Istina da postoji mogućnsot da bi tako bilo i da nije bilo glukoze.
Također sam htjela reći i da je 50% sestara bilo jako ljubazno i da su pomagale na sasvim uljudan i pristojan način, a pedijatrica je bila divna i kao ljudsko biće i kao liječnica. Međutim sestre su mi prešućivale da dijete potajce dohranjuju, a kada je nekolicina sestara postalo prema meni neljubazno čak uz komentare da "mi je dijete gladno" i to nakon što su mi ga uzele iz ruku upravo kada sam se spremala podojiti ga, odnijele ga na prematanje i vratile mi ga sitog (podrignula se i bljucnula), postalo mi je sumnjivo i tada sam saznala da ih dohranjuju. Ustvari je ono što je mene razljutilo, bilo to što su radili nešto na mojem djetetu!! bez mojega znanja. Da su ga dohranjivali uz moju suglasnost, sve u redu. Ali ovako potajce .... i to djecu svih mama koje su bile sa mnom u sobi. Mislim, ako su one smatrale da se trebaju pokoriti tome radi kućnog reda bolnice, ja sam stmatrala da kod mojeg djeteta vrijedi jedino moj kućni red.
Takđer, kada je moje drugo dijete imalo 3 mjeseca završili smo u bolnici na pedijatriji. Majke djece stare do 6 mj. imale su pravo ostati u bolnici. Ali po noći su djeca bila u jednoj sobi, a majke u drugoj. Moj Jan u to vrijeme još nije dizao samostalno glavicu, a vrlo često je nakon obroka povratio (ako se nije baš izrazito dobro podrignuo, to se događalo skoro redovito). Ako ga nisam isti tren podignula, povukao bi sadržaj u dušnik i onda je ostajao bez zraka. Znači takvo dijete su ostavili u sobi potpuno samo (sestre su po noći otišle u svoj boravak). Prvo sam pola noći skakala na plač i kašalj svakog djeteta, i trčala preko cijelog hodnika da vidim je li to moje dijete. Nakon toga mi je pukao film, uzela sam svoje dijete i odnijela ga u svoj krevet. ne moram vam reći koliko je vremena prošlo dok su sestre primijetile da djeteta nema u njegovom krevetiću i da su se okomile na mene riječiam kako su "ovjde takva pravila". A ja sam rekla da su moja pravila drugačija, privinula sam svojeg malog miša uz sebe i za mene je razgovor bio završen. Neposredno prije toga u čakovcu je 2 djece umrlo na odjelu. Dopuštam da postoje bolnička pravila, ali je ne želim da baš moje dijete završi kao pala žrtva istih; i činiti ću sve kada osjetim da nešto ide u tom pravcu.
Također dopuštam da postoje majke koje će uvijek staviti pravila ispred svojeg majčinskog osjećaja i povinovati se istim; to je njihov izbor ali dogovor MM-a i mene je da smo mi ti čija riječ je zadnja kada su u pitanju naša djeca.
Ovime sam htjela reći - pravila Vinogradske jesu takva da djecu odvajaju od majki, i zbog toga ih dohranjuju, ali nisam sigurna da bi moje dijete bilo među odovojenom djecom. Pravila Vinogradske jesu i da skoro svim ženama daju drip, ali nisam sigurna da bih ja bila među njima (sada, u prvom porodu je bila druga priča).