Dali ste ikad "puknuli"?

[rinama]

Ja puknem dvaput dnevno, svaki dan. I to od kad sam rodila drugo dijete. S prvim je bilo još nekak, ali kad sam rodila drugo postalo je neizdrživo. Imala sam dojam da sam non stop zatočenica kuće. To nešto malo od šetnje nije mi puno pomagalo, a pogotovo zato jer su moja djeca "zimska djeca" i nismo mogli dugo biti vani. Nisam znala jel mi gore ujutro kad ustajem ili navećer kad idem spat. Ujutro satrana od neprespavane noći, a danju zbog obaveza koje sam morala obaviti. I tako lagano iz dana u dan, toneš sve dublje i dublje, a jad u tebi sve veći i veći. Svako od ukućana traži svoje, A GDJE SAM JA!!!!?????
Mislim da sam isplakala pet potopa. Sva pomoć koju sam imala od strane moje mame, svekrve, MM-a nije bila dovoljna, jer oni su noću spavali, a ja sam dojila i dojila i dojila i izdajala i izdajala i izdajala i masirala i masirala i plakala ko ljuta godina.
Rekoh tada sama sebi, ajmo ti i ja Rinama stat na loptu, ti budeš draga prošvikala, da me neko tada vidio dok se dogovaram sa sobom u ogledalu, reko bi da sam spremna za ludnicu. Pa bemu miša, pa kaj mora biti tak grozno. I fino ja razmjestila spavaću sobu, približila kindač krevetu, starijeg sinka stavila u njega, da mu mogu dragati ručicu kad ide spavat, a bebu stavila između kindača i mene, piđamu nisam ni oblaćila, tak da bi se mogao prištekati kad god hoće, i tako ja desnom rukom mazim Domija, lijevom rukom pridržvam cicu dok beba jede, po završetku jela opičim muža nogom da digne dijete da podrigne. I tak, lagano, jesam se ja budila noću, ali sam ležala i nisam morala ustajati tisuću puta da ih pokrivam kad bi se otkrili ili ako bi se budili noću, bila sam im blizu i brzo bi se umirili. Ono što sam naučila je to da nije lako biti mama, zahtjeva tebe cijelu od 0 do 24, jer i kad spavaš, ne spavaš, jer vijuge u glavi stoje u pripremi i dižu te na prve zvukove plaća, kašljucanja,okretanja....

[mamasch]

rinama,

Ljudi moji, ja pucam zbog MM-a!!!
Jučer, show doma. U subotu je putovao, došao doma u 2 ujutro, u nedjelju ujutro radio par sati.
Došao doma sa neizrečenim zahtjevom da ima mir, da djeca budu tiho, da se dva dvoipolgodišnjaka lijepo mirno igraju :? (vidi se da nikad nije bio 0-24 sam s djecom), da ručak bude gotov u sekundu, da ja ne budem nervozna nego da sa smiješkom na licu slušam kako mi prepirčava što je bilo na putu a za to vrijeme djeca se igraju negdje sa strane, da ja ne vičem kad Sven zabija olovku u stol a Stela šara po stolu, da budemo smireni i super jer je ON umoran.

Uhhhhhhhhhhhh, posvađali smo se jer sam ja viknula na djecu da ne nabijaju bojicama, na što je MM podivljao što mu vičem pod uho, psovao i nedjelju i ženu i djecu, bacio bojice kroz prozor i otišao kolegi nešto odnijeti za posao. Ja sam obukla klince i izašli smo u šetnju, jer sam mislila da ću se objesit od nervoze i napetosti.

A baš smo par minuta prije proloma oblaka dogovarali da ja odem s djecom idući vikend na more. :/


Kako objasniti muškarcu da djeca nisu dresirani peseki i da djeca ne znaju kad je tata umoran i kad bi htio malo tišine? Jedina taktika je da ja odem u šetnju s klincima da on može malo ohanut, ali šta ako sam i ja nepokretna od bolova u križima i ne ide mi se van jer nemrem mrdnut i najradije bih se zavaljala u spavaću da me nitko niš ne pita?

[Stijena]

Kako objasniti muškarcu da djeca nisu dresirani peseki i da djeca ne znaju kad je tata umoran i kad bi htio malo tišine?

Ja se to isto dosta često pitam jer mi se stalno čini da se MM ne zna staviti u glavu tom djetetu da shvati da dijete ne može razumijeti da je roditeljima išta preče od njega. Doduše tako bi trebalo biti, ali možda u nekakvom savršenom svijetu gdje nema posla, kuhanja, peglanja, čišćenja, gdje nitko nikada nije umoran, neispavan i nervozan.

[mamasch]

MM mi redovito govori da kako su njemu djeca dobra i poslušaju ga "ma samo da vidiš kako bi oni meni bili dobri da smo sami doma..."
On pod tim podrazumijeva da bi se cijeli dan samo posvetio njima i naravno da bi djeca bila zainteresirana i mirna. Možda bi i skuhao ručak a ali ne bi počistio za sobom
A spremanje i presvlačenje kreveta, spremanje igračaka 3x dnevno, vješanje i peglanje veša, čišćenje podova, brisanje razbijenih krvavih čela, presvlačenje ukakanih guza, pospremanje beskonačnih sitnica po kući, šetnja i igranje sa kamenčićima, ribanje u kadi, borba sa presvlačenjem u piždame i pričanje priča za laku noć........ TO RIJEŠI DOBRA VILA, JEL DA???????

E luda sam kad mi dođe sa spikom da meni ni ne treba mobitel jer kad on mene zove ili se ne javljam ili se u isto vrijeme derem na djecu (jer baš se onda počnu penjati naogradu od terase ili bacaju igračke jedno drugome u glavu ili netragom nestanu negdje u kući a ja imam signala samo na tri mjesta: na terasi, kraj bračnog kreveta i u kupaoni :shock: )!
Bože sačuvaj da ga zovem sa fiksnog iako tako uvijek mogu hodati za djecom i pričati, jer imamo tarifu 0 pa onda ko prava baba trošim lovu bez veze samo zato jer ne znam smiriti djecu!
Ali ako je on tog dana dobre volje, ako je naplatio dobar posao, e onda ga mogu zvati s kojeg god telefona hoću i onda ga ne smeta ni galama ni nepospremljene igračke.......
Dane kad djeca uopće ne spavaju preko dana neću ni spominjati.

[Stijena]

mamasch, nekako mi sve to prepoznato zvuči, iako ne mogu reći da je baš uvijek tako, lagala bih, a s dvoje istovremeno, vjerujem da je atmosfera još uzavrelija

[mamasch]

Ma draga Stijeno, naravno da nije uvijek tako, ali kao da u muškim mozgovima "takvi" dani izbrišu one mirne, zaigrane i nasmiješene dane, kada smo svi naspavani i spremni na suradnju, kad posao ide dobro i kad je žena raspoložena za večernje maženje.
Svakog dana sve mi se više dokazuje da je muški mozak izrazito crno-bijel i selektivan, i da nisu sposobni držati više konaca odjednom a da nekako stvar funkcionira, nego da se uhvate jedne ili dvije stvari, odrade ih više-manje odlično i onda se s time busaju u prsa (na to poludim ).
I najjače mi je kad mi veli "pa doma si!" aaaaaaaAAAAAAAAAA

[sandra123]

E pa ako još i doda "Da od čega si umorna,pa oni su (bar njih troje)već veliki"! Doduše ne često ali i to malo mi ide na sve organe!On se stvarno satare na poslu(radi u brodogradilištu kao izolater)i ja ga štedim gdje god mogu i žao mi je što nema neki finiji i lakši posao,ali nisam robotda me samo uključiš i piiiip sve super riješeno.Ne razumijem da većina njih samo ono mrvicu pažnje nezna dati baš kad je "gužva".

[jenny]

jesam..jednom sam se jako izderala na malenu,bila sam umorna,nervozna,,tuzna..bilo mi je tako zao da sam se rasplakala,posebno zato sto nije sad napravila neko veliko sr...

sad je u fazi:"bacam se po podu,tucem mamu i tatu,grizem,grebem sebe "pa se stvarno moram suzdrzavati da ne poludim.svaki dan scene po kuci.a jos mjesec dana do nove bebe.

[mamasch]

Uza sve to Sven je počeo u ljutnji bacati igračke po sobi a ponekad i seki u glavu :shock: , a povremeno se i zaleti u zid glavom ili u rub stola pa onda viče "boli boli"...

Kaj da radim, kako da se postavim, nemam više ni ideja ni snage, najradije bih ih sve poslala kvragu.
Barem od ovog mog odraslog (MM-a) očekujem da bude razuman...

[zmaj]

svaki dan na kavu kod nekih prijateljica. pon kod mare. uto kod sanje. sri.... 8)
pojma nemam....i meni masa tog ide na živce. no, hvala Bogu, nije tako drastično. da je...hm...
moj se pravi "polovičnim". ono za sve mu treba moja asistencija...

[mikka]

mamasch, posalji ga kvragu. barem dok ne pokaze respect za ono sto ti radis. kakav god posao bio, ni jedan nije tako zahtjevan kao majcinstvo. u krajnjem slucaju, mozes jesti i otici na wc kada ti je sila, a to je vec sloboda o kakvoj majke mogu samo sanjati.
konkretno, nemoj mu kuhati i prati, i pusti ga neka on hendla djecu kada dode s posla jer si ti umorna.

[zmaj]

ovo što je mikka napisala ok "slobode" do wc-a.....jaaaaako poznato i koma iskustvo. e to je sloboda, kad moš libero do wc i neko vrime u njem i oprat ruke!!!!!

[mikka]

pa da. izgleda da muske polovice jos nisu uspjele to shvatiti. dok ne osjete na vlastitoj kozi.

[sandra123]

Ma možemo i pričati i žaliti se i svašta nešto ali to je do njih .Razlike postoje ali brate mili ima masu muževa koji mogu biti neznam kako umorni ali nađusnage i volje za još i pomoći i razumijeti žene koje su doma.Ne kažem da ovi drugi manje vole i poštuju ali možda i mi neznamo sistem kako ih preoblikovat u te dobrice.Ali to je možda neka druga tema.

[Stijena]

Ma draga Stijeno, naravno da nije uvijek tako, ali kao da u muškim mozgovima "takvi" dani izbrišu one mirne, zaigrane i nasmiješene dane, kada smo svi naspavani i spremni na suradnju, kad posao ide dobro i kad je žena raspoložena za večernje maženje.
Svakog dana sve mi se više dokazuje da je muški mozak izrazito crno-bijel i selektivan, i da nisu sposobni držati više konaca odjednom a da nekako stvar funkcionira, nego da se uhvate jedne ili dvije stvari, odrade ih više-manje odlično i onda se s time busaju u prsa (na to poludim ).
I najjače mi je kad mi veli "pa doma si!" aaaaaaaAAAAAAAAAA

potpis
a meni je najjače kad skuži da to nije samo tak i onda još i prizna da to nije samo tak, al nema veze...ionako sve mora biti podređeno samo njemu i njegovim potrebama

[mamasch]

mikka, kad god u afektu poželim izać iz kuće kad on dođe doma pa nek se snađe s klincima, u malom mozgu mi se upali neka čudna lampica koja mi kaže "ne, to se ne radi tako, ti si iznad toga, znam da mogu pa ću opet izdržati..." i slične buje baje koje me šoraju po mozgu i tako ja svaki put popustim. Ne mogu reći da MM ne pomaže, daleko od toga, ali kako ti kažeš nema poštovanja prema mojem trudu (ili ga ne pokazuje) i rijetko kad me pohvali kad nešto uspješno hendlam ili organiziram, ali evo jučer sam rezervirala karte za avion za mene, djecu i baku da odemo 10 dana na more i naravno, u strci, zaboravila naglasiti da su povratne i onda se još čudim kaj mi ispadne jeftino... a kad sam MM-u rekla da sam se zeznula i da je put zapravo duplo skuplji, okrenuo je očima uz "evo vidiš zakaj ja šizim, nemreš ni avion rezervirat kak spada" (to kaj sam isto jučer sredila da klinci 99% upadaju u vrtić izvan sezone to nikom niš). Eto tak se mi prepucavamo već godinama ko je kome što napravio, mada se ja trudim uvijek mu dati do znanja da poštujem i hvalim njegove dobre strane, ako ne zbog njega a onda zato što sam ja takva, dobra osoba koja se ne boji pokazati da voli ljude bez obzira kakvi oni bili prema meni. Da li tu griješim, ne znam, ali se tako trudim odgajati i SiS. :/ :?

WC, miran obrok, što je to? Kad odem na WC nacrtaju mi se oboje pred vratima i rade ku-kuc ili bacaju i gračke u WC (patim s oproštenjem ili od zatvora ili od proljeva i odem na no.2 5-6 puta na dan), jedem na brzak ili kraj djece (ili ih usput hranim ili stalno opominjem da ne smetaju jedno drugome), ili ja jedem a oni mi bulje u tanjur i žicaju da im malo dam...
Grrrrrrrrrrrrrrrrrrr a on ode u Plješivičku klet i sa kolegama obrtnicima fino papa.......

Hmmmm dok čitam svoj post sve mi se čini da sam i ja počela gledati samo na ono teško i ružno i ono s čim sam nezadovoljna, ali moram si svaki dan ponavljati da nije uvijek tako loše, da je MM u mnogim stvarima posvećeniji djeci, kad recimo uspoređujemo njega i druge očeve s kojima se družimo (iako ne volim uspoređivati niti volim da se mene uspoređuje) :/


sandra123, ne možemo mi žene popraviti muškarce niti popuniti ono što su mame propustile. Na žalost. Najgore od svega je to što nismo spremne priznati same sebi kakvi su naši muškarci i dati sve od sebe da ih prihvatimo takvima kakvi jesu (ako želimo ostati s njima). Mene u ovoj mojoj teoriji jedino muči kako postići da ON MENE prihvati kakva jesam, što mu je izgleda jaaaaaaaaaaaako teško, a ima sreće što sam ja tolerantna i do besvijesti sposobna imati razumijevanja.

[mamasch]

Uza sve ovo, Sven i dalje baca igračke i lupa glavom posvuda, udara ručicama u zid svom snagom.....

[mikka]

Uza sve ovo, Sven i dalje baca igračke i lupa glavom posvuda, udara ručicama u zid svom snagom.....

meni se cini da on radi ono sto bi ti radila da malo popustis kocnice. mislim da previse dopustas (tu si kao i ja, imamo skoro istu situaciju osim sto ja imam jedno dijete i vidjam md-a 3 mjeseca u godini).

meni se prag tolerancije opasno spustio. ne zelim vise trpiti nicije nepostovanje. mislim da, dok god mu ne pokazes da ne moze tako s tobom, on ce se ponasati kao do sada.

cure, oni (cast izuzecima) stvarno ne znaju koje je privilegija samo jesti u miru (da ne spominjem ostalo), da moras zvakati dok trcis za nekim i dizati se svakih pola minute od stola. meni to tako fali, da pojedem jedan jedini obrok na miru.

[mamasch]

Vidiš mikka, čini mi se da si u pravu za povezanost mog i Svenovog duševnog stanja.
Ja NEMAM nikakav ispušni ventil, ne idem s curama 1x tjedno na kavu, ne idem na pilates a tako bih htjela, ne idem se provozati biciklom pola sata dnevno a tako bih htjela, čak više ni na RODU ne mogu kad su klinci budni jer mi jašu po tastaturi. Nedjeljom MM poslije ručka mirne duše na kauču samo začori bez ikakve najave ili barem da veli "ajde ovu nedjelju ti odi u spavaću a ja ću se igrati s djecom". Ne mogu ga natjerati jer je odrastao i ne volim ucjene i postavljanje uvjeta- - to mi se gadi, moliti ga neću jer iskreno trebao bi se sam sjetiti ako mu je stalo (a veli da mu je stalo samo "eto draga znaš kakav sam").
Sve više mi se čini da sam se sama uvalila i sad plačem nad prolivenim mlijekom a zapravo sam znala što me čeka jer sam ga u ovih 11 godina upoznala ali uvijek ta naša bapska nada "ma promijenit će se kad dođu djeca...".
Možda će sve ovo proći kad počnem raditi. Bit će mi fizički teže ali barem ću vratiti zdrav razum, zaraditi više svojih novaca (porodiljna je čista farsa) i vratiti vjeru u sebe. :/ :?

[mikka]

imam ideju: kad on zaspe na kaucu ti odi zaspi u spavacoj sobi-zakljucana. htjeli-ne htjeli morat ce njemu skakati po glavi

Možda će sve ovo proći kad počnem raditi.

draga, proci ce kada ti odlucis da je dosta s*anja i tako se postavis. ako je on tata, moze prilagoditi svoj raspored da ti odes na pilates, kavu ili voznju biciklom par puta tjedno. moras lupiti sakom o stol i pokazati ko je gazda u kuci
a ja ti zelim volje, zelje i srece da u tome uspijes

[Stijena]

mamasch, stalno se referiram na tvoje postove jer su mi tako bliski i poznati.
I ja sam se svega odrekla, ali stalno mislim - tako je moralo biti - ako sam željela biti majka, odmah sam se s tim morala i pomiriti (a zamisli razmišljam i o drugom - gdje mi je pamet ).
MM si je nakon ove skoro dvije i pol godine sve tako "posložio" (ne mogu ne misliti da je namjerno) da kad sam ja doma, patrik neće niti biti s njim, čak i kad se sjeti da malo ovaj put ja prilegnem umjesto njega. A iskreno, počeo se "sjećati" tek kad sam ga ja to par puta "zamolila" (onak poprilično glasno).
Ne mogu reći - ode MM sam s patrikom, čitavo popodne, taman da ja uspijem poobavljati sve kućanske poslove , jer kad bih nedajbože to koristila za neke svoje "aktivnosti" - ono što mene veseli, znam da više ne bi išao. I kad odem frizeru svaka 3-4- mjeseca pa me nema 2 sata, nos je do poda.
Ma znam da ni MM-u nije lako, ali uvijek nekako od njega očekujem više!?

[mamasch]

Arghhhhhh, ne znam jesmo )li ovakve zbog odgoja, geografskog položaja, genetičkog naslijeđa ili položaja zvijezda ali izgleda da smo mi žene većinom predodređene da od sebe činimo žrtve na ovaj ili onaj način, stalno predbacujemo muškima što ne misle malo u našem interesu umjesto da nađemo načino da to učinimo same. Je li nas strah ili...?
(ovo mi zvuči kao Carrie iz Sexa i grada, samo što su umjesto sexa djeca u pitanju)

[mikka]

nismo predodredene, nego dijelom imamo jaki instinkt brinuti se za potomstvo, a dijelom smo odgajane da smo inferiorniji spol koji se mora podrediti gazdi, muskarcu, onom koji donosi novce u kucu.

[Stijena]

ma ja definitivno u svojoj vezi nisam inferiornija, ali položaj majke uopće nije zhavalan po tom pitanju.
Normalno je da je dijete ovisnije o majci koja je s njim bila (sama) godinu dana na porodiljskom, a normalno je da je bila jer je dojila, a normalno da ga doji jer ga je i rodila, a normalno da ga je rodila jer je žena....mislim da otuda sve ovo s brigom o djeci i "podređenim" položajem po pitanju provođenja želja i potreba u odnosu na očeve.
Moj patrik je jednostavno navikao da neke stvari oko njega radim ja i kad MM to i hoće napraviti, patrik mu ne da. A to sam velikim dijelom i sama kriva jer sam ga tako navikla, jednog i drugog. A opet sam žensko - rođena i predodređena da od svog muškarca uvijek očekujem više

[mamasch]

Ja sam sa svojima dvije i pol godine non-stop, 24/7. Od rođenja su bili bez mene 4 dana kad sam ovo ljeto otišla MM-u u Dubrovnik gdje je MM radio.
Nema nikakvih problema ako ih tata ili baka hoće nahraniti, presvući ili ispričati priču za laku noć, ali redovito nakon toga, ako sam ja doma, zovu još i mene u kontrolu. Koliko mi je zbog toga srce ogromno od sreće, toliko mi je već dosta njihovog mamakanja i zivkanja za svaku sitnicu. Znam da djeca sad najintenzivnije uče i traže pohvalu i potvrdu za sve što čine ali zbilja sam zasićena.
Ako bude sreće, idem u subotu deset dana na more sa djecom i svojom starom, ako ništa drugo odmorit ću se od MM-a i našetati na morskom zraku. Valjda nas neće zadesiti ružno vrijeme, cijelo ljeto čekam priliku za more. :/

[filipova mama]

Ja kad sam pukla, pukla sam da se ne čuje. Potajno i potiho da nitko nije znao.
Istovremeno u to vrijeme u odnosu prema drugima (prvenstveno mislim na MM) imala sam neki odbojno-zloban stav i velika očekivanja da će shvatiti da sam pukla i zašto sam takva.
S vremenom sam naučila da je bolje na vrijeme spriječiti takvo stanje i kada osjetim da mi je svega dosta, razgovorom mu pojasnim da mi je bad i da spašava našu obiteljsku sreću kako zna i može.

[zmaj]

Ja kad sam pukla, pukla sam da se ne čuje. Potajno i potiho da nitko nije znao.
Istovremeno u to vrijeme u odnosu prema drugima (prvenstveno mislim na MM) imala sam neki odbojno-zloban stav i velika očekivanja da će shvatiti da sam pukla i zašto sam takva.
S vremenom sam naučila da je bolje na vrijeme spriječiti takvo stanje i kada osjetim da mi je svega dosta, razgovorom mu pojasnim da mi je bad i da spašava našu obiteljsku sreću kako zna i može.

ja sam pucala na očigled svog M-a... on niš. nije zna što bi. pa sam pukla ko Etna
šalu na stranu., al me nervira što znaju gledat a ne poduzet niš
doduše stanje se popravilo

[filipova mama]

I to baš nekako sažaljivo znaju gledat. Trebalo bi im sve nacrtati da shvate. Barem dok ih se ne istrenira.

[Stijena]

Mene moj kad (namjerno) pucam pred njim, svaki put šalje u Vrapče, što je ipak bolje nego u...nekam drugam...

[tulip]

MM isto koma reagira na moje ispade, obicno se dere da nisam normalna, uglavnom samo pogorsava situaciju umjesto da me smiri.
Zato sad unaprijed izorganiziram pomoć da do ispada čim rijeđe dođe. I hoće pomoć bez problema, samo treba lijepo NACRTATI
U konačnici, više me nije briga da li sve razumije, bitan je rezultat..

[mamasch]

Zato ja palim u subotu na more. 8)

MM se nešto duri, ne pričamo dva dana, iskreno ne mogu skužit kaj mu nije po volji, ali se i ne zamaram. Nakon hrpu peripetija oko planiranja odlaska na more, popiz... je i rekao da ga nije briga ko će ići samnom, kako ću putovati... pa sam ja lijepo danas kupila karte, danas i sutra ću nas spakirati i počistiti kuću da on ima uredno dok nas nema (barem prvih par dana ) i pičiiiiiiiiiiiimo!!! :D
Stvarno mi treba da se maknem iz ove kuće i ulice, a ide i moja stara s nama pa ću barem 2-3 kavice popiti sama na nekoj terasi uz more i neizmjerno se tome veselim.
Preporodit ću se!

[zmaj]

go mamasch GOOOOOOOOOOOO :D

[Mayaa]

danas sam zaprijetila da ću otić na vikend tečaj ikebane/reikija/vezenja goblena, čegagod...jer sam jutros promijenila pelenu x puta i lovila je po stanu dok bježi gole guzice. i onda sam je u letu spustila na pod i lupila je glavom. i onda smo se obje isplakale
a on ne kuži bože ništa... dođe s posla ranije, kao da meni pomogne a u stvari mažnjava ručak i d*ka po kompjuteru
jedina prednost njegovog ranijeg dolaska s posla je šta mogu reć idem tren u zahod, gledaj je minut

[filipova mama]

U konačnici, više me nije briga da li sve razumije, bitan je rezultat..

Baš to!

[Stijena]

i ja bitku bijem sa svojim djetetom već mjesecima - jedva ga skinem iz cipela i robe kad dođemo doma, onda se ne da obuć, navečer se neće kupati, kad ga uspijem dobiti u kadu na silu, ne da se van, onda ga na silu izvlačim iz kade, poslije se opet ne da obuć, spavao bi gol, po ljetu je to još i štimalo, sad više nikako ne...što god ja napravim vrišti i baca se...i tako svakodnevno...a tko ne bi pukao po svim mogućim šavovima.
Zato i MM i ja konačno planiramo godišnji odmor sami tjedan dana u berlinu pa ćemo vidjet kako će to izgledat bez svakodnevice i djeteta.

[AnneMary]

još ne , ima još vremena, tek se zagrijavam!

[Lora163]

Uh!
Šta da vam kažem! MM i ja smo si priuštili tjedan dana odmora od djece dok je Korina imala 8 mjeseci! Išli smo se doslovno NASPAVATI.
Mala se do 8. mjeseca budila svakih pola do 2 sata noću a po danu ili nije uopče spavala ili najviše pola sata.
Možetee si misliti na kaj smo ličili kad su nas bake potjerale na odmor!

Danas je bolje. Ima noći kad spavaju od 20 do 8 bez buđenja, ali ima i noći kad uopče ne spavamo

[Ana...]

pukla sam bezbroj puta i još pucam...ali sad je lakše jer se derem iz sveg glasa i ne želim to držati više u sebi. najgore je kad se preveliki stres koji obično zatomljavamo pretvori u bolest. tad je kasno stoga treba reći mm-ovima i svima ostalima kad nam je teško te da trebamo pomoć ne zato što smo kukavice već zato što nismo roboti koji funkcioniraju bez odmora.

[lukica]

čini mi se da bi bilo lakše pobrojati one koji nisu nikad pukli (ako bi uopće imali šta brojati... )

[Puh]

O daaa,pucam redovito otkako sam drugi puta rodila,u biti valjda svaki dan i tako vec 8 mj.

Spavam u prosjeku 4h,sto mi je uzasno malo,pogotovo s obzirom na aktivnosti tokom dana,a i noci.

Tokom dana nema sanse da legnem,a kamoli zatvorim oci,jer ako i beba spava,starija je tu.
MM radi do 18h ,jedva cekam da dodje,da sjednem i zapalim u miru.
Nemam niciju pomoc i ponekad mi se cini da luudddiiiiimmmm.

[mamasch]

Vratih se, bilo je super, čak sam se i okupala :D !!!
Naspavala se nisam jer sam dijelila krevet sa djecom i po cijelu noć su hopsali po meni. Ne znam za sebe ako ne odspavam 8 sati i iskreno zahvalna sam djeci što jaaako rijetko žicaju da spavaju s nama u bračnom krevetu. Po tom pitanju sam sebična .

I eto opet u kolotečinu, djeca se tuku, ja vrištim na njih, galama, igračke posvuda, MM očekuje da nadoknadimo ONO jer me nije bilo 10 dana a ja bih malo odmorilaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

[banklorraina]

Evo još jednog kandidata. Ne mogu se žaliti i griješila bih dušu kada bih se žalila da mi djeca ne daju noću da spavam. Probudim se podojim i nastavim spavati. No dobro, poslijednjih par dana mala se budi više od jednom preko noći, tješim se da su to valjda zubi koji izbijaju. Ali neki dan sam imala horor u kući:

Pokupila sam maloga iz vrtića, došla kući gdje me dočekala njegova mama, koja je upravo stigla u goste. Žena je pohvalila klince kako su dobri (mali 2 god. 4 mj.) i mala koji dan do 7 mj. i kao da je bacila na njih neki urok. Mali je počeo raditi sve ono što nikada do tada nije radio: bijes, divljanje, urlanje ko da ga koljemo, bacanje na pod, rušenje svega oko sebe, a onda duet sa svojom sestrom.

Ljudi moji, nisam znala što ću sa sobom. I tako se lijepo izmijenjivalo to njihovo divljanje na smjene sve ovo vrijeme, do jučer, kada je gđa otišla kući. Ma sve bih izdržala, ali onu borbu na wc školjci, dok se on rita na plastičnom umetku za kakanje (neznam kak se to uopće zove na hrvatskom jeziku) i onda mu se pišo digao i popiškio mene preko puta. E to je bio vrhunac, tako sam ga pljesnula i nakon toga je čak i propričao frajer, za ne vjerovat! Nisam za batine, ali !?....

[banklorraina]

Cure izgleda da osim nas 15 koje smo se tu našle na ovom forumu, nitko drugi ne puca. Blago njima! Ili im je sve bajno, jer imaju mame, babysitterice..., koje im čuvaju djecu.

[Tiwi]

Cure izgleda da osim nas 15 koje smo se tu našle na ovom forumu, nitko drugi ne puca. Blago njima! Ili im je sve bajno, jer imaju mame, babysitterice..., koje im čuvaju djecu.

tc tc tc :/

MM i ja zajedno (u smjenama) čuvamo to svoje jedno dijete, dakle radimo oboje. Cijeli tjedan, i vikende i sve u smjenama. Moje smjene završavaju oko 19 njegove oko 23.
Podstanari smo, u 31 kvadrat imamo sve kaj imamo

Bake rade. Jedan djed isto. Drugi ide na kemoterapije i u penziji je.

Ponekad na par sati, kad nam se smjene preklapaju, sina nam pričuva jedna mlada djevojka. I onda se namučimo pospremiti bolje nego inače da nam ne bude neugodno (majice prek fotelja isl).

Mrvičak mi je teže sad jer imam mučnine (vidi potpis) i jako sam umorna. Ali još nisam pukla. Nego, kad vidimo da jednom od nas dvoje ide overload, ovaj drugi skupi dijete i zbriše na par sati, bilo kud, u park, bakama u posjetu ili jednostavno u šetnju.

Ja valjda imam sreće

[maria71]

naravno da pucam, puckam, eksplodiram.......

ali ja sam takva, da imam 5 spremačica, majordoma, šofera itd opet bih bila ista

[kailash]

Cure izgleda da osim nas 15 koje smo se tu našle na ovom forumu, nitko drugi ne puca. Blago njima! Ili im je sve bajno, jer imaju mame, babysitterice..., koje im čuvaju djecu.

ili ne žele o tome pisati i barem se tu odmaknuti malo

[Aphro]

bas je i meni malo lakse kada procitam da je i drugima nekada bilo lose... Ja sam sada u fazi da se svako vecer rastajem od muza, a onda mu ujutro saopcim da sam mozda ipak prenaglila. Valjda me taj umor toliko smlavi preko dana da postajem sve manje tolerantna i u stanju sam mu izbaciti sve stvari na ulicu radi samo jedne stvari koja se meni u tom trenutku ucini potpuno pogresno napravljena.
Ne znam dali je sve ovo samo faza, neke halucinacije od umora ( jer mi je ujutro ipak sve ne cini tako crno, a onda kako dan odmice krece lagano silaznom putanjom prema katastrofi ) ili je sve zaista tako kako ja vidim? Suzdrzavam se od toga da razmisljam o icemu, pogotovo dok sam u ovakvom stanju...
Moram priznati da i ja jedva cekam da pocnem raditi, a M ne moze u vrtic sto znaci da cu jos duze vrijeme ostati kod kuce... Koliko god sam sretna jer cu moci biti s njim, toliko pocinjem shvacati koliko je tesko ostati kod kuce sa djetetom... i onda covjek vidi da bi zene koje su kuci same sa djecom stvarno trebale dobivati placu.. pa kompanje kanala je pi.... dim prema ovome!

[Bobčica]

Pucam i pucam svaki dan ,stvarno imam tvrdoglavo i preaktivno dijete da poludim svaki dan bar 1x,muz je tu i pomogne stvatno(kad mu do u detalje objasnim i nacrtam),ali mi je valjda vise i njega puna kapa(jer je svaki dan s nama),m mama mi isto pomogne ,ali nemogu stalno ni njoj uvaljivati dijete koje u vecini slucajeva ne registrira ni mene kad se derem na nj.ima mog brata koji je kao i A naporan.Ne radim u kuci sam stalno,zivim u malom gradu,pa cesto nemam gdje ni izaci,i jos k tome ide i zima...
Gotovo svaku noc kad A spava,ja se i kazem eh sutra cu biti dobra,necu se derat na nju,pa dijete je,mala,mora upoznati svijet,ali valjda zaboravim sve to dok spavam
Pored A ponekad moram prevaspitavat i MM,pa sta je ovim muskima,bude van ,s nekim drugim licima i onda dodje kuci(koja ga vjerojatno ispeglaju), i npr.mala se zatrci prema njemu i oklizne se na laminatu i trosne na guzu i on se okrene prema meni i kaze " Pa sta odmah divlja?"" ,kakvo odmah njoj je dan poceo prije bar 8-9h,i onda puknem i na nj.

[Trina]

Ja mislim da se prema životu (trenutnom,dok su djeca malena) treba pristupiti s unaprijed određenim osjećajem da to zaista nije lako.Jer ako ti čitav dan prođe u nekakvom plakanju,kukanju kako je to grozno teeeško,onda si navečer mrtva i mora te spucati depresija.Ali ako samoj sebi kažeš:"Naravno da je teško,djeca su mi mala,trebaju me sad najviše a što su starija bit će lakše,istrpit ću,truditi se biti što manje luda baba a što više skulirana!!!!!", onda si navečer sretna što je dan napokon gotov i što je sve prošlo OK.A stvarno je lakše kako djeca rastu.

[vertex]

Cure izgleda da osim nas 15 koje smo se tu našle na ovom forumu, nitko drugi ne puca. Blago njima! Ili im je sve bajno, jer imaju mame, babysitterice..., koje im čuvaju djecu.

ili ne žele o tome pisati i barem se tu odmaknuti malo

Eh, mislila sam ovu temu ostaviti onima koji pucaju, ali sad ću vam baš vaditi mast !
Ne pucam i nisam nikad ni pucala, i nije točna ni jedna od citiranih tvrdnji. Prvo, nisam tip koji puca, i drugo (ili možda isto), kako reče Trina, rekla sam sebi: sad ti je tako i bit ce ti teško (a pogotovo s A. koji je bio izuzetno zahtjevan). Preživjet ćeš ovaj dan, osim ako te ne zgazi auto. Prilagodila sam ono što očekujem od sebe realnosti i potrudila se da mi neprođu godine pa da tek onda shvatim kako sam zaboravila u njima uživati.