Vinogradska

Drage cure, vjerni sam posjetitelj rodine stranice i ovog foruma, pa kako sam na samom početku trudnoće danas sam se i službeno priključila forumu. Iskreno se nadam se da ću ovdje iz prve ruke prikupiti sve potrebne informacije. E sad, da krenem od početka jer imam dosta nedoumica.
1. Odlučila sam da ću roditi u Vinogradskoj jer ionako tamo spadam po mjestu stanovanja. Kako trebam roditi početkom kolovoza ove godine doktorica (istina opće prakse) mi je savjetovala da idem u Petrovu jer po njezinim informacijama u ovim manjim rodilištima (tipa Vinogradska, SD, Merkur) ostavljaju manje iskusne doktore za vrijeme godišnjih odmora, a u Petrovoj uvijek navodno ima netko sa većim iskustvom. Ja osobno mislim da to ipak nije tako, ali bih voljela ako netko zna ili je imao iskustva sa porodom u ljeto da mi svakako nešto napiše. Ne bih željela sada zbog toga mijenjati odluku o izboru bolnice, tim više što sam već bila na kontroli kod njihovog doktora.
2. Ovo mi je druga trudnoća, prvo dijete rodila sam prije 3 godine na carski rez jer porod prirodnim putem nije napredovao (Petrova). Doktor mi je sada rekao da postoji mogućnost da i ovaj porod bude na carski rez, ali to će oni tek vidjeti kada porod započne. Sada me uhvatila panika jer ovisim o iskustvu doktora koji mi se zatekne na porodu i kvaliteti njegove procjene u tom trenutku. Raspitala sam se i čula sam da je opća praksa u našim rodilištima da se prirodni porod forsira pod svaku cijenu pa čak i ako je žena već rodila carskim rezom. Jako se bojim mogućih komplikacija za dijete i mene, pa me zanima da li netko zna kakva je situacija u Vinogradskoj, te da li postoji mogućnost spinalne anestezije (to ću još pitati i doktora ali ako netko zna bilo bi dobro). Ja bih svakako željela roditi prirodno ali samo ako prirodni tijek poroda to bude dozvoljavao (bez dripa), a nikako ne bih htjela da me izmrcvare dripom i da onda na kraju idem ipak na carski kao što je to bilo prvi puta.
3. Kakv im je sistem posjeta (da li imaju neku prostoriju za posjete i sl.)
4. Da li tamo nosimo svoje spavačice ili njihove (manje bitno, ali me zanima).
To bi bilo sve za sada, pa ako netko ima novijih informacija o svemu navedenom neka mi odgovori.
Pozdrav.

[blondie]

Ja sam ti rodila na Vinogradskoj i doktor koji me porodio a i svi ostali koji su dolazili na vizitu su mi se činili super (i po pričanjima drugih cura). Žena od mog bratića je imala neku komplikaciju (mislim da je malome počelo sporije kucati srce) i istog časa je završila na carskom. Nisu dvojili niti sekunde. Ona nije dobila spinalnu tako da to ne znam.
Što se tiče posjeta, nema ti neka posebna soba- nekako je sve skupa na hodniku, to mi se baš nije sviđalo.
Spavaćice su njihove, sve nekakve razdrljene i nema ih baš uvijek kad bi trebalo. Ali mislim da je to zato što si ženske uzmu po dvije, tri (kao zlu ne trebalo) i onda ne ostane za ostale.
Hrana je tak-tak. Jestiva ali i tako dobiješ hrane od posjeta, pa preživiš tih par dana.
Meni je bolnica kao bolnica ostala u dobrom sjećanju. Ali ja nisam od bolnice baš puno niti očekivala. Bebu ti nose stvarno jako često i to mi je bilo najvažnije

[tijana]

Ne radi se o tome da doktori forsiraju prirodni porod, već je istina da je i za ženu i za dijete zdravo da porod bude prirodan. Kako iza carskog reza ne mogu (zbog ožiljka na maternici) forsirati porod, čekaju da se on dogodi. Jedino je neugodno kaj traže (ali ne sve žene, ovisi o doktoru) da se porod čeka u bolnici i tada svi jako postanu nestrpljivi ako prođe onaj 40. tjedan. Puno ovisi i o tome što želi žena, to im je u Vinogradskoj jako važno. Ako želiš prirodni porod, on se dogodi, mislim.

[bucka]

meni je isto kao i "mami2" termin u 8mj(tocnije oko 16.8) i cvrsto sam odlucila roditi u vinogradskoj bez obzira na godisnje odmore... 8) 15.2 sam narucwna tamo na uzv. pa cu malo izvidit situaciju!!

Eto, i ja sam se odlučila za Vinogradsku , idem kod privatnog doktora i on mi je preporučio !!!Kaže da što se komfora tiče Vinogradska prenjači Sv.Duhu....by the way i ja bih trebala biti tamo u 8. mjesecu , 15.08. mi je termin , pa se valjda i vidimo !!!

[fiona]

Rodila sam 2x u Vinogradskoj. Prvi puta nisam baš bila zadovoljna s osobljem jer je bio vikend, a tek tada nikog nema. Drugi put - sve 5.
Tuševa ima dovoljno, čistu posteljinu možeš uzeti svaki dan, spavaćica isto ima (kakvih takvih) ali možeš imati i svoju. Postoji soba za posjete i posjete su u određeno vrijeme (iako se može sa sestrama dogovoriti i prije ili poslije).
Što se tiče Petrove, znam da daju prednost prirodnom porodu - frendica je u petak ujutro dobila trudove i primljena, rodila je u nedjelju ujutro. Za subotu je imala već dogovoren carski, ali došao je primarijus i otkazao. Namučila se... beskrajno. To joj je bio drugi porod, a prvi je bio carski (dijete je imalo pupčanu vrpcu oko vrata i bilo okrenuto na zadak).

[TinnaZ]

Ja sam čula za vinogradsku da forsiraju drip, a kako svaka intervencija nosi i povećan rizik za sljedeću intervenciju odnosno komplikaciju, posljedično imaju i veći broj carskih ..... itd., itd.
Provjerite: ali neke komplikacije koje sam ja imala na prvom porodu, naknadno sam saznala i koji im je mogući uzrok i da drip nije uopće bezopasan (nije bila Vinogradska, ali nisu niti druga rodilišta bolja, razbacuju se tim dripom kao da je obična voda).

Ja sam Karla rodila u Vinogradskoj, 4h je trajao porod, i psihički sam bila strgana, Filip koji je rođen na SD nakon poroda od 12h je bio mila majka prema tome

Ako ih uhvatiš kad imaju loš dan, a želiš istjerat neki svoj mak na konac i proć bez dripa i sličnih stvari, jao ti ga se, to je sve što ću reć

[lidia]

Ja rodila u Vinogradskoj prije 5 i pol mjeseci (početak 9.mjeseca). Sve u svemu ostao mi porod i ostatak u bolnici (bila sam 8 dana) u dobrom sjećanju. Porodio me jedan mladi dr. i još mlađa babica. I bili su stvarno maksimalno profesionalni. Istina da sam na kraju dobila drip, ali sam za to što ga nisam odbila sama kriva (radi neinformiranja prije poroda) i kad bih išla opet to je jedino što bih mijenjala tj. odbila bih ga. A koliko ja znam ne možeš dobiti epiduralnu.
Posjete su u hodniku jer nemaju nekakvu zajedničku prostoriju za posjete. Bebače su donosili dosta često (cca svaka 2-3 sata) i to mi je bilo super. Ima jedna prekrasna sestra u bebi sobi koja mi je pokazala kak da dojim, popravljala položaje dojenja, pokazala kak da se izdajamo i masiramo u sl. mastitisa... Nažalost samo jedna je takva.
A spavačicu sam imala svoju mada službeno ne smiješ nositi svoje. Ako bude puno poroda nema dovoljno spavačica pa možeš imati i svoju. Za svaki slučaj ponesi.

[yvet]

Imam pitanje za one koje su rodile u Vinogradskoj:
Kad bebu donose na dojenje nakon vaginalnog poroda, a kad nakon carskog?
Naime, ja sam prvi put završila na carskom i dobila Dinu tek treći dan (u Merkuru) a sad je carski opet moguć pa me zanima da li je u Vinogradskoj bolja situacija?
I ak znate za Sveti duh?

[TinnaZ]

Sad bih te pitala kako te netko može spriječiti da vidiš vlastito čedo 3 dana, da nisam i sama doživjela poslije prvog poroda da ne vidim dijete punih 5 sati. Sada mi to izgleda kao idiotarija koju ne bih više nikada dozvolila da netko prakticira na mojoj obitelji (ne znam, valjda bi me morali vezati da mi zabrane da budem sa djetetom). Osim naravno, ako bismo zajednički donijeli zaključak da beba treba biti zbog nečega odvojena: bez veze govorim, npr. neka moja teška zarazna bolesti ili inkubator i sl.

[yvet]

Ja sam mislila da ću roditi vaginalno i brzo, da ću odmah moći držati bebu,ali sam nakon 12 sati dripa završila na carskom i bila 3 dana na intenzivnoj-tako su bile sve koje su bile na carskom. Kako se nisam uopće informirala o carskom jer sam mislila da nema šanse da se to meni dogodi, nisam znala što mogu očekivati, pa prvi put rodiš, prvi put u bolnici...
Ovaj put ću to probati izbjeći iako nisam tip koji diže galamu.Iako sam stalno nešto ispitivala pa su me već znali pitati: a što sada hoćete?!! (imala sam problema sa dojenjem i na kraju završila izdajajući nekoliko mjeseci-sad želim uspjeti u dojenju jer je izdajanje zaista težak način hranjenja-znaju one koje su probale)

[TinnaZ]

Joj, Yvet žao mi je...
A drip su ti dali odmah čim si legla na krevet, jel' da?

[Roko_mama]

Ja sam rodila u Vinogradskoj prije malo manje od 3 godine, došla sam na praznik i fakat me bilo frka kak će proć, jer praznik je, ima ih malo, ko zna kak će bit, no bilo je fenomenalno, jedna mlada predivna doktorica, babica u početku malo oštra (znam da se svega nagledala i da je mislila da ja pretjerujem kad govorim neke stvari) no kad je vidla da je sve kaj govorim točno i ona je otpustila i ispričavala se. Rodila sam 15 minuta nakon ljeganja na krevet, a oni su računali 7 sati jer sam došla otvorena samo 3 prsta.
Bebe donose stvarno često i to mi je bilo super, mada navečer su od 20-23 pa smo znali svi pozaspat skupa sa bebicama na krevetu.
Malo zamjeram što se ne trude baš previše oko dojenja, bar sam ja stekla takav dojam jer sve kaj sam pitala su me otpilili, no ja srećom nisam imala problema s dojenjem, pa mi je bilo ok, ali su mi rekle dvije frendice koje su imale problema da su im neke sestre pomagale, da su ih čak pustile da u njihovoj sobi po noći kad se beba probudila podoje bebu :D
Što se tiče spavaćica ima ih dovoljno, i ja sam jedna od onih koje su uzimale po dvije (smajli koji se srami) ali je bolje imat jednu u zalihi ako ti procuri na spavaćicu i sl., onda do jutra nemaš se u kaj presvuć.
Što se tiče hrane, preživiš tih par dana, to mi je bilo najmanje bitno, ak sam se čega zaželila, donjeli su mi moji.
Posjete su na hodniku, nema posebne prostorije, ima par stolaca, al se obično na njih sjednu posjete umjesto rodilja.

[yvet]

Da,drip sam dobila odmah i ležala,pa hodala na kraju čak pokušala tiskati i na stojećki dok me MM masirao-došla druga babica.
Međutim još mi nitko nije odgovorio-kad donose bebu na dojenje nakon vaginalnog,a kad nakon carskog?To mi je vrlo bitno pa molim odgovor.

[Sanjica]

Rodila sam na carski u Vinogradskoj prije godinu i pol, čim sam otvorila oči donijeli su mi malog da se upoznamo, sestra mi je rekla sve podatke o njemu, dala mi da ga poljubim.... Donijeli su mi moj mobitel i mali radio sa slušalicama koji sam tražila, a ubrzo poslije toga i sina i ostavili ga kod mene. Rekli su mi da se samo mazimo, da ne moram dojiti. Ali ja sam se super osjećala, nisam bila umorna i nekako sam si ga namjestila i on je povukao od prve i nastavio sisati ko sivonja, iako nije imao šta. I cijeli taj dan na intenzivnoj dijete je bilo sa mnom, bez obzira na infuziju, kateter i sve ostalo. Odnijeli su mi ga prije ponoći, i rano ujutro opet su ga donijeli sasvim normalno.

Sa mnom su na intenzivnoj ležale i dvije cure koje su rodile nakon dugotrajnih trudova pa išle na hitan carski. One su dugo spavale i nisu dolazile tako brzo k sebi jer su bile strašno iscrpljene. Njima nisu donijele bebe tako brzo, oni to individualno procijene, sve ovisi kako se majka osjeća.

Ja sam osobno, najugodnije iznenađena takvim postupkom u Vinogradskoj jer se nisam nadala da ću maloga dobiti cijeli taj prvi dan na intenzivnoj, a na kraju sam ga imala puno vrijeme kao da sam najnormalnije rodila. I ti silni hormoni sreće su me tako pucali da uopće nisam osjećala bolove poslije operacije i sve mi je bilo kao u snu, ne pamtim ništa drugo nego silnu sreću, njega sa mnom, dojenje odmah, još onako gola ispod plahte, mobitel kod mene pa sam mogla čuti svoje mile i drage odmah i podijeliti tu sreću s njima...

[mina]

Ja sam Stellu rodila u vrijeme godišnjih odmora u Vinogradskoj i bila sam ugodno iznenađena i ponašanjem osoblja i brzinom poroda i time što me nisu rezali... i pustili tatu bez tečaja... mogu reći samo sve 5... dali mi odmah mob kad je tata otišao pa sam odmah mogla komunicirat sa svijetom. Ja sam inače došla sa visokim tlakom od straha. Očekivala da je porod nešto strašno i dugotrajno i da će me rezat i da su trudovi nakon dripa strašni... meni je cijeli dan išla plodna voda, došla popodne bez trudova, pa mi dali drip, jako brzo sam se otvarala, nije bilo prebolno i rodila za 3,5 sata, u dva tiskanja, jednom za glavu, jednom za tijelo i beba vani, nisam se uopće izmučila...

Inače, na odjelu je otprilike ovako, buđenje u 5h, bebe dođu oko 6h, vizita oko 8, nakon nje doručak, pa opet donesu bebe, pa dođe pedijatrica, pa ručak, pa opet donesu bebe, pa su posjete na hodniku od 3-4, pa opet donesu bebe, pa večera, večernja vizita, pa opet donesu bebe. Odnose ih oko pola 12 navečer ako se dobro sjećam...
Nakon carskog ne znam, vjerojatno ovisi jel spinalna ili opća anestezija, kak se mama osjeća... nekima prvi dan samo pokažu bebu pa tek drugi dan dobiju...
Imaju se njihove spavaćice, jedino ako se poslije vizite presvučeš u svoju i nitko od sestara te ne opomene pa ostaneš u njoj do druge vizite
Ne trude se baš nešto oko dojenja, koliko sam znaš i shvatiš ili ti pokažu i savjetuju druge mame

[yvet]

Hvala na odgovorima, oni su me učvrstili u namjeri da ovaj put rodim u Vinogradskoj.

[Sanjica]

Zaboravih ti napisati, u Vinogradskoj si na intenzivnoj 24 sata i onda te smještaju na odjel.

[Rency]

evo citam ovaj topic i reko da ga malo obnovimo svjezijim informacijama ja se isto odlucila za Vinogradsku mada po mjestu stanovanja spadam u Petrovu ali nekako imam vise povjerenja u Vinogradsku,nadam se da mi nitko nece stvarati problema zbog toga,daj pisite kakav je odnos doktora i babica na porodu prema rodiljama dosta se bojim poroda pa me zanima kako to funkcijonira tamo

[buby]

čujem da je praksa da trudnice čekaju porod u bolnici
zdrava trudnica ima da vani šeta dok se sve samo ne pokrene!

lucina krsna kuma je bila tako 2 dana, ali su je pustili jer nije imala trudova, pa se vratila sama za tjedan dana kada joj je puknuo vodenjak

sada mi je tamo frendica od prošle srijede - zdrava trudnica (znači sve štimac)
bila u utorak na pregledu, open 1cm. naručena za uzv u srijedu i da ostane.
pitam zakaj ako je sve ok?

prva trudnoća carski (prije 4god) jer je bebač bio naopako okrenut

na uzv sve ok, ali oni to tako rade :shock: , 39. kada navršiš ostaješ u bolnici

dobila već dva puta ricinus i klizmu. u ovih tjedan dana nije se niš otvorila. od trudova tek poneki "t". i tako ona čeka..... :/

da su ju pustili doma, bila bi sa svojim djetetom i sve bi išlo brže

sada su rekli: sutra joj buše vodenjek ujutro, daju drip i ako ne bude niš do 2 idu na carski :/

a htjela je ovaj put vaginalno da dođe doma što prije

sutra vibraaam

[Marsupilami]

buby u vinogradskoj je praksa ako je prvi porod bio na carski da se trudnica smjesta u bolnicu u 39. tjednu tako da se sprijeci mogucnost komplikacija koje ce dovesti do hitnog carskog.

Ovako trudnicu imaju pod nadzorom i sto je pohvalno za vinogradsku bez obzira na carski forsiraju da se proba prvo vaginalno a tek onda ako nakon 2-3 sata nema napretka ide se na carski tako da se mama i beba ne muce bespotrebno.

Ja sam odusevljena vinogradskom i svaki puta bih tamo rodila bez razmisljanja ;)

[buby]

pa ne znam, meni se ovo čini kao maltretiranje
prirodno? pa ima još vremena, termin je i 2 tjedna nakon datuma

komplikacije? ovisno od slučaja do slučaja. zašto sve po defaultu?

osim toga, pisano je i o rupturama maternice kada se daje drip, ako je prva trudnoća završila na carski

[TinnaZ]

Buby, kada pročitaš ovo, mislim da ćeš biti sigurna u to da drip i prkodanje vodenjaka nisu ništa što bi sama poželjela, a inducirani porod nakon carskog ?! ..djizus ... bez komentara ... i to u trudnoći koja uoće nije prenesena (preko 42 tjedna).

Citat:
Večinoma uspe nadaljevanje indukcije s predrtjem mehurja in infuzijo oksitocina. Najpogostejše indikacije za indukcijo poroda s prostaglandinom v Porodnišnici Ljubljana so bile nosečnost čez pričakovani dan poroda, hipertenzija, zastoj plodove rasti in ogrožen plod. Ena četrtina porodnic rodi v 10-ih urah po aplikaciji, tri četrtine v 24-ih urah, druge šele po 24-ih urah. Ti porodi so zelo rizični in se v 17,5 % končajo s carskim rezom ter v 4,6 % z vaginalno operacijo.

Cijeli tekst nalazi se ovdje:
http://www.mf.uni-lj.si/isis/isis99-.../sajina97.html

Iz istog teksta je i ovo:
Citat:
Mag. Zlata Felc, dr. med., je v svojem prispevku analizirala vpliv oksitocikov in analgezije med porodom na plod in novorojenčka. Oksitocin naj bi v visokih odmerkih (nad 20mU/min oz. 2500 - 1200mU/kg porodne teže) povzročil hiperbilirubinemijo novorojenčka. Opisani so tudi antidiuretični učinki in primer masivne nekroze jeter novorojenčka. Analgetiki, dani med porodom, lahko ogrozijo plod posredno zaradi motnje, ki jo povzročijo pri materi (npr. padec krvnega tlaka matere lahko povzroči fetalni distres) ali neposredno, ker se prenašajo prek placente. Dolantin lahko povzroči pri plodu spremembo srčne akcije ter depresijo dihanja novorojenčka in s tem nižjo oceno po Apgarjevi. Po diazepamu je otrok zaspan, hipotoničen, ima moteno termoregulacijo in spremenjeno srčno akcijo. Epiduralna in lokalna analgezija nimata neposrednega vpliva na plod. Spazmolitiki lahko povzročijo tahikardijo in zmanjšajo "beat to beat" variabilnost v CTG-ju.

A tu su ima još tekstova o Dolantinu:
http://www.google.hr/search?hl=hr&q=...a=lr%3Dlang_hr

A ovo je slobodni prijevod toga, molila me jedna forumašica:
Citat:
Uglavnom uspije nastavak indukcije sa prokidanjem vodenjaka i infuzijom oksitocina. Najčešće indikacije za indukciju poroda prostagladinom u Rodilištu Ljubljana su bile trudnoća preko termina poroda, hipertenzija, zastoj rasta ploda i ugrožen plod. Jedna četvrtina rodilja rodi u 10 sati po aplikaciji, tri četvrtine u 24 sata, a ostale nakon 24 sata. Ti porodi su veoma rizični i u 17,5% se završavaju carskim rezom, te u 4,6% sa vaginalnom operacijom.

"Magistra Zlata Felc, dr. med., je u svojem dijelu analizirala utjecaj oksitocikla i analgezije u porodu na plod i novorođenče. Oksitocin može u visokom dozama (izmad 20mU/min oz. 2500-1200mU/kg porođajne težine) prouzročiti hiperbilirubinemiju novoređenčeta. Opisani su i antidiuretički učinci i primjer masivne nekroze jetara novorođenčeta. Analgetici, dani u porodu, mogu ugroziti plod posredno radi smetnji koje uzrokuju kod majke (npr. pad krvnog tlaka majke može prouzročiti fetalni distres, ili neposredno, jer se prenose kroz placentu. Dolantin može uzrokovati kod ploda promjenu srčane akcije i depresiju disanja novorođenčeta a s tim i nižu ocjenu prema Apgaru. Nakon diazepama je novorođenče pospano, hipotonično, ima smetnje termoregulacije i promijenjenu srčanu akciju. Epiduralna i lokalna analgezija nemaju neposrednoga utjecaja na plod. Spazmolitici mogu uzrokovati tahikardiju i smanjuju "beat to beat" varijabilnost na CTG-u."

To sam skopirala sa topića Inducirani porod:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=385947#385947

Jeste li zamijetile ovu rečenicu:
Ti porodi su veoma rizični i u 17,5% se završavaju carskim rezom, te u 4,6% sa vaginalnom operacijom.

A ako tko od vas kojim slučajem ima dovoljno hrabrosti da pročita i ovo:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=135&Show=2034 (da bi se otvorio tekst treba kliknuti na link u zadnjoj rečenici), mislim da će puno toga shvatiti.

I Buby, ne da ti se čini kao maltretiranje, nego jeste maltretiranje, i jako dobar put ka patnji majke i ploda (tekst govori sam za sebe).

Prema mojim saznanjima, Vinogradska ima jako veliki broj carskih, a postotak upotrebe oxsytocina (dripa) i amniotopije (prokidanja vodenjaka) sigurno ne bi željeli reći da ih netko i pita.

[buby]

joj TinnaZ :/
vibram da joj bude sve ok sutra~~~~~~~ ~~~~~~~~~~

[TinnaZ]

Jeste pročitali stranicu 28?
Do sada sam toliko stvari pročitala o oksitocinu, ne sjećam se da je koja bila ugodna.

Kažu kod induciranog (oksitocin, amniotomija) poroda, više od 80% žena izjasnilo se da je bol bila pojačana.

[RinaS]

Probat ću ovdja postavit pitanje:

Imaju li u Vinogradskoj lopte?

[Fae]

Probat ću ovdja postavit pitanje:

Imaju li u Vinogradskoj lopte?

I mene to zanima :? :D

[Pina]

Ja sam jos jedna mama koja je rodila u Vinogradskoj i to prije 2,5 mj, tocnije 31.01.2006.
Porod je kao i puno drugih stvari u zivotu poprilicno individualan i nema pravila, ali ja za svoj mogu reci da je prosao super manje od 3h u boxu i beba je bila u mojim i tatinim rukama. Svi su bili ljubazni od trenutka kad smo dosli u bolnicu pa do trenutka kad smo ju napustili. MM je bio samnom, ne traze nikakve tecajeve, i moram napomenuti da mi je bio ogromna pomoc i zaista ne znam kako bi bez njega. Imali smo sa sobom i fotic tako da smo zabiljezili bebine prve minute, cak su se sestre/babice ponudile da nas slikaju skupa tako da imamo i prvu obiteljsku fotku upravo od tamo. Svi prisutni su bili zaista super.
U bolnicu smo dosli u 7, u box smo usli u 9:30, brzo sam se otvarala, dobila drip da se to jos malo ubrza, a rodila sam u 12:12, i jos dok sam bila u box-u na "promatranju" donjeli su mi rucak, kakav takav ali je hrana .
Jedina manja zamjerka ide na racun pedijatara koji se bas ne trgaju da mame informiraju o bebama pa ih treba malo vuci za rukav.
Vrlo je pozitivno sto bebe donose cesto, ali kako ih hrane sa onom zbljuvkom od ****-a svaka 3 sata, tako bebe u nekim terminima dodju site (sto je bio slucaj sa mojom) pa samo spavaju, naravno ni to nije pravilo jer neke su bile stalno gladne i plakale.
Eto malo sam oduzila, mogla bih ja pricati jos, ali da ne ulazim u detalje, ako nekoga jos stogod zanima moze me, naravno slobodno pitati. . . . stvarno svaka pohvala Vinogradskoj

[TinnaZ]

Oko hranjenja beba sa zbljuvotinama poput glukoze, i to bez mojega znanja - ja sam digla malo veću frku (Čakovečko rodilište). Nakon toga svi su tvrdili da nije istina da su je hranili, itd. - a beba je zbog toga imala "konfuziju bradavica", ja dobila mastititis, ma ono ....
Al' dobro, ne smeta očigledno svima mamama to tako jako.

[Pina]

Smetalo je meni, ali sam odlucila da se bolje s njima ne svaditi jer ipak one imaju moje dijete u rukama. Zamolila sam da ju ne hrane jer mi dodje sita pa nece jesti. Poslije sam se grizla hoce li siroce biti gladno do slijedeceg hranjenja i hoce li vristati tamo, a nitko ju nece gledati. . . . nije mi bilo svejedno, samo sam jedva cekala da idem doma da mi doma uspostavimo svoj ritam. Od tih par dana ****-a joj se nista nece dogoditi, ipak je to samo tri dana.
Ima mama koje zaista nemaju mlijeka, kaj bi onda te bebe trebale ostati gladne, bolje da ih nahrane.
Da stvar bude gora moja je soba bila tik do sobe s bebama pa sam se cijelo vrijeme pitala place li moje dijete, je li gladno ili sito. . .
S dojenjem stvarno nisam imala problema od prvog dana, kad je dosla gladna uhvatila bi i klopala ko' velika. Visak mlijeka sam izdajala upravo da ne bi dobila mastitis, i nisam
Idelano bi bilo da su bebe stalno uz mame, ali daleko smo mi jos od toga

[VedranaV]

Od tih par dana ****-a joj se nista nece dogoditi, ipak je to samo tri dana.

Mala digresija, tako sam otprilike i ja mislila, a onda se ispostavilo da je zbog ta tri dana povremenog davanja adaptiranog, moje dijete bilo preosjetljivo na kravlje mlijeko još dvije i pol godine. Čak je reagirao na sastojke kravljeg mlijeka u mojoj prehrani, na ono malo što je došlo do njega preko mog mlijeka, i to grčenjem i tragovima krvi u stolici. A kravljeg mlijeka i njegovih sastojaka ima posvuda.

P.S. Nije se radilo o Vinogradskoj.

[TinnaZ]

Od tih par dana ****-a joj se nista nece dogoditi, ipak je to samo tri dana.
Ima mama koje zaista nemaju mlijeka, kaj bi onda te bebe trebale ostati gladne, bolje da ih nahrane.

Meni se od tih par dana dogodilo upravo to da dijete nije htjelo primiti bradavicu, kada je primila povukla bi i pustila. Nakon toga se je užasno plakala, ja sam plakala jer nisam više znala što bih s njom, a sestrama sam išla na živce jer sam ih stalno zvala da mi pomognu dijete prištekati na prsa. Nisam se izdajala, jer prvih par dana i nisam imala baš neku navalu mlijeka, a kada je mlijeko nadošlo treći dan bila sam presretna zbog toga. No, nije mi bilo jasno zašto dijete ne želi niti pogledati dojku kada dođe sa prematanja, i samo spava. Bdjela sam nad njom, trzala se na svaki šum, očekujući da će se probuditi i primiti dojku. Kada bi se probudila, primila bi dojku i pustila.
Tek kada sam pitala druge mame u sobi da li se njima čini da djecu hrane nečim, i kada su mi rekle da hrane, poludjela sam potupno. A meni su uredno liječnici davali onaj lijek za mastitis, dok su sestre hranile djecu glukozom (mislim da bez znanja liječnika, jer su pred njima tvrdile da to ne rade).
Kada smo došli doma, isti problemi su se nastavili još dosta dugo, dok joj nisam izbila taj osjećaj da je flašica ono što ona hoće. U to vrijeme me je rodbina opsjedala naravno riječima da mi dijete plače jer "ja nemam dovoljno mlijeka". A kaj da im objašnjavam da je tom djetetu netko u onih 8 dana nametnuo flašicu kao nešto poželjno i lagano, a moja dojka je bila nešto za što se je trebalo mučiti prvo malo da bi mlijeko procurilo.

[Pina]

Da li je stvarno dokazano da je bas od toga? Svako dijete je razlicito pa mozda bi se to dogodilo i bez dohranjivanja? Za neke stvari na zalost nikad ne mozemo znati kako ce se odigrati, i uvijek cemo se pitati sto bi bilo kad bi bilo. . .
Idealno bi bilo da se hrane samo one bebe cije mame nemaju mlijeka (zaista ima takvih vjerovali ili ne), ali na zalost ne zivimo u idealnom svijetu.

Svaka je prica individualna. Ja srecom nisam imala problema ni sa dojenjem, ni sa upalama.
Apsolutno sam protiv toga da se bebe hrane bez maminog znanja i ljutilo me to, ali sam znala da nece jesti jer je nahranjena i da to nema veze samnom. Meni nisu negirali da ih hrane.

[TinnaZ]

Istina da postoji mogućnsot da bi tako bilo i da nije bilo glukoze.
Također sam htjela reći i da je 50% sestara bilo jako ljubazno i da su pomagale na sasvim uljudan i pristojan način, a pedijatrica je bila divna i kao ljudsko biće i kao liječnica. Međutim sestre su mi prešućivale da dijete potajce dohranjuju, a kada je nekolicina sestara postalo prema meni neljubazno čak uz komentare da "mi je dijete gladno" i to nakon što su mi ga uzele iz ruku upravo kada sam se spremala podojiti ga, odnijele ga na prematanje i vratile mi ga sitog (podrignula se i bljucnula), postalo mi je sumnjivo i tada sam saznala da ih dohranjuju. Ustvari je ono što je mene razljutilo, bilo to što su radili nešto na mojem djetetu!! bez mojega znanja. Da su ga dohranjivali uz moju suglasnost, sve u redu. Ali ovako potajce .... i to djecu svih mama koje su bile sa mnom u sobi. Mislim, ako su one smatrale da se trebaju pokoriti tome radi kućnog reda bolnice, ja sam stmatrala da kod mojeg djeteta vrijedi jedino moj kućni red.
Takđer, kada je moje drugo dijete imalo 3 mjeseca završili smo u bolnici na pedijatriji. Majke djece stare do 6 mj. imale su pravo ostati u bolnici. Ali po noći su djeca bila u jednoj sobi, a majke u drugoj. Moj Jan u to vrijeme još nije dizao samostalno glavicu, a vrlo često je nakon obroka povratio (ako se nije baš izrazito dobro podrignuo, to se događalo skoro redovito). Ako ga nisam isti tren podignula, povukao bi sadržaj u dušnik i onda je ostajao bez zraka. Znači takvo dijete su ostavili u sobi potpuno samo (sestre su po noći otišle u svoj boravak). Prvo sam pola noći skakala na plač i kašalj svakog djeteta, i trčala preko cijelog hodnika da vidim je li to moje dijete. Nakon toga mi je pukao film, uzela sam svoje dijete i odnijela ga u svoj krevet. ne moram vam reći koliko je vremena prošlo dok su sestre primijetile da djeteta nema u njegovom krevetiću i da su se okomile na mene riječiam kako su "ovjde takva pravila". A ja sam rekla da su moja pravila drugačija, privinula sam svojeg malog miša uz sebe i za mene je razgovor bio završen. Neposredno prije toga u čakovcu je 2 djece umrlo na odjelu. Dopuštam da postoje bolnička pravila, ali je ne želim da baš moje dijete završi kao pala žrtva istih; i činiti ću sve kada osjetim da nešto ide u tom pravcu.
Također dopuštam da postoje majke koje će uvijek staviti pravila ispred svojeg majčinskog osjećaja i povinovati se istim; to je njihov izbor ali dogovor MM-a i mene je da smo mi ti čija riječ je zadnja kada su u pitanju naša djeca.
Ovime sam htjela reći - pravila Vinogradske jesu takva da djecu odvajaju od majki, i zbog toga ih dohranjuju, ali nisam sigurna da bi moje dijete bilo među odovojenom djecom. Pravila Vinogradske jesu i da skoro svim ženama daju drip, ali nisam sigurna da bih ja bila među njima (sada, u prvom porodu je bila druga priča).

[Silvio]

Ponajprije lijepi pozdrav svima!

Dosta smo se raspitivali i o načinima poroda, od poroda u vodi, pa sve do prava majke da odlučuje o tome kako želi roditi i što joj se omogućuje, izbor rodilišta prema iskustvima drugih prijateljica i poznanica, ali opet, izgleda da su sve te informacije koje smo prikupili, zaista vrlo individualne, jer na osnovi svega što smo čuli, zaključili smo da (odnosno žena je željela) rodi u Vinogradskoj bolnici.

Eto kako je počelo i što se sve događalo!
Ženu su uhvatili trudovi utorak na srijedu (27/28.06 06) i sve je krenulo dosta brzo i neočekivano, obzirom da joj je termin bio 12.07, što znači cca 2 tjedna ranije. Obzirom da nemamo auto, nazvali smo hitnu.

Evo prve idiotarije (oprostite na izrazu i gorčini u mom glasu), na centrali mi je gospođa odgovorila da mi je pametnije probuditi susjede da nas odvezu ili pozvati taxi, jer da oni neće stići tako brzo! Iz osobnog iskustva kada je meni zatajio bubreg i čekao sam ih više od sat vremena, pa sam stoga odlučio pozvati taxi.

Dakle, što je sa svima onima koji nemaju susjede, nemaju dovoljno novaca, a ni svoj automobil ? Da čekaju da im se netko smiluje ili da se porode kući ?

Nakon što smo stigli, oko 3.30, taxist nas je ostavio ispred ulaza i obzirom da je slučaj kakav je, oprao nas je bez obraza za 100 kn, bez obzira što je taximetar pokazivao 78 kn !!!! Da ne povjeruješ !!!!!!!! Ali nisam imao niti vremena niti živaca gubiti na njega i njegovu bezobraznost, pa sam prešao preko toga.

Kada smo pozvonili, došla je sestra i rekla da smo na krivom ulazu i da moramo otići na prvi ulaz! Pazite ! Radi se o istoj zgradi koja ima dva ulaza, a i jedan i drugi ulaz su povezani po svim katovima! Pa zar je toliko bitno da li ulazimo na ova vrata s ove strane ili na druga vrata s druge strane ?!! Pa za boga miloga! Rekao sam joj, zar moramo sada ovako hodati skroz do prvog ulaza sa trudovima koji su u intervalima svake 3 do 4 minute ???!!! Da bi ipak na moj izraz i lica i nastupa odustala od svog prvobitnog nauma i primila ju na "ova" vrata, a mene ipak poslala da sačekam na vratima prvog ulaza. Za mene najmanji problem, ma sačekati ću i na porti ako treba.

Nakon cca 20 min, izašla je sestra i rekla da odmah ide priprema za porod obzirom da je na pregledu utvrđeno da je otvorena 8 cm, te da će me pozvati kada ju pripreme. Rekao sam sam sebi, uf, napokon valjda sve kak treba.

Nakon što sam ušao, obukli me u kutu i stavili "papuče" na noge radi sterilnih uvjeta, ali me nitko nije pitao da li sam oprao ruke ili bilo što slično, što mi je totalni nonsens, ako i ono što ću kasnije navesti za odjel neonatologije.

Čim su me pustili kod žene u, njima popularni naziv "box" (dobro da nismo živine), razgovarali smo i rekla mi je što želi i kako na porodu (pričali smo o tome već ranije) te da je sve to rekla babici. Ok, onda znači sve 5.

Međutim, nije sve to baš tako prošlo i bilo. U "boxu" br.1, nalazila se još jedna gospođa koja je imala trudove, pa su babica i sestra dolazile svakih cca 10-15 min kod nje i kod nas, a sve to je izgledalo kao jedan veliki cirkus! Pazite riječi jedne medicinske djelatnice:"Ajde, ajde, idemo da vidimo koja će prije. Sad se takmičite sa boxom 1, pa da vidimo koja će pobjediti (kroz snjeh)." Pa možete vi to sebi zamisliti da žena leži u ludilu bolova koji je grče od trudova, dok s druge strane od osoblja koje bi vam trebalo biti na usluzi i pomoći, slušate takav idiotizam i nonšalanciju?!

Nakon cca sat vremena, došle su zajedno sa doktorom i počele namještati "stalak" za noge, da bi joj krivo namjestili prvo stalak, a zatim bezosjećajno zgrabili noge, rastegnuli ju da joj noge postave na stalak, da bi tek onda skužili da to ne ide jer da su krivo okrenuli stalke, te onda krenuli namještati ponovno ne spuštajući njene noge dolje, dok nije desnom nogom tresnula po željeznom rubu kreveta !!! Da izludiš od nemara i gluposti koje izvađaju u svojoj rutinskoj šabloni odrađivanja "boxa" br. 4 (u kojem smo bili). Tek nakon što se udarila, pitali su je da li je dobro i da li joj je taj položaj udoban. Ma odmah sam rekao, a kak bi vama bilo da vam netko sa svake strane nateže noge i tak vas raskreči? Ušutili su i skinuli stalke, jer je onda i žena promrmljala da joj to nikako ne paše. Otišli su, zapravo odustali, jer su rekli kao ipak neće ići tako brzo, pa neka legne na bok da se beba spusti. Dobro, ležala je tako još nekih cca 30 min, dok sam ja pratio trudove i rad srca djeteta na monitoru, a povremeno "krao" vodu iz obližnje pipe kako bi ju povremeno osvježio i kako bi navlažila grlo i usnice. Kad kažem "krao", to doslovno i mislim, jer me u jednom navratu vidjela sestra i krenula buku na mene da se to nikako ne smije !!! A ja njoj, pa čekajte malo, pa samo da je malo osvježim i namočim usta, a ona meni, ne može! Ma mislim si, sam ti ..., a ja ću svoje. Nego, kako je prošlo, tih pola sata, eto ti njih. Porodile ženu u prvom "boxu", a ubrzo sam shvatio i kako. Krenule one ofanzivno, ajde okrenite se na leđa i idemo to rješiti (sreća da je vodenjak sam puknuo, jer je već nosila onu igledinu da će ga ona probušiti). Pazite te rječi:"Ajde, idemo to rješiti." Pa da ne povjeruješ ušima ?!!! Kao prvo, žena nije željela niti rezanje, niti drip, ali sve se to dogodilo, maltene u sekundi. Donjela ona druga glukozu, fulala joj venu i raskrvarila ruku, pa onda opet i uz popratni gnjev da se ne miče, a ja graknuo, pa dobro možete vi sačekati da prođe trud, pa joj onda stavite braunilu ili kak se već to zove!! Malo su se skulirale, ali onda je opet krenulo, idemo idemo, ajde tiskaj tiskaj, vriska dreka, djetetova glavica je bila na pola, kad je ova kreštavica drmnula drip u venu, a druga zgrabila škare i flus unutra između glavice i međice i kao da bjesno reže malo tvrđi najlon. Oči su mi se rastvorile od nevjerojatnog događaja i neljudskog postupka!!! Moram reći da su odmah na početku rekli da je sve u redu i da porod teče sasvim normalno, nije bilo nikakvih komplikacija niti ništa, jedino što su se one željeli rješiti oba poroda kako bi imale valjda više odmora i vremena za sebe.

Uglavnom beba je izašla i krenule one da će joj porezati pupkovinu, a napomenuli smo da ja to želim napraviti i to onda kada pupkovina prestane pulsirati. Ajde okrenule su očima i rekle dobro. Ali samo kaj nisu nogama tupkale po podu od nervoze i požurivanja. Porezao sam pupkovinu i krene ona, da idu na pranje, a ja bebu držim za rukicu i reko, e ne može još. Trebali ste im vidjeti poglede (o mom rafalnom da ni ne govorim). Rekao sam, a mama????? Da bi joj onda ipak stavile bebu blizu prsa i tamo čistile dišne puteve. Nakon pranja i vaganja, donijele su je nazad i ostavile minutu-dvije i idemo. Rekao, pa zar već ??!! Pa zar beba ne može još malo ostati sa mamom ??? Da ne može jer da ima 2470. Zamislite, 30 grama manje nego što bi trebala imati i zato ju trebaju odmah odnjeti, a sve sa bebom u redu, pa da ne povjeruješ, a da ne povjeruješ ni to da je žena u 8 sati, digla bez velikih poteškoća, otišla na 4.kat vidjeti svoje djete, a da su je lagano otpilile, NE MOŽE, dođite u 12 ili u vrijeme posjeta !!!! Pa izludio sam doslovno. Pa gdje je tu bilo kakva etika??!!! Jel se netko pita koji je to emocionalni šok za majku, pa dobro da se nije srušila od tuge i plača, tek kad se malo smirila, nazvala me i rekla što se dogodilo, pa krajnji bezobrazluk !! Pa zar oni imaju pravo određivati kojoj majci treba mir od poroda, a kojoj ne ??? Pa valjda su to prva pitanja koja bi trebali postaviti majkama: Da li želite dojiti ili da ih mi hranimo, da li da vam nosimo bebu ili ne, itd... Došao sam odmah tamo i otišli smo gore zajedno, pa da vidim kako će joj reći "ne može"! Naravno da nam nisu ništa rekli, jer sam ja odmah krenuo sa svojim, a sestra se zblesirala i rekla da se obučem, pa da onda možemo ući, jer da je beba za sada u inkubatoru, za svaku sigurnost. Došli smo u tu sobicu na odjelu za neonatologiju, kad ono, nisu samo inkubatori, već i bebe u krevetićima koje su izašle iz njih. Tu djecu ne smije doći vidjeti otac, nego samo majka, iz samo njima poznatih razloga, a to kažem zato što sam ja bio među njima i smio ući dok je moje djete u inkubatoru, kao i drugi čija su djeca bila u inkubatoru, ali nisam smio ući kad je iz njega izašla, a u istoj sobi je ?????!!!!!! Znači drugi smiju svoje bacile širiti u prostoriji, čija su djeca u inkubatoru, a oni čija su djeca izašla iz njega i leže pored inkubatora, njihovi očevi nemaju pristupa, već mogu samo gledati bebu kada vam je donesu na vrata stakla ????!!!!!!! Pa o kojoj i kakvoj prevenciji se tu radi ???????? Prije bi rekao olakšavajuće za djelatnike odjela, ali sa medicinskog stajališta, blage veze nema !!!!!!!!!!

Drugi dan nazvao sam za informacije o djetetu, kako je izašla iz inkubatora, na što sam dobio odgovor, da mi je vrijeme posjeta od 16-17 sati, a sve ostalo oni kAŽU MAMI ??!!!! Pa dobro što sam ja, ..... !!!!!!!!
Nevjerojatno, ali istinito!!! Naravno, u vrijeme posjeta doktorice nije bilo, a nitko niti ženi nije ništa rekao!!! Kao da se radi o ne znam čemu, a ne o živom biću.

Drgi dan je žena pitala što je i kako je, a doktorica joj je rekla da je sve u redu i da je djete zdravo, a da je u inkubatoru bila samo taj dan preventivno. Ali već idućeg dana, kada ju je pitala za bebu, obzirom da su je željeli otpustiti, pa predpostavljajući da onda ide i beba, dobila je odgovor, ne beba ne ide još jer joj se malo povisio bilirubin, ali zato vi idete. Pa da ne povjeruješ !!!!! Pitao sam ženu, pa dobro što je još rekla? Eto što je još rekla, NIŠTA !!! Kao, što se to nas tiče, jer to je njihov posao da oni znaju što je, a ne naš. Jednostavno sam poludio, došao gore i uhvatio doktoricu i nisam baš zadnji idiot koji nema blage veze sa medicinom i krenuo, o čemu se radi ? Ona opet i meni, nije ništa, malo je povećan bilirubin. Pa dobro, rekao sam, koliko je to malo, a ona meni u filozofiju, ma nije to ništa, to je normalno, ma rekao sam, ma znam ja da je to u velikoj većini slučajeva normalno i odmah joj istresao sve razloge zbog kojeg se koncentracija bilirubina poveća kod novorođenčadi, na što je ona počela zamuckivati i spuštati glavu, jer se i mene željela na brzaka rješiti. Pa pitao sam opet, pa dobro KOLIKO JE TO "MALO"? Kad ona meni promuknuto veli 180. Ponovio sam, 180??!!! Pa zar vi mislite da je to baš MALO ?!!! Pa o kojem se bilirubinu radi, da li ste ustanovili razlog i koji je, te sam istresao i ste strane sve mogućnosti, da bi onda ona meni tek na kraju odgovorila da je riječ o fiziološkoj žutici, koju sam prvu i spomenuo iz čitavog niza, ali da dalje od toga ne zna, te da je rano za ostale pretrage. Na to sam ju upitao, a što i kada misle nešto poduzeti u vidu terapije (fototerapija ako se radi samo o fiziološkoj žutici a vrijednosti porastu, itd, da ne prestrašim nekoga za transfuzijom krvi i sl.), a ona meni odgovori, tek kada vrijednosti budu iznad 300. Ibacio sam oči iz nevjerice i krenuo, ma oprostite molim vas, vi ćete čekati da vrijednosti skoče na 300 da bi onda tek krenuli sa fototerapijom??? Kao prvo i osnovno, ako to potaje više od tjedan dana, a da vrijednost bilirubina ostane i takva kakva je, dužni ste poduzeti sve moguće preventivne mjere, a što se tiče fototeraopije, nećete čekati da poraste na 300, već se ona radi na 200-250 ovisno o stanju, težini i ostalim čimbenicima vezanih uz djete, jer neka se nešto dogodi djetetu, netko će biti pozvan na odgovornost, a meni osobno kao jednom roditelju, nije do nikakvog smjeha i nezabrinutosti (obzirom da se ona malkice smješkala i govorila da nema mjesta zabrinutosti, a nikakve podatke nije sama dala, već je sve trebalo izvlačiti iz nje), te da bi molio kada će biti slijedeća pretraga bilirubina i kada možemo dobiti informaciju o tome ? E onda je tek bila frka, panika...pa znate, djete je zdravo, nema smisla premještati je drugdje ili bilo što drugo pokretati, mi ćemo napraviti sve potrebne pretrage i isključiti svaku moguću mogućnost (a nije znala niti koja krvna grupa je mala, a kamoli RH).

Nego, dovoljno sam se napisao o svemu pomalo, a i preskočio dio toga da ipak budem manje naporan svima onima koji budu ovo čitali.

Pitanja koja mi se vrte po glavi:
-Kako se može osjećati jedna prvorotkinja koja tako jako želi to djete koje je nosila u strahu i silnoj brizi 9 mjeseci, kojoj se čak ni u tramvaju nisu u većini slučajeva željeli dići kako bi sjela, gledali je poprijeko kada bi u trenucima nemoći išla na neki šalter "preko" reda, a još na kraju svega, kažu vam da ne možete dobiti djete, a još manje vidjeti ga?????

-Koja je uloga, svha, položaj i prava oca, ako se prema njemu odnose kao najnebitnijem faktoru u djetetovom životu od njegovih prih dana života. Kakve emocionalne stresove i frustracije proživljava u čitavoj ovoj diskriminirajućoj okolini i sustavu vrijednosti, te kako se to može reflektirati na njega i njegove daljnje stavove prema roditeljstvu, a i prema samom djetetu, ako je od samog početka isključen, maltene iz svega ? Koje je to njeno "veliko" majčinsko pravo?

-Kako se osjeća to malo djetešce koje treba svu potrebnu pažnju njegu i skrb, ljubav, razumjevanje, osjećaj sigurnosti i da ne nabrajam dalje, jer svi dobro znate o čemu govorim i koja su njegova prava na kraju krajeva, jer jedino pravo koje na njega polažu su doktori koji i ako nemarno postupaju, u 99% slučajeva, sami sebe pokriju i ne odgovaraju?

-Promidžba porasta nataliteta? U ovakvim i sličnim situacijama, ma nema govora o drugom djetetu dok se neke stvari kod nas ne promjene!!!

-Sve razvijenije zemlje imaju mogućnost sačuvanja stanica iz pupkovine, radi daljnje prevencije samog djeteta, a kod nas kada postavite takvo pitanje, znate li kakav pogled vam se uzvrati, maltene nisi normalan!

-Uvjeti rodilja koje žele određene položaje, da bi se one osjećale sigurnije i da bi njima taj porod bio što manje stresan i bolan, te što ugodniji i jednostavniji ? Što s time? I dalje će se rađati konvencionalno kako doktorima lakše paše, jer u tom položaju lezi, rasčerečimo joj noge, samo oni imaju lakši posao, rodilje....hmmm, ne znam baš kome bi bilo tako ugodno ležati i da nije za porod !!!

-Odnos liječnik-pacijent ? Pa o kojem i kakvom odnosu se radi ako je on samo jednosmjeran ? To se koliko ja znam, ne zove odnos, već omalovažavanje i nehumanost.

I na kraju, naša beba je još na odjelu neonatologije, dok je majka doma i svaki dan mora stepenicama sa 4.kata gore dolje, voziti se do bolnice iliti bolje rečeno truckati se po ovim našim cestama, da i kada dođete minutu kasnije, kažu vam da su je nahranili jer da kasnimo !!!! Ma o kojim pravima i čijim pravima se tu radi, ja uistinu više ništa ne znam. Znam samo da sam jako ogorčen na cjelu ovu situaciju, sistem, međuljudske odnose i na naša prava za koja ne znam koja su, ali znam kakva bi trebala biti logična i normalna da jesu, ali očito nisu ili ih ne znamo, što je najvjerojatnije jer nas nitko u njih nije niti uputio !!!!!!!!!

Lijepi pozdrav od ogorčenog i ljutog tate.

[Ancica]

Dragi Silvio, strasno mi je zao da ste imali tako grozno iskustvo. Pristup i postupci koje si opisao apsolutno su neprihvatljivi. Nadam se da cete dati do znanja i nadleznima u rodilistu barem pismom da ste ogorceni ovim iskustvom i zatraziti objasnjenje za ovakve postupke.

Takoder se nadam da cete se uspjeti izboriti za sto laksu i za mamu i bebu najbolju skrb o bebi dok je ona u rodilistu. Ustrajte u svojim zahtjevima i informiranju te zalaganju za dobrobit vaseg djeteta. Imate na to potpuno pravo.

Ovo je zivi uzas

[TinnaZ]

žao mi je, ja sam takve stvari čula o Vinogradskoj i prije, ali vi niste imali sreće da ih netko i napiše na ovom topicu.

Od toga da je pristup ženama kao prema strojevima za rađanje na pokretnoj traci do toga da se primjenjuju rutinske procedure popust epiziotomije, dripa itd. i to prema pristupu, prvo sve na brijanje, onda sve na klizmu, onda drip nakon točno određenog vremena, prvo na toliko kapi, pa nakon određenog vremena na toliko kapi, kada dijete krene van, diži noge u položaj kako odgovara liječnicima bez obzira na potrebe rodilje, epiziotomija rutinski bez obzira na stav rodilje prema tome, poslije toga bebe tamo mamo tamo bez obzirana na potrebe bebe da li želi sisati, da li želi majčinu blizinu, i sve uglavnom bez obzira na potrebe i želje žena i djece.

Postoji navodno par primalja koje bi željele pružiti ženama individualniji pristup i humaniji, ali liječnici to ne dozvoljavaju jer smatraju da one nisu tu zbog toga. Ovo sam čula, ali nisam doživjela na vlastitoj koži, pa nisam htjela ništa pisati dok nisam pročitala potvrdu toga iz prve ruke.

[spajalica]

evo da se i ja javim. rodila sam u vinogradskoj 26.08.2005. i moram reći da su moja iskustva skroz drugačija. prenjela sam 5 dana i doktor me u trudničkoj pitao da li bi željela ostati da to sutra rješimo. moram priznati da se nisam previše raspitivala o porodu i svemu ostalom, jer je to bio moj način da sve mirno proživim, jer da sam čitala mislim da bih bila u panici i da bi mi sve puno teže prošlo. išla sam na inducirani porod. ujutro sam prošla brijanje, klizmu, a onda su nas postrojili pred rađaonom i uveli u boksove. nisam bila sama, već nas je bilo 4. probušili su mi vodenjak oko 7,30 i onda su pustili mog mm-a. trudovi su mi počeli oko 8 sami od sebe, nisam dobila drip, stalno su nas pitali da li imamo dovoljno vode, babica je bila mlada cura kao i ljecnik, ali mi to nije smetalo, s obzirom na godišnje odmore. uglavnom rodila sam u 12.30, dakle bez dripa. kad je babica došla i objasnila mi da sam otvorena 10cm i da će sad ići faza izgona i šta sve trebamo napraviti. moram reći da sve prije nego je napravila je prvo rekla da će napraviti. moj mm je pitao da li će te je rezati, na šta je ona objasnila da da, zbog toga i toga. sve je mirno odgovarala i bez panike i smireno. na kraju me nije ni rezala jer je zaključila da za to ipak nije bilo potrebe. dakle ja nisam ništa tražila, a ipak sam imala porod kakav puno zena zeli. zašto jek od mene bilo tako a kod vas ne znam. iskreno mi je zao , ali me zaprepasti činjenica kako ljudi na istom mjestu imaju različita iskustva, ali eto mieni je bilo sve OK i da sad trebam opet roditi isla bih tamo, ali kad pročitam ovaj horor, onda se zapitam da li sam ja bila samo sretnica. naglašavam da nisam imala nikakvu vezu, niti ikog poznajem u cijeloj vinogradskoj.

[Mini me]

Ovo je strašna priča i sa razlogom ste ljuti! Dobro je da imate medicinskog znanja da ste mogli bar donekle parirati lječnici. Držim fige da bebica što prij
e stigne doma pa da zajedno uživate.

[kathy_t]

U potpunosti potpisujem spajalicu,rodila sam u Vinogratskoj 22.06.2006.,i samo sve najbolje za osoblje i lječnike,rodila sam za manje od tri sata bez nekih većih intervencija,a sve su mi objasnili i bili super ljubazni!!!

[Pina]

U potpunosti potpisujem spajalicu,rodila sam u Vinogratskoj 22.06.2006.,i samo sve najbolje za osoblje i lječnike,rodila sam za manje od tri sata bez nekih većih intervencija,a sve su mi objasnili i bili super ljubazni!!!

I ja isto u Vinogradskoj rodila ovako, 31.01.06.

[Lsemes]

Baš mi je žao za ovako loše iskustvo u Vinogradskoj. Ja sam također tamo rodila 20.01.2006. i sve je prošlo bez ikakvih problema. MM je cijelo vrijeme bio sa mnom, a doktorica i primalje bile su super.

[Larita]

rodila sam u vinogradskoj 26.08.2005.

I ja isto :D :D

[Rency]

Larita,meni je ove godine termin u to vrijeme isto, planiram ici u vinogradsku i nadam se da ce sve biti ok :D

[Larita]

Dragi Silvio, žao mi je zbog ružnog iskustva koje ste morali doživjeti u trenucima koji bi trebali za cijelu obitelj biti veseli i radosni. Nadam se da je vaša beba sada dobro i da je s vama konačno doma. I sama sam rodila u vinogradskoj prije skoro godinu dana i moram se osvrnuti na neke tvoje navode... nadam se da ćeš vidjeti kako su stvari i doživljaj stvari ustvari vrlo subjektivni...

Kada smo pozvonili, došla je sestra i rekla da smo na krivom ulazu i da moramo otići na prvi ulaz! Pazite ! Radi se o istoj zgradi koja ima dva ulaza, a i jedan i drugi ulaz su povezani po svim katovima! Pa zar je toliko bitno da li ulazimo na ova vrata s ove strane ili na druga vrata s druge strane ?!!

isto sam fulala ulaz i sestra mi je ljubazno objasnila zbog čega sam trebala doći na druga vrata, ali me zbog jakih bolova ipak primila a MM-a poslala na drugi ulaz. Naime, da bi prošao kroz taj hodnik kojim su spojena ta dva ulaza moraš proći pokraj soba u kojima su rodilje i bebe.

a da ne povjeruješ ni to da je žena u 8 sati, digla bez velikih poteškoća, otišla na 4.kat vidjeti svoje djete, a da su je lagano otpilile, NE MOŽE, dođite u 12 ili u vrijeme posjeta !!!!

24 sata nakon carskog sam se ustala, rekla sam da želim ići vidjeti bebu. bilo je nemoguće da na nogama odem do gore pa je MM dobio kolica s kojima me odvezao... bilo je 15 sati, vrijeme kada hrane bebe... pustili su me unutra na par minuta i objasnili mi kako ju ubuduće mogu vidjeti u vrijeme posjeta.

Došli smo u tu sobicu na odjelu za neonatologiju, kad ono, nisu samo inkubatori, već i bebe u krevetićima koje su izašle iz njih. Tu djecu ne smije doći vidjeti otac, nego samo majka, iz samo njima poznatih razloga, a to kažem zato što sam ja bio među njima i smio ući dok je moje djete u inkubatoru, kao i drugi čija su djeca bila u inkubatoru, ali nisam smio ući kad je iz njega izašla, a u istoj sobi je ?????!!!!!! Znači drugi smiju svoje bacile širiti u prostoriji, čija su djeca u inkubatoru, a oni čija su djeca izašla iz njega i leže pored inkubatora, njihovi očevi nemaju pristupa, već mogu samo gledati bebu kada vam je donesu na vrata stakla ????!!!!!!! Pa o kojoj i kakvoj prevenciji se tu radi ???????? Prije bi rekao olakšavajuće za djelatnike odjela, ali sa medicinskog stajališta, blage veze nema !!!!!!!!!!

e o ovome bi imala štošta za reći... kao prvo u tu prostoriju di su inkubatori ne bi smio nitko osim mama... puštanje očeva i druge rodbine (sačuvaj me bože) je (pre)dobra volja sestara. Dok je Lara bila u inkubatoru svakodnevno sam gledala promenadu u toj sobi i zgražala se... jednoj bebi su tako u posjetu pustili mamu, tatu, dedu, baku, strinu... ma valjda su i susjedi došli... rekla sam sestri kako to nije u redu, samo je slegnula ramenima... nakon dva tjedna smo trebale doma ali Lara je pobrala infekciju i morala na terapiju antibioticima... nije bila jedina, osmero djece se razbolilo... tada sam reagirala i tražila da se u sobu u kojoj je moje dijete ne puštaju posjete... doktorica je uvela karantenu...
i još nešto... radi se o "centru za nedonošćad i ugroženu novorođenčad", dakle niti jedna mjera opreza nije previše... a rodbina neka onda dolazi u posjete svaki dan ako hoće, ali doma...

Drugi dan nazvao sam za informacije o djetetu, kako je izašla iz inkubatora, na što sam dobio odgovor, da mi je vrijeme posjeta od 16-17 sati, a sve ostalo oni kAŽU MAMI ??!!!! Pa dobro što sam ja, ..... !!!!!!!!
Nevjerojatno, ali istinito!!! Naravno, u vrijeme posjeta doktorice nije bilo, a nitko niti ženi nije ništa rekao!!! Kao da se radi o ne znam čemu, a ne o živom biću.

MM je odmah ćim je Lara smještena u centar dobio papir na kojem je pisalo ime doktorice koja je dijete primila, broj telefona za informacije i ostale upute i objašnjenja. U vrijeme posjete doktorica je uviijek bila tamo, osim kada je imala hitan slučaj u rodilištu... svaki dan mi se obratila bar jednom... svaki dan nas je sestra izvještavala o težini djeteta, pa čak i o tome koliko je pojela.

Ali već idućeg dana, kada ju je pitala za bebu, obzirom da su je željeli otpustiti, pa predpostavljajući da onda ide i beba, dobila je odgovor, ne beba ne ide još jer joj se malo povisio bilirubin, ali zato vi idete. Pa da ne povjeruješ !!!!!

Lara je tri tjedna bila u centru i nitko mi nikada nije rekao da ja idem doma bez svog djeteta!!! majka može ostati u bolnici sve dok je i dijete tamo...

i kada dođete minutu kasnije, kažu vam da su je nahranili jer da kasnimo !!!!

Ovo mi je nevjerovatno!!! Sestre jedva čekaju da dijete daju majci na hranjenje jer im je to "jedno manje"...

Odužila sam... ali napisala sam ovo zbog svih budućih majki koje planiraju roditi u Vinogradskoj... dva slična slučaja, s drugačijim pristupom... I napominjem - nisam imala vezu

[TinnaZ]

žalosno da sve zavisi od toga na kakvo osoblje igorm slučaja u nekoj smjeni naletiš, i kako se roditelji postave u određenim situacijama.
Meni je općenito nevjerojatno kako neki potpuni stranac koji nije apsolutno nitko i ništa mojem djetetu, niti će odgovarati ako to dijete bude imalo bilo kakve posljedice od bilo čega (iako bi trebao), može na izričit zahtjev jednog od roditelja za bilo što (npr. da majka sama premota sboju bebu ili je nahrani, ili je samo pomazi ) reći ne. Tko je sad tamo neka osoba da meni kaže ne, a ja bih to morala poslušati, kao da smo u staljnističkoj Rusiji gdje nije važan pojedinac nego institucija i njezina pravila.
I onda se dogodi da se kod jdne osobe posloži sve super, a druga koja možda nije tako čvrsta u svom nastupu dobije sasvim drugačiji tretman.

[Felix]

Trebala bih ići roditi u Vinogradsku bolnicu , pa me zanimaju ima li tko informaciju - nedavno iskustvo. Da se pripremim !!!! HVALA

[pinta]

:D Ja iz Vinogradske imam super iskustva i namjeravam ponovno tamo roditi. jako su ljubazni i spremni odgovoriti na pitanja. brzo dolaze na zvonce. imaju strpljenja. i super je što su sobe sa samo tri kreveta. čula sam da su u Petrovoj naslagane rodilje po 10 i više u sobi.

[Pinkflower]

hvala na informaciji !