pisem i zuse mi klize... jako tuzno i bolno
 |
|||
|
|
|||
pisem i zuse mi klize... jako tuzno i bolno
grozno bolno
ja sam se kroz svoju borbu uvijek nekako tjesila ovom pjesmom od Celine Dion http://www.youtube.com/watch?v=47GHwDMrvgw
potpisujem, bas razmisljam o tome, ako bude trebalo, pjevati u nekom nasem spotu, nasa djeca glumiti ja sam za. Ja bum pjevala kaj god mi daju heheh a vjerujem da ima dosta cura tu koje bi isto pristale. Mislim ova pjesma bi nam mogla biti kao neki poticaj za nas projekt, kad bi nam netko napisao pjesmu vjerujem da bi nas se puno javilo koji bi zeljeli sudjelovati u spotu, mogo bi se vrtit na tv-u, ak neide drugacije onda pjesmom reci sve.rvukovi2 prvotno napisa
Moja sestra je to meni odavno predložila, da ako terba da je ona uvik tu za to
Spot je
Kad već pričamo o neplodnosti, ja sam se totalno rasplakala kad sam čula pjesmu Vinka Coce - More li
http://www.youtube.com/watch?v=uakRlkmaGls
Oni i žena se isto godinama bore s nelodnošću, izgleda beuspješno i nekako kad sam čula tu pjesmu imala sam osjećaj da pjeva baš o neplodnosti, iako je ne spominju...
nevjerojatno je koliko puta već plačem, ne mogu prestati slušati - noćas sam opet po milijunti put sanjala da sam trudna, imam veliki trbuh, gledam se, nevjerojatni osjećaj me obuzima, budim se i pazim kako ću se okrenut da si ne stisnem bebicu i onda shvaćam da ništa od toga....
Cure ja bi vas sad sve najradije zagrlila
nada umire posljednja!
Iako nisam imala problema kao većina ženica ovdje, razumijem sve Vaše patnje, nadanja i strahove. Za pjesmu sam čula od kume uz koju sam imala prilike čuti sve detalje potpomognute oplodnje. Svaki njen pokušaj bio je strepnja za sve, ali i nada. Nada se ostvarila i Jan i Katja su ostvarenje sna. Ustrajte i budite hrabre. Pjesma jednsotavno natjera suze u oči, ali daje i snagu. Zar ne? Veliki zagrljaj svima!
Tjaša
predivna, predivna pjesma i spot.
ovaj spot mi je baš osvijestio onako zapravo činjenicu o tome kolika je neplodnost ustvari trauma.
evo, nakon svega što sam prošla ovih godina liječenja, u biti skoro nikad nisam uspjela stati i sabrati sve ono što me je snašlo i to proraditi sa sobom.
Samo sam išla, išla, išla dok ne uspijem ko neki mahniti čovjek.
I onda sad, dok sam rodila, nakon tri tjedna kad sam konačno jednu noć uspjela zaspati normalnim snom (to je tako kad je bebač skroz mali) imala sam takvu odvratnu noćnu moru, tako sam jako plakala da me je muž jedva probudio i umirio.
Sanjala sam da mi je beba umrla pred porod-grozno nešto-to mi je još od neprorađene traume kad sam izgubila blizance.
I ponekad dok se igram s malim, kad zamišljam kako će uskoro naučiti hodati, pričati-uhvatim sebe kako u biti ne vjerujem da ću to dočekati-uhvati me strah da će mi ga nešto oduzeti...
Ne znam jel i vama drugima tkao koje ste nakon sto neuspjeha konačno rodile svoje male.
Čovjek se s vremenom zaista više boji uživati u sreći.
A kako je tek onima koji je nikad ni ne dožive...
Uf, uf, uf. Rvukovi,
Kad smo kod snova,napisat ću jedan svoj koji me doslovno dotukao!
Kako sam se načitala svega i svačega oko Femare,a nju sam uzimala u zadnjem neuspjelom pokušaju,slijedio je moj san u kojem se nalazim u KBC Splitu,rađam preslatku djevojčicu kojoj nedostaje pola tijela zahvaljujući femari...ne mogu vam ni opisati koja je to mora bila...
dugo sam se "razbijala"i razmišljala o toj djevojčici i zaklela samoj sebi da ću imati dijete ili s potpomognutom ili posvojeno!
cure
ajme cure...samo ću vam poslati jedno veliko
spot stvarno dira u srce
rvukovi potpuno te razumijem jer i ja imam iste strahove za svoju djevojčicu
Uh curke i meni suze teku na ovu pjesmu i spot....
Pročitala sam 3 prva reda pjesme i ne ide dalje....spot nisam ni gledala.......ide me ovih dana....
Ovo bi ja svakom političaru, doktoru...mmm...svako jutro za dobro jutro davala...spot i pjesmu a onima koji ne znaju jezik i prevoditelja....možda bi imali sluha za MPO..više...
...nekad sam ljuta na sebe što gledam ovakve stvari navečer.....svima
Nisam išla za sada pogledati spot jer milim da bi MM podivljao da opet zaspem sa suzama. Samo od čitanja mi stoji knedla u grlu i pokušavam se sakriti iza monitora.
Moram sačekati da budem sama doma
još uvijek provjeravam noću diše li Keti.
neki dan smo se MM i ja s njom vozili na biciklu (ona i MM ispred mene), i klonula joj je glavica, ko da se klati. umrla sam taj tren od straha - izgledalo je ko da je izgubila svijest, možda je samo malo zadremala, otplovila mislima - al ja sam se taj tren počela derati MMu da stane, kako je K. loše, nek provjeri..
često me bude strah da joj se nešto ne desi - skroz iracionalan - ali ona je moje sve.. i tako rado bi preuzela sve njene ogrebotine, ubode komaraca, strgana koljena..
kužim Sanja.
svima jedno veliko
otkad sam čula pjesmu prvi put, pjevušim je svaki dan
spot je prekrasan,...
bibi, i tvoj spot je također prekrasan
Kad sam počela gledat čvrsto sam odlučila da neću pustiti niti suzu.
Stisla sam zube i pred kraj (doduše bolne čeljusti od stiskanja) sam bila ponosna na sebe -kao hrabra sam i čvrsta, mogu ja i bez suza ovo slušat.
I kad sam ih vidjela sa natpisom: "Just heard our baby`s heartbeat"
ode moja hrabrost.
Stvarno prekrasan spot i prekrasna pjesma
....ali brate ubi me
Slučajno sam našla ovu temu. Pogledala spot i rasplakala se.
Većinu vremena sam "samo obična mama". Udala sam se, zatrudnila, rodila, sve je kako bi trebalo biti. Uživam u svakom osmjehu, kao i svaka majka.
A onda mi se, u jednom trebutku, s nekom misli ili pjesmom kao što je ova, odjednom sve vrati. Onih 8 godina čekanja, nadanja, tugovanja, ponovnih pokušavanja....
Sutra nam je 10 godišnjica braka, a prekosutra Sunčica puni 10 mjeseci. Ona spava a ja sjedim pred kompjuterom i plačem ....
bibi koja pjesma od Celine Dion? Link više ne radi.
Evo meni se plače dok sam pročitala što ste napisale. Sad još trebam pogledati spot.
ja nisam mogla pogledati do kraja
OT, tea2, škicnula sam slike, curice su ti preeeeslatke, a robica...
sta da kazem na ovo. srce mi se slama
nemojte se uvrijediti, ali ja zaista mislim da se jedino mi, zene koje se bore s neplodnoscu, ili koje su se borile, mozemo razumijeti.
off the topic, KLARA, molim te NAPISI KNJIGU, posveti se knjizevnosti, nesto uradi povodom ovog svog OGROMNOG TALENTA. ja se na tvoj obican post (kao ovo gore recimo) rasplacem uvijek.
a tvoja prica o tome kada si saznala da si trudna me rasplace toliko svaki put...citam je cesto, nekako mi daje snagu...i uvijek placem.
Hvala hani777! Kad sam pročitala inin post o knjizi (ja je nisam čitala):
...palo mi je na pamet kako bi bilo lijepo da postoji zbirka s našim pričama (ne mora čak biti na papiru, za priče ima mjesta na portalu). Svaki naš uspjeh, jedna priča - onako prava, s emocijama koje su bile prisutne i podacima što se desilo. Zamislite koliko bi ih bilo i koliko bi različite bile. Ima ih puno na forumu, možda bi ih samo trebalo pronaći i dotjerati. Ali kako uopće ljudi kao taj dr. Zouves pišu takve priče - vjerojatni rade istraživanje, skupljaju podatke? Nemam pojma kao se to radi. Samo pričam i zamišljamOdlično mi je sjelo, baš nakon pročitane knjige Dr. Zouvesa "Expecting Miracles" koja u biti više ide na tu emotivnu stranu neplodnosti i različite načine dolaska do željenog djeteta
Možda je bibi mislila na ovu pjesmu? : http://www.youtube.com/watch?v=CCOSW...elated&search=
Ma, ne, Klara, to je u biti knjiga na eng koju je napisao američki MPO-ovac i koji je, uz medicinsko stanje svakog para, terapiju koja im je pomogla ili odmogla, opisao vrlo suptilno i uživljeno njihove sudbine i kakve su priče imale završetke - više-manje su sve sretne, bilo rođenjem zdravog djeteta, bilo posvojenjem. Knjiga se sastoji od nekih 20-tak takvih priča i ja sam je čitala ko' najbolji suspense - knjiga je originalno od Daniele32, sad je kod Enye22.
di se može nabaviti ta tknjig?
Jenny was my best friend
Went away one summer
Came back with a secret
She just couldn't keep
A child inside her
Was just too much for her
So she cried herself to sleep
And she made a decision
Some find hard to accept
Too young to know that one day
She might live to regret
But I would die for that
Just to have one chance
To hold in my hands
All that she had
I would die
For that
And I've been given so much
A husband that I love
So why do I feel incomplete
With every test and checkup
Told not to give up
He wonders if it's him
And i wonder if it's me
But all I want is a family
Like everyone else I see
And I won't understand it
If it's not meant to be
Cause I would die for that
Just to have one chance
To hold in my hands
All that they have
I would die for that
And I want to know what it's like
To bring a dream to life
For that kind of love
What I'd give up
I would die
For that
Sometimes it's hard to conceive
When all that I've got
And all I've acheived
What I want most of all
Before my time is gone
Is to hear the words "I love you Mom"
I would die for that
Just to have one chance
To hold in my hands
What so many have
I would die for that
And I wanna know what it's like
To bring a dream to life
How I would love
What some give up
I would die...
I would die for that.
miki, knjiga je na eng. i može se ili posuditi od forumašice enye22 kad ona završi, ili kupiti preko yahoo-a ili slično. Zove se "Expecting Miracles", napisao dr. Zouves, opisuje terapije koje taj dr. provodi (neke su zastarjele, neke se ovdje ne rade baš puno - tipa imunologija, neke su specifične za Ameriku di su IVF pokušaji puno skuplji itd.), ali je stvarno turbo zanimljijva, pročitala je u dan vremena i u jednom dahu. Ako proguglaš po yahoo-u iskočit će ti. Piše onako i emotivno i stručno, kako to doživljava pojedini par, pa onda emotivno kako to doživljava taj doktor, pa se čak proteže kroz jedno mjesto i neke priv. stvari o tom doktoru koje ga čine prijemčivijim na tuđu muku (autistični sin). Knjiga je stvarno super, puna duha, humora i osjećaja, a nije nimalo patetična (a toga sam se najviše bojala jer patetika mi je bljak). Preporučam svima, nećete toliko puno naučiti o metodama itd., ali je divna i utješna i vrlo humana.
Evo s amazona link:
http://www.amazon.com/Expecting-Mira.../dp/0805060464
I neki od komentara čitatelja:
I really enjoyed this book and found it so inspirational. I loved the format---basically all stories (I called them case studies in the title, but that's really too dry a term---they are warm and complete stories) of people going through treatment for infertility, and the outcome of these treatments. I think almost every possible kind of case is covered! The book is very honest about how tough it can be to go through the treatment---I really had no idea how much was involved in assisted reproduction, and I gained new respect for what some families go through to have children. I did think once or twice that the book might have been more balanced if there were one or two more cases in it where the technologies were not successful, to make the book more like the statistics of how often such treatments really do work. But I know this was a book about successes, and I think it would be very inspirational to a lot of people, in addition to being well written and a great read.
Hej draga moja Plumbina, u dubini sam znala da ćeš morati kad tad odžalovati na pravi način, a to znači vrištati, gubiti se... Srećom, imaš sad mali apaurin preko kojega se probija ta bol samo djelomično.ovaj spot mi je baš osvijestio onako zapravo činjenicu o tome kolika je neplodnost ustvari trauma.
evo, nakon svega što sam prošla ovih godina liječenja, u biti skoro nikad nisam uspjela stati i sabrati sve ono što me je snašlo i to proraditi sa sobom.
Samo sam išla, išla, išla dok ne uspijem ko neki mahniti čovjek.
I onda sad, dok sam rodila, nakon tri tjedna kad sam konačno jednu noć uspjela zaspati normalnim snom (to je tako kad je bebač skroz mali) imala sam takvu odvratnu noćnu moru, tako sam jako plakala da me je muž jedva probudio i umirio.
Sanjala sam da mi je beba umrla pred porod-grozno nešto-to mi je još od neprorađene traume kad sam izgubila blizance.
I ponekad dok se igram s malim, kad zamišljam kako će uskoro naučiti hodati, pričati-uhvatim sebe kako u biti ne vjerujem da ću to dočekati-uhvati me strah da će mi ga nešto oduzeti...
Ne znam jel i vama drugima tkao koje ste nakon sto neuspjeha konačno rodile svoje male.
Čovjek se s vremenom zaista više boji uživati u sreći.
A kako je tek onima koji je nikad ni ne dožive...
Inače, ja sam prvih mjesec dana Lukinog života bila totalno pukla, u nenormalnom strahu za njega, imala sam jezive noćne more napr. da mu se otkotrljala glavica s tijela, užas, užas. Bila sam strašno plačljiva, u totalnom baby bluesu, na korak do PPD-a. Kako se zove ona glumica iz Plave lagune? Ona je napisala knjigu o vezi između trudnoća začetih IVF-om i PPD-a.
Ina draga, samo ti širi reklamu za Expecting Miracles, ja je posvuda nudila, malo tko je uzeo. Timmy i meni je Dr Zouves pomogao i putem maila.
Vidiš da širim. Ajme, a šta mene onda isto čeka, brrr. Zasad, doduše, sanjam sve neke lijepe snove, tipa da mi ide dojenje itd. Super, super mi je knjiga bila, a bila sam totalni skeptiko. To mi je najbolja koju sam pročitala ovog ljeta, a progutala sam ih nekih 20, stvarno je dobro pisana, a i turbo zanimljiva po bliskoj temi.
A, misliš na Brooke Shields, koja se nedavno "zakačila" s Tomom Cruisom a propos psihijatarske pomoći? Jesi čitala tu knjigu i jel' čemu?
Nisam čitala, ali sam nekad negdje pogledala intrwiev s njom, i bilo mi je logično i blisko puno toga što je rekla.
aj nemam edit, znam kako se piše interviwTo ja moram profki engleskog naglasit.
hahahah neću se više ni ispravljat, krepat ću
ina33 da te utješim, ja sam većinu strahova odstrahovala u trudnoći. Bilo je problema i u trudnoći i poslje (bolesti, dojenje, ali sve je to prošlo), ali oni strahovi u trudnoći su mi nekako bili teži psihički.
Tebi želim što manje strahova i nula problema. (Ali budit ćeš se po noći i slušat da li beba diše, to je neizbježno, barem ponekad
Danijela32 ovo meni pomaže za spelling
Danči,
Klara, e to znam da ću slušat sto posto, smijalo mi se susjedstvo kad smo MM i ja dobili moju petogodišnju nećakinju na čuvanje par dana preko ljeta i za nju mi se učinilo da ne diše, pa sam budila muža i slušali smo je jel' diše i potezali bidnu po krevetu da osjetim dah, čvrsto usnulu princezu našu. MM je tu moj korektiv, ali koji put je moje "ludilo" ipak jače.
Putevi do beba su nam bili razliciti, no ovi strahovi su identicni. Koliko puta me hvatao panican strah, to ne znam ni sama. I kad razum prevlada, nemir ostaje, svaki se puta upitam da li je strah koji osjecam normalan majcinski strah proistekao iz zastitnickih osjecaja ili neka slutnja, opet samo majci svojstvena... je li taj nicim izazvan strah, to stalno podsjecanje na nasu krhkost, tu s razlogom. Izludjivalo me to neko vrijeme, toliko da se nisam usudjivala naglas izreci sto mislim i osjecam, da se ti strahovi ne bi materijalizirali... onda sam razgovarala sa prijateljicom koja ima vrlo slicnu pricu mojoj, i shvatila da su ti strahovi normalni, i bilo mi je lakse....
I ponekad dok se igram s malim, kad zamišljam kako će uskoro naučiti hodati, pričati-uhvatim sebe kako u biti ne vjerujem da ću to dočekati-uhvati me strah da će mi ga nešto oduzeti...
Ne znam jel i vama drugima tkao koje ste nakon sto neuspjeha konačno rodile svoje male.
Čovjek se s vremenom zaista više boji uživati u sreći.
A kako je tek onima koji je nikad ni ne dožive...
Istina je ovo sto kazes, covjek se boji uzivati u sreci. Dugo sam se pitala je li to dio naseg mentaliteta, nas samih ili mehanizam samoobrane, jer razocarenja i bol ionako uvijek dolaze, pa bolje ne pretjerivati u sreci da bi pad bio manji. Mislim da dobar dio istine lezi u tome da je to jednostavno dio nas, ali ostatak je ipak do nas - moze se reci da je zivot niz nesretnih/tuznih epizoda, s tek ponekim trenutkom srece, ali ja zelim vjerovati i sebe preodgajam da je zivot niz sretnih trenutaka, s ponekim trenutkom tuge ili razocarenja.
Zato, budi(mo) sretna(e)
Došla sam danas s AIH, legla na krevet s laptopom, i bez obzira na upozorenje da bi moglo biti suza, pogledala spot. I plakala do prvog refrena nadalje, i plakala nad porukama koje žene drže u spotu, koliko sam ih od suza uspjela vidjeti.
I pogledala još jedno, i plakala i dalje. I pogledala treći puta, činilo mi se da više ne plačem.
Čitajući vaše komentare ovdje
Ova silna, silna naša čežnja, ova velika želja, naše nade, snovi, ove suze... iskustvo su koje nikome ne bih poželjela, zbog velike boli s jedne strane, ali tolika ljubav prema nekome tko ti još nije ni došao, koga tek čekaš, kome se tek nadaš i koga toliko želiš je doista nešto posebno. Ma, u nama je cijeli Univerzum, i prije nego što dočekamo te svoje bebe...
Ja sam se danas vratila sa punkcije, dosta me boli dolje, sva sam umorna i osamucena od anestezije i svih infuzija koje sam primila, ali tek sam danas odlucila pogledati spot...
Curke, i ja nisam plakala, nema suza...
Toliko duboko sam svoju tugu i ocaj zakopala u sebi da suze navru mozda jednom u 3-4mjeseca i onda sat vremena kasnije nestanu...
Preteske su mi, ne mogu...
(zadnji puta jace suze pekle su me za Bozic i da sam ovaj spot tada gledala mislim da se ne bi smirila sljedecih 2-3 tjedana......
Trenutno vise cekam suze nakon postupka negoli srecu, tako mi je lakse jer, onda kad i ne uspije ne boli bas tako strasno - pripremila sam se....
Ili se lazem tako?...... :/
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom