Zanimljiva tema. MM i ja smo dok smo bili sami ziveli u garsonjeri u kojoj smo se jedva okretali, stovariste knjiga i slika. ali bilo nam je mnogo slatko. sanjali smo samo o spavacoj sobi, kao, sve ostavis na kraju dana i pobegnes i zavuces se u svoju spavacu u slatke snove. Eh

Konacno, u toku trudnoce preselili smo se u blago veci i konacno dobili svoju spavacu i zbog natezanja sa svekrvom tek do pred porodjaj sredili stan kako smo zamislili. Rodile se bebe, i izgubili spavacu sobu. Najpre smo bili svi zajedno, a sada smo se povukli i ustupili im naravno tu spavacu. Dodje sad na isto kao i pre. Opet je nasa intima u tom dnevnom boravku, kao u garsonjeri. Od te forme izgleda ne mozemo da pobegnemo. I cini mi se ako jednom budemo imali zaista veci stan, da ce svako zeleti svoju sobu, ili ako bude jos dece, opet cemo zavrsiti u krevetu koji se razvlaci po potrebi.

To ti valjda ide u sluzbu roditeljstva.