Moja cura ima 4 godine. Do nekih dvije i pol je spavala dva puta na dan. Trudila sam se uvesti uvijek jedan te isti raspored buđenja i spavanja i za sad to još uvijek funkcionira, stvorila joj se navika i sama je počela funkcionirati po tom ritmu.
Buđenje oko 7:30, ručak u 12:00, spavanje u 13:00 (ako je pogodno vrijeme vani, odemo u manju šetnju, pa je spavanje u 14:00, spava oko sat i pol maksimalno)
Navečer oko 21:00 pripreme za spavanje (wc, kupaona, ...)
Do 22:00 obično zaspe i uvijek spava cijelu noć bez buđenja (tako je od njenog 6-og mjeseca starosti)
To je naš ritam po zimskom računanju vremena i to je ono što njoj odgovara.
Najčešće me traži i sama da idemo spavati, tako da ne moram inzistirati.
Ponekad popodne nije pospana, pa onda ako ne zaspi u prvih 20 minuta, niti je ne tjeram da spava. Tada joj dođe kriza oko 19 sati koju sa nekim igricama prebrodimo i onda je opet noćno spavanje "regularno".
Ljetno računanje vremena nam sve pomiče za sat kasnije, pa se budi u pola devet i zaspe oko 23:00, a tad sam ja već na izmaku snaga.
Zimi uspijem i koju knjigu pročitati navečer

...
uglavnom, ja sam pobornik rutine i vidim da mi je dijete puno mirnije i zadovoljnije kada ju poštujemo, u suprotnom je pekmezava, cendrava, "živčana"...
sigurna sam da i o djetetu ovisi koliko će se ono samo htjeti prilagoditi toj rutini, jer kada je jelo u pitanju, tu sam gotovo kapitulirala,
nisam pronašla "zlatni rez" kako djetetu dnevne obroke uvesti kao rutinu, a da ono s voljom i apetitom jede... al´ to je već neka druga priča...
...
Čini mi se da nećemo još dugo prakticirati popodnevno spavanje, jer primjećujem da sve manje ima potrebe za njom.
...
Mislim da je spavanje jako važno za psihičko i fizičko zdravlje djece, san im je naročito potreban kad su slabijeg imuniteta ili bolesni, jer tijekom spavanja tijelo svu snagu troši na borbu protiv bolesti, čak ga i probava dodatno opterećuje, pa je važno da dijete puno spava i jede laganiju hranu. (ajme kud sam ja otišla u širinu... )
odoh kuhat ručak