Moram iskreno reći da moj M. ima previše stvari. Igračaka kao Tl, odjeće za obući tri djeteta, svašta. To je posljedica činjenice da je jedino dijete roditelja koji nisu bogati, ali ne može se reći da ne stoje dobro. Često gledam sve to i žalim što nemam još jedno dijete koje bi moglo podijeliti sve to. A onda su tu još i druge stvari - izlasci i s time vezani troškovi... Ne oskudijeva, ali nipošto ne dobiva sve što želi.Zapravo o socijalnim razlikama, o odnosu rada i novca, o tome što je potrebno i što nije potrebno razgovaramo svaki dan. Mislim da počesto držim tirade o tome, jer je to meni jedan od odgojnih prioriteta. Ne želim odgojiti gotovana koji će misliti da se sve podrazumijeva i da može razbacivati novac na kojekakve budalaštine za koje mu interes traje koliko i kupovina. Takvu vrstu žicanja ne podnosim i sasijecam je u korijenu. I mi, kao i flower, aktivno pomažemo siromašnima, kako onima u našem neposrednom susjedstvu, tako i nepoznatima, od dječjih domova do štićenika jedne udruge za pomoć čiji smo članovi. Pokušavam mu prenijeti svoje vrijednosti što se tiče novca, to jest da je novac dobrodošao kad je pošteno zarađen, da je prljav kad nije takav i da nije sve u novcu, odnosno da je bolje imati slabije plaćen posao koji nam donosi osobno zadovoljstvo nego izgarati za lovom u nekom drugačijem poslu. Razgovarala sam mnogo puta s njim o nepravednom i nepoštenom odnosu poslodavaca prema radnicima - upozoravala sam ga na konkretne probleme u tim odnosima. Ja imam izraziti osjećaj za socijalnu pravdu i to mu želim prenijeti po svaku cijenu, pa makar i da sluša tirade. Ne počinjem od Adama i nastojim biti što konkretnija i kraća - iskoristim priliku kad me nešto pita, kad pročitam nešto u novinama ili čujemo na vijestima, kad sretnemo nekog siromaha, kad me pita zašto ne može nešto imati. Snalazim se, ali to pitanje ne ispuštam iz ruku, jer mi je jako važno. Osim socijalne pravde u tom pitanju trošenja novca apostrofiram mu i svoj rad - meni novci ne rastu na grani, moram se namučiti da ih zaradim i stavljam mu do znanja da smatram nepravednim da se novac olako troši na potpuno nepotrebne stvari. Netko je spomenuo da mu dijete prodaje boce - i M. to redovito radi. Ponekad zna prigovarati da mu se ne da ići s tatom u dućan da bi zaradio 10 kn, ali ipak ide. Tada mu uvijek kažem da se ni nama ne da uvijek raditi ono što moramo raditi za plaću. Svoju lovu jako pomno čuva, što znači da u njemu negdje ipak tinja shvaćanje o odnosu novca i rada, za sada njegovog rada, ne i našeg, ali doći će i to. Razgovarala sam s njim također i o pravu na trošenje novca koje čovjek stječe zarađivanjem i odgovornošću. Nije mu se to baš dopalo, ali je prihvatio neumoljivu logiku. Uglavnom, kako je netko već napisao, treba biti sasvim iskren i direktan u tim pitanjima, ali ne preopsežan. Pravilo tri rečenice i ovdje mi pada na pamet kao zlatno.
 |
|||
Odgovori s citatom
, 
8) 
Ivana1976 prvotno napisa
