Mi smo jos uvijek u nekakvom lagano nabrijanom uzbudjenju i iscekivanju, s malo bojazni (moje) kako ce nam se svidjeti razred, uciteljica, ...
Drago mi je da imam kraj sebe MMa kojem sve ovo nije big dil i uvjeren je da ce sve biti ok i da nema problema koji ne mozemo rijesiti (tj. koji ja ne bi mogla rijesiti ) .. da je i on kao ja, izludila bih.

E je konacno pocela razgovarati o skoli, cak je jednom i rekla da sad kad ima pernicu, jedva ceka da krene u skolu. A jutros je premetala pernicu po rukama i zabrinuto pitala sto ako joj se ne svidi u skoli.

Uh!