djece o kojima ću morati brinuti. Da sad sve ne ispadne precrno, imam divnog M koji doduše radi po cijele dane, ali tu je i mama i znam da neću morat kuhati, tako da ću imat logističku podršku, ali i dalje me brine kako ću se s tim nositi u početku. Ne znam da li me kužite, ne bih željela ispasti neka razmaženica, ali zanimaju me vaša iskustva i usporedbe nakon prvog i drugog poroda. Naime, ako mi je nakon prvog bilo tak teško, kako će biti sada kad ću imati i četverogodišnjakinju doma koja isto traži svoje vrijeme i pažnju?
Bit će prekrasno, eto kako će biti!!!!
Imat ćeš djetešce doma koje će s tobom uživati u čudu života.
Zajedno ćete se smijati bebinim budalaštinama, mahanju ručicama i nožicama. Ona će ti pomagati, i bit će važna, a ti ćeš vidjeti koliko ti je dijete odraslo, koliko si je njegovala, kako je slatka.
Pričat ćeš sa starijim djetetom. Maleno će spavati i grijati te na rukama, a starije će te voditi na put u maštu, ka zvijezdama, u divotu.
Sve je divnije s bebom kad već imaš stvorenjce doma.
Meni je život raj od kad su dvoje. Presretna sam, od prvog trena kad sam malu curu dovela doma.
I kad se tuku, i svađaju, i kad su naporni i kad sam nenaspavana smatram se najsretnijom što mogu biti.
Idealno je!
Eto kako će biti!
U početku smo bili na prljavom podu, i bilo je prljavog suđa, i svačega. I dva tjedna nakon carskog sam ostala sama s njima jer je muž morao otići, i mama. I preživjeli smo. I uživali smo.
Mala beba ne traži puno osim cice, a to možeš i dok čitaš djetetu, dok sjediš kraj njega dok jede, dok gledate crtić. Mala beba bude u kolicima a ti možeš u park, zoološki, štogod hoćeš. Starije dijete ima mamu, i bebu za uživat u njoj tako maloj. Ma divno!
Ja sam malu počela vodit u kazalište od njezinih dva mjeseca, i to nas je ojačalo kao tim, kao obitelj. Ona s godinu dana je već gledala predstave bez problema, skroz se prilagodila braci,a braco nju obožava.
Ono, život
SRetno, i uživaj u očekivanju, i porodu i bebi, a ne beri brigu. Sašij nešto za curicu ili bebu, naslikaj sliku za zid, izradi nešto, napiši pismo djeci, složi cvjetni aranžman i veseli se!!!!!
Znaš kako kažu..
life doesn't get much better than this
two little bundles to love and to kiss
E, i nauči prilagodit život s djecom sebi tako da uživaš. Ja ih složim na komodu u kupaonici, oni sjede i peru zube, češljaju se, a ja ih gledam i smiješno mi je, lijepo mi je. Kad ne znam što ću, a ja ih tako složim negdje, u kuhinju na radnu ploču, u hodnik, gdje god, ko lutle u izlogu i pjevam im, gledam ih, štipam, mazim, grlim, trljam glavu o njihovu glavicu, gugučem... a oni u tom trenu ne rade pičvajz nego su meni ko lutkice da ja uživam. I tako.
Nećeš moći vjerovati koliko si opuštena i koliko si cool! Eto tako ćeš se osječati. Prat će te hormoni, ali iskustvo sa prvim djetetom će proizvoditi totalno drugačiju reakciju tvoje ličnosti na tu buru. Umjesto briga i strepnje za bebin opstanak tebi će biti sve super, jer znaš šta treba da radiš i kako da reaguješ. To je ljepota rađanja drugog i svakog slijedećeg djeteta, ne ideš u nepoznato već negdje gdje si već bila i sjećanja su jako lijepa (u globalu
Cure baš ste ovo lijepo napisale
Ovo je tako slatko...
Ja ne vidim ovo čitati od suza!
Oskarova seka kuca na vrata, hormoni me peru, jedva čekam da mali miš ugleda sestricu!
Mene je cijelu trudnoću pratio neki strah....strah što je moja curica još malena (imati će 19 mj. kad se braco rodi), strah da neću moći voljeti drugu bebu jednako kao nju, strah da će mi možda ona dobivati manje pažnje kad se braco rodi....i masu drugih stvari...ali sve je to nestalo sada kada smo 2 tjedna bili kod mog brata i snahe, koji su prije 2 mjeseca dobili bebu. Gledajući bebu i moju curu, gledajući i nas troje sve skupa, shvatila sam ono što sam u srcu oduvijek i znala....da moja curica, koliko god bila mala zna davati ljubav i to nesebično....da ja i bratovo dijete mogu voljeti bezgranično, a kamoli svoje....i da moja curica se zna izboriti za svoj djelić pažnje, tako da joj pažnje teško da će nedostajati!
I da, znam da ću klipsati kad ih bude dvoje...ali sigurna sam da će se sve to isplatiti!
I nećete voljeti drugo dijete kao prvo, ali ne kvantitativno nego kvalitativno. Voljećete drugo sasvim drugačije jer je drugo sasvim drugačije dijete
I uvijek ono pitanje manjka vremena za prvo dijete nakon rođenja drugog. Da, sigurno nećete imati vremena za prvo dijete jednako kao što ste imali prije rođenja drugog, ali ako ono koje imate bude kvalitetno, brzo će se prvo dijete prilagoditi svom komadu vremena. A i to je neka vrsta učenja da u životu neće dobivati sve uvijek i odmah, i naučit će se tome prilagođavati.
Potpis.Nećeš moći vjerovati koliko si opuštena i koliko si cool! Eto tako ćeš se osječati. Prat će te hormoni, ali iskustvo sa prvim djetetom će proizvoditi totalno drugačiju reakciju tvoje ličnosti na tu buru. Umjesto briga i strepnje za bebin opstanak tebi će biti sve super, jer znaš šta treba da radiš i kako da reaguješ. To je ljepota rađanja drugog i svakog slijedećeg djeteta, ne ideš u nepoznato već negdje gdje si već bila i sjećanja su jako lijepa (u globalu
I mene su mucili ti problemi kad sam drugi put bila trudna. Pitala sam se dal cu uopce imati imalo ljubavi za drugo dijete jer sam svu svoju ljubav dala prvoj. U pocetku mi je bilo malo cudno ali brzo se sve poslozila i volim ih obje beskrajno neopisivo i najvise na svijetu. Bilo je i tezih trenutaka jer je mala razlika izmedju njih 21 mj ali sve je to iza mene i kad ih danas vidim kako se lijepo igraju, paze, i vole sretna sam i da opet bi isto napravila. Ljubi ih mama njihova
Potpis.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom