Nataša, probaj ovako - za dnevno spavanje govorimo djeci da se oni sad moraju malo odmoriti, odmorit će se i mama dok se kuha ručak, a isto tako i ptičice i drveće koje se vidi kroz prozor (dok ih oblačim za spavanje nabrajam sve moguće životinje i predmete koji su mojoj djeci dragi), sad je sve mirno i susjedi odmaraju. Ako im se baš ne spava, sugeriram im da zagrle svoje medeke i da probaju njih uspavati i pričati im priče. Ponekad, obzirom da imam dvoje djece, još malo brbljaju i zezaju se, čak ponekad i gađaju dudama i medekima ako im se baš ne spava, ali uvijek u otprilike isto vrijeme inzistiram da odu u krevetiće, pritvorim vrata i dajem im priliku da se barem ispruže i opuste u krevetićima. Svaki dan zaspu, ponekad brzo a ponekad se još sat vremena zezaju u krevetima (ima tu i galame, i moje i njihove ali to je jako rijetko). Za večernje spavanje ista priča - igračke idu spavati jer su umorne od igranja, i ptičice i peseki, a sad će i mama, samo još dok večera, opere suđe, istušira se i evo i mame u krevetu. Svi smo umorni i moramo se odmoriti da se možemo sutra opet igrati. Ispričamo priču, podijelimo puse, malo se igramo maminim lančićem oko vrata i to je to. Sve u polumraku (vidi se svjetlo iz hodnika). Pritvaram vrata i ćao bejbi, ubrzo su u zemlji snova. :D

Eto to je naša taktika i 99% je uspješna.