Suprug(a) terenac/pomorac/čest izbivatelj iz kuće

[vcruicks]

Ponajprije, pozdrav svim hrabrim mamama! MM jako puno nema i tako je otkad se znamo, kad smo "hodali", pa mi se čini da sam ja malo "oguglala", ali da je teško, jest. MM nema 3 mjeseca, pa je onda doma 3 tjedna, mali nam ima 3 godine, a za kojih 8 mjeseci dobit će bracu ili seku :D Ja, naravno, radim, shef mi je jako dobar, al šta to pomaže kad me nema po cijele dane?! Da bude još zanimljivije, mali mi je jako boležljiv, pa žongliram, a zbog usporenog razvoja govora idemo u SUVAG (žongliraj some more!!! ) Razumijevanja okoliine baš i nema, nema izvlačenja niti šlepanja jer nam baka i deda isto rade, i tak.
Ali u biti sve je ok. Ja radim za dvoje, jer znam da i MM nije na GO i da pokušava zaraditi da bismo bili svoji na svome. Moj mali Miš obožava svoga taticu (tu je i jezična barijera između njih, ali ništa nije nesavladivo, očito!). Ja mislim da je to zato što on osjeća da se MM i ja jako volimo i cijenimo, i da je on sav naš svijet. A ja sam odlučila, ako treba, zavrtjet ću svijet u suprotnom smjeru ako treba, samo da naš svijet bude sretan! Elem, nema predaje! velika

[malena beba]

prekrasno
cestitam na bebici sta raste u tebi

[luce23]

Evo da se i ja pridružim svim samostalnim mama. MM je je vojsci ( profesionalnoj) pa često izbiva. Tereni, straže, vježbe itd Često smo sami moj bebač i ja. Teško mi je jer nisam zamišljala svoj bračni život ovako ali što bi...najgore mi je što će u 8 mjesecu u mirovnu misiju pa ću tih 6 mjeseci neprestano biti u strahu da mu se što ne dogodi. Naravno i Božić ćemo provest sami . Ja sam jako razočarana i ogorčena na sve to- tako kad dođe ja sam ljuta i onda i to vrijeme provedemo svađajući se i raspravljajući. Ja neprestano govorim kako mi je teško, usamljena sam,umorna itd Njemu vjerojato to moje kukanje ide na živce jer nije on kriv što ga nema, mora tako biti...I u vezi smo dosta vremena provodili odvojeno no tada je moj način života bio drugačiji pa nisam bila ogorčena kao sad. Zbog te razdvojenosti njegova uloga oca je jako mala i to mi je krivo radi mog sina. Smatram da je uloga oca jako bitna pogotovo kod muške djece. Vjerojatno će biti lakše kad ja pođem radit i kretat se. Sad sam većinom doma i to me ubija. S malom bebom i sama dok snesem kolica s 3 kata nije mi do ničega, pa vuci kese iz trgovine,gdje god pođem moram bebu spremat nosit sa sobom...luda sam više najgore je što znam da će tako biti cijeli život

[vcruicks]

luce23, . Znam da ti je teško, neko vrijeme sam i ja bila u tom điru, ali me brzo pustilo kad sam se osvrnula oko sebe i shvatila da takvi brakovi teško opstaju. MM ima uglavnom prijatelje koji su u sličnoj situaciji i mahom se svi razvode. Ženama je teško (bit će ti još teže kad kreneš raditi), njih nikad nema da pomognu, ali ni da sa njima podijelimo one teške i sretne trenutke. Ni MM nema ovaj Božić, nije bio doma ni lani...i žao mi je, naravno, jer nijedan dan bez njega nije potpun. Ali...ne znam, meni stalno svi moji govore kako sam hrabra i kako ja to sve sama. Što ću, kad moram. Mi smo shvatili da moramo biti tolerantni i kad je MM doma, onda on preuzme dio onih svakodnevnih obaveza i pomaže mi oko klinca. Naizmjenice idemo u teretanu (to je meni čista privilegija kad je MM doma, inače mjesecima ne idem), priuštimo se koje kino ili tihu večer i vrijeme samo za nas dvoje (u sred noći kad malo slatko čudovište spava). I onda smo svi Razgovarajte bez optuživanja, dogovorite se. Druge nema.

[luce23]

luce23, . Znam da ti je teško, neko vrijeme sam i ja bila u tom điru, ali me brzo pustilo kad sam se osvrnula oko sebe i shvatila da takvi brakovi teško opstaju. MM ima uglavnom prijatelje koji su u sličnoj situaciji i mahom se svi razvode. Ženama je teško (bit će ti još teže kad kreneš raditi), njih nikad nema da pomognu, ali ni da sa njima podijelimo one teške i sretne trenutke. Ni MM nema ovaj Božić, nije bio doma ni lani...i žao mi je, naravno, jer nijedan dan bez njega nije potpun. Ali...ne znam, meni stalno svi moji govore kako sam hrabra i kako ja to sve sama. Što ću, kad moram. Mi smo shvatili da moramo biti tolerantni i kad je MM doma, onda on preuzme dio onih svakodnevnih obaveza i pomaže mi oko klinca. Naizmjenice idemo u teretanu (to je meni čista privilegija kad je MM doma, inače mjesecima ne idem), priuštimo se koje kino ili tihu večer i vrijeme samo za nas dvoje (u sred noći kad malo slatko čudovište spava). I onda smo svi Razgovarajte bez optuživanja, dogovorite se. Druge nema.

Ma znam da imaš pravo -moram malo poradit na sebi i to prihvatit! Nema ništa od svađanja, ljutnje i zamjeranja.Nije da mi je drago ali...drago mi je što nisam jedina koja će Božić provest sama s bebicom.Budući da on doji ja nisam neki sladokusac...neda mi se spremt ništa božićno..kome? a onda božić kao da nije božić baš me opucala neka tuga radi ovih blagdana

[sfinga]

luce23 jedna tebi i jedna bebici

nemam ti što pametno reći, zapravo sve i sama znaš i što bi trebala i što ne bi trebala. ako ti išta znači eto 100% te razumijem i sama sam milijun puta prolazila i prolazim kroz iste osjećaje. a što se tiče blagdana ni ja ih iz istog razloga ne volim ,ali oni prođu. malo te bace u očaj no skoro već dan-dva poslije kao da nisu ni bili. nema druge nego naći snage u sebi, pokušati posložiti misli i život da ipak ne bude sve tako tužno. mene isto trenutno "pere" više ljutnja i nezadovoljstvo nego tuga, ali nastojim se srediti. drži se

[bebelina]

Imam 11 godina staza samoce, dvoje djece, nikog svog u gradu gdje zivim.. Vjeruj mi, bez obzira na krize izgradila sam sebi ugodan zivot , a vrijeme koje provodimo skupa trudimo se da bude kvalitetno. Temperamentni smo oboje , pravi dalmatinci, pa malo zesce raspravljamo , ali zivot nije bajka. Svjesna sam da se mm zrtvuje da bi priustio meni i djeci lagodan zivot pa se svaki put pokusam postaviti u njegovu kozu prije nego pocnem grintat. Znam da ti Bozic bez njega nije pravi , ako ne jedes kolace napravi ukrase , okiti bor , nauci djete carima Bozica... I imas jednu veeliku i drzi se , sve ce to proci!

[sandra23]

mog mm nema sad već 2,5 mjeseca sa eventualnim pauzama za vikend,znači 5-6 dana ga nema 1-2 je doma i tako već 2,5mj...TO mi toliko ide na živce da opistai ne mogu.Ne da to nije nešto što ja želim,ili što on želi,već ja definitivno NEĆU i nastavi li to tako nešto će se morat mijenjat definitivno.
Moj (sad pokojni)otac je cijeli život izbivao valjda od mojih 19g(kad je umro-pogodite-na putu) bio je u mom životu prisutan sve skupa možda 10g ako i toliko.I to je kad se sve zbroji.A zadnjih godina nije ga bilo uopće.
Nije sve u novcu,stisnut ćemo se i za manje samo da nismo odvojeni.Kad ga nema i kad dođe svađamo se zbog svega što on misli da ne treba a ja sam čekala da dođe i pomogne/shvati/napravi.
Sad sam krenula raditi,mala je bolesna.....Oću poludjeti.
Prije nije toliko putovao...ali u firmi sad valjda krenulo i nema ga i nema...

[yokok]

Ja imama nešto manje staža od bebeline, ali isti pogled na odvojen život.
Baš sam danas s mm razgovarala o tome kako sam ustvari zadovoljna svojim životom. Ponekad je stvarno teško kad ga nema po 4 mjeseca, ali super je kad možeš kao mi danas potrošiti 1000 kn bez puno razmišljanja.
Sve što imaš u životu moraš platiti ne ovaj ili na onaj način.
Bitno je kako stvari postaviš u glavi...

[mina]

luce


Meni se osjećaji dosta izmjenjuju, nekad i prečesto. Onak kao da sam dvolična osoba. u jednom trenu sam jako jako, ljuta, depresivna itd, udavila bi i njega i njegovog šefa i sve po spisku...
Nisam očekivala takav život, žao mi je što više ne sudjeluje u odgoju, što ne dijelimo doslovno sve obaveze, brige, zajedno rješavamo tekuće probleme

A onda si skockam, pokušavam voditi život kak meni odgovora, pomirim se s tim, gledam ljepšu stranu, tj. kak ja mogu krojit po svom dok ga nema

Ma naravno da je teško, inače sve više brakova propada. Ja sam milijun puta na rubu da i ja kažem da je gotovo. Onako želim sve ili ništa, ne želim se više mrvice...

Pred blagadane je najgore jer onako sve je u ozračju obitelji, zajedništva, a ti znaš da to ne možeš priuštiti svojoj djeci, da niste normalna obitelj... Da nećete zajedno kititi bor, da se neće djeca ušuljati mami i tati u krevet, da nećete zajedno otvarati poklone...
I onda svi susjedi krenu u obiteljsku šetnju- mama, tata, djeca, a ti možeš samo sanjat o takvim danima i

[irenas]

mina

[ma za]

hm, evo čitam i mislim si bit će bolje jer nisam jedina. Baš smo jučer navečer mm i ja vodili težak razgovor preko sms. Ja sam u zadnje vrijeme stalno tužna i na rubu plača, iako to pred D skrivam al znam da i ona to osjeća, a mm pita zašto. Nije mu baš jasno. Iscrpljena od vuče kolica, vrečica, čišćenja, kuhanja, neispavana a k tome baš se bliže blagdani i totalna tuga. Gledam tv, svugdje vesele obitelji, zajedno kupuju, vesele se i druže se. A mi?
Inače sam zbilja vedra osoba i malo toga me može pokositi i uvijek, al uvijek gledam vedru stranu, ali sad...... Hm, hm, ...
Nedostaje mi toplina, zagrljaj. Al onda opet stisnem se k D i mislim kako sve to trpim i radim zbog nje, pa mi je nekako lakše.
Cure, znam da vam to možda ne znači puno, ali sve vas grlim i šaljem veliki osmijeh.
One koje će biti same za B šaljem veliku pusu jer i mi ćemo po novome očito solirati iako smo se nadali da ćemo biti zajedno.
Tko zna, možda se sve priključimo na net, pa se možemo u b noći kad naši anđeli spavaju (ako!) jadati jedne drugima.

[mikka]

mi cemo za bozic biti zajedno, a za ng odvojeni. on mora biti na groblju 1.1. ujutro (to je neki obicaj, 40 dana od pogreba ili od smrti nisam sad sigurna) a meni se vise ne da stalno putovati sim tam. ja odlucila da cu ostati doma dok se on ne smisli s kim hoce zivjeti. odlucila sam da je jedini uvjet pod kojim idem zivjeti u drugi grad/drzavu taj da zivimo sami, makar u supi. cak i pod cijenu da ostanemo razdvojeni. stvarno, ovako kao do sad vise nema nikakvog smisla.

ne znam ni zasto ovo pisem, kad mozda pokleknem, po cu opet biti bezkicmenjak. oj zivote, oj zivote..

[Kejt]

mi smo za božić vjerojatno skupa, nije još sigurno pa se ne veselim previše, da se ne razočaram
je, bed je za blagdane, al prođe to sve, a i možemo sve uredit i u te dane da bude baš lijepo
ne dajte mi se

[ronin]

mikka donijela si razumnu odluku

[ma za]

uf, u velikoj sam krizi, al nemam nikog da se potužim pa gnjavim sve vas a kratko sam s vama i znam da možda nemam pravo na to.
Jučer smo se počeli nešto međusobno pucati preko sms jer mene lovi tuga oko blagdana, a prije sat vremena sam otvorila njegovu ispis mobitela i opet se meni javile neke sumnje (koje su prije nekog vremena bile opravdane, al on je s time prekinuo). Nazvala sam ga i odmah optužila a da nisam ni razmislila i provjerila to. Nažalost bila sam u krivu. No on je sad tu povrijeđeni (jer ima i pravo biti) no ja se još uvijek borim s ljubomorom i samoćom. Da to nije sve njemu je dosta i toga što ga kad se vrati doma provjeravam di je i kad se vraća (a ja to samo radim jer ga vidim na dan i pol i htjela bi da je to vrijeme onda s nama a ne po kafićima s prijateljima i ko zna di).
Ah , znam da priča nema ni glavu ni rep, al on mi je sad napisal da mu je dosta toga, da tak ne želi više živjeti i neželi mi se više javiti. Svi osjećaji su mi zbrkani, misli lutaju, glava puca a suze teku.
Teško mi je priznati al ja sam jedna od onih koja je morala i htjela oprostiti prevaru nakon tjedan dana braka. On je k tome na terenu. Teško mi se sada nositi sa svim ovim osjećajima. Nitko za sve ovo ni nezna. Brinem se za njega, no onda mi to se javi neki glas i pita tko se brine za mene.
Neznam.....
Možda nisam trebala tako reagirati, možda zaslužuje povjerenje. :/

[Moover]

Nažalost bila sam u krivu

ili, nasreću si bila u krivu...

[yokok]

Ma za
Kad netko jednom iznevjeri tvoje povjerenje nije lako opet vjerovati, ali ako si mu već oprostila i do sada vjerovala daj mu još malo kredita.
Možda stvarno nije ništa loše nego te hvata kriza pred ove blagdane.

I nemoj misliti da zato što si nova nemaš pravo pojadati se.
Zato smo svi mi tu da s drugima dijelimo svoje tuge i radosti.
Ponekad je uteha, pa makar i nepoznatih, ljudi dragocijena.

Šaljem ti veliku i nadam se da će sutra biti bolje!

[mina]

Ma za
Kad netko jednom iznevjeri tvoje povjerenje nije lako opet vjerovati, ali ako si mu već oprostila i do sada vjerovala daj mu još malo kredita.
Možda stvarno nije ništa loše nego te hvata kriza pred ove blagdane.

I nemoj misliti da zato što si nova nemaš pravo pojadati se.
Zato smo svi mi tu da s drugima dijelimo svoje tuge i radosti.
Ponekad je uteha, pa makar i nepoznatih, ljudi dragocijena.

Šaljem ti veliku i nadam se da će sutra biti bolje!

Potpisujem od riječi do riječi. Sutra je novi dan
I meni se tako nekad skupi svega- ponekad možda i prečesto već ste sigurno i same skužile pa se malo pojadam tu, malo nekim ljudima u stvarnom životu. I primjetila sam da mi živci postaju sve tanji i tanji, a nekad su bili toliko debeli da me ništa nije moglo iznervirati, ali nespavanje i neredoviti obroci rade svoje + nakupila se pomalo i sitna živciranja na poslu, u gužvi na semaforu, redu u dućanu a jurim po djecu

Baš sam nedavno brisala stare poruke i čitam što mi frend napisao jednom kad sam bila u bedu:
"... bit ćeš i ti sretna, samo nekom treba više vremena da dođe do te sreće. Znaš da svaki brak ima uspone i padove... pa ja mislim da je bolje krize prolaziti ranije, dok je čovjek mlađi i jači, a kasnije će doći sretni trenuci života, samo što je čovjek nestrpljiv..."

Najteže je svima dok su djeca mala i zahtjevna, pogotovo mamama, dok dojiš, dok si neispavan... Pa moraš prihvatiti da je sa tvojim starim životom gotovo i koliko god htio djecu i znaš da će se sve promijeniti i koliko god se pripremao ipak si nekako nespreman. Pa recimo ovako još kad si i sama zavidiš njemu što se izvukao iz svega... Meni je svakim danom sve teže podnositi u što nam se idealan život pretvorio. u jednom trenu je sve savršeno, sve kako želiš i onda se pomalo počne raspadati...
Ne bi htjela počinjati opet ali baš me puklo da moram. Evo prije cca 4 god i mrvicu više sve bilo idealno, on radi tu, doma je u pol 4 i prije, ja radim tu u struci, pristojne plaće, studiramo... Kupujemo svoj stan i selimo od njegovih, iako nam je bilo super i nije mi svekrva bila svekriva, nikad se nismo posvađali s njima, pa još fali samo beba i ja ostanem trudna
A sad, dvoje djece, premali stan, previše kredita, plaća godinama ne raste, a cijene svaki dan, situacija na poslu mu se okrenula za 180 pa ga skoro nikad nema, ajde izvači nas donekle kad je odsutan jer nešto zaradi, kad je bio u inozemstvu dugo to je bilo super ali imali smo i dosta toga za porješavat- financijski... ja nisam na faksu dala više nijedan ispit i moram ispočetka po Bologni, on odustao od svog faksa...
Najednom katastrofa od života i onda kad se sjetim kak je bilo i kak bi možda bilo da smo bili pametniji, imali kasnije djecu, tj. kad završimo faks, mislila sam budem sve u trudnoći i porodiljnom- moš misliti....Da smo odmah uzeli veći stan ili kuću koju je on htio dok smo mogli dići veće kredite i kvadrati bili jeftiniji...
Puno pomažu starci ali i njihove zalihe se tope...

I tak, mislila sam da sam pametna, da smo sve napravili kak treba, a evo na kraju ispadne da sam bila glupa i da nam je život daleko od onog što smo htjeli

Nije mi žao jedino što imam dvoje predivne djece i kako financijska situacija svuda oko nas postaje sve gore, kad vidim kako je sve neprilagođeno roditeljima i djeci, pa koliki ljudi ne mogu imati bebu, koliko se muče da dođu do njih... da ih nisam imala sad, možda ih ne bi kasnije nikad ni imala
A utjeha mi i što se ne moram boriti sa navjerom i nepovjerenjem prema MMu, nikad ne reci nikad, tko zna šta mi se događa iza leđa, ali znam da on to ne bi napravio- valjda. A ima sve više i više prevara, ljudi za koje bi rekla nikad, ali eto desi se i oprosti se i na neki način i zaboravi i nasatvi dalje zajedno i sretno
Što te ne ubije ojača te, a to vrijedi i za brak
Dosta sad, idem spavat
svima
Ja još ne znam jesmo li same za Božić ili NG, ali otići ćemo kod mojih pa opet nebudemo baš same

[mikka]

hvala, ronin

pokusavam napisati nes pametno i suvislo ali mi neide :/ . svim curama koje su silom prilika solo saljem jedan virtualni zagrljaj

[Kejt]

joj, mina, ovo s timingom trudnoće/djeteta ... moram priznati da sam u zadnje vrijeme i sama pomislila kako smo trebali 'urediti život' pa onda imati djecu, bilo bi nam lakše, djeci ljepše, ne bi možda bilo jaslica i dadilja i podstanarstva, i mog rada po cijeli dan, a dijete s dadiljom, i njegovog rada po terenima, mjesecima bez djeteta ...
a onda se opet sjetim kako sam dijete silno htjela i kako sam bila presretna i kako sam se naočigled svih transformirala u drugu (puuuuno bolju) osobu samo i jedino zato što sam ostala trudna i dobila svoju curicu ...
i vidim da nikom nije lako i da svi s nečim jedva izlaze na kraj ... nama je barem 'krenulo' i stvarno se prilike otvaraju praktički dnevno ... možda baš zato što smo imali hrabrosti i sve se nekako krenulo 'slagati' skoro samo od sebe
da smo odgađali, možda bi me poslije 'mučilo' što eto više nisam tako mlada i zgodna mama 8) hoću reći da nikad ne znaš što bi bilo drukčije i bolje i bi li uopće i da nema nekog idealnog ničeg, uvijek je neki kompromis na stvari.

[sfinga]

žene svima .... samo sam vas htjela pozdraviti, svaki dan škicnem malo na forum, ali nemam baš što pametno za reći.

sama sam još uvijek, do kada ne znam točno ali MM će biti tu za Božić i NG, a onda ode opet pa tko zna do kada. međutim, sastavili su me drugi puno puno ozbiljniji problemi, brinem se zbog moje mame (koja mi je sve i mama i prijateljica i najnajbliza od svih ljudi koje sam ikada imala i imam, pa i MM). prekjučer sam cijeli dan preplakala, sada skupljam snagu i pokusavam misliti pozitivno (sto mi nije bas vrlina).

držite se

[mina]

sfinga, žao mi što još uz sve imaš i brige oko mame

Ja se maloprije rasplakla, pisala na onom topicu o nespavanju pa napisah i ovo

mama mora biti sveprisutna, navikle da sam uvijek tu što god radile i to je sad tak...
Možda da je i MM uvijek sudjelovao u svemu kao što je u početku kad se starija rodila bilo bi drugačije. Al stvari na poslu su mu se promijenile i sad ga puno nema, mi odvikle od njega, on od nas i eto malo-pomalo završilo sve na mojim leđima, a cure mamoovisnice
Vole one tatu i super ga prihvate kad dođe i naviknu na njega kad je tu, ali mislim da ga ne doživljavaju kao roditelja jednakog kao i mama, nego kao onaj dragi striček koji je povremeno tu i volimo kad dođe

I napisala bi još štošta. Npr. imam i grozan osjećaj kako moram prestati dojiti. Ne zato što je velika i ne treba joj nego imam feeling da je moje mlijeko živi otrov i da joj ga ne smijem više davati. Ne spavam, živciram se, ne jedem više redovito, traži mi se puno slatkog i nezdravog...
Ma, čini mi se, još mrvicu i zrela sam za psihijatriju
Valjda kraj godine, obiteljski blagdani, želje i planovi za Novu godinu pa preispitujem i sebe i svoj život i sve...

, bit ću bolje sutra ili jednog dana kad se naspavam, kad MM bude tu, nakon zajedničke prave obiteljske večere...

[Marna]

Draga mina, hrabro i doji svoje dijete, bez obzira što trenutno osjećaš negativne naboje. To je faza, a ako tvoje dijete i dalje želi cikiti, to je važno, tj. želi tvoju blizinu, ljubav, utjehu, sigurnost, itd. Još uvijek dojim P. (16 mj.) i oboje smo sretni. Danas smo svi doma npr., pravo obiteljsko ozračje , ali sutra popodne mm ide na put , ali kako kažu "i tovar se navikne na batine ..." , pa tako i ti njegovi odlasci-dolasci traju, traju ... Ipak, djeca su nam velika radost! Sve što pišete, pa i podvojene emocije, rastrganosti, pitnja, nažalost, je "normalno", ako tako mogu reći. Proživljavam i sama ponekad težinu samovanja i brige oko djece koja "vide-ne vide" tatu. Imam i "baka-servis" (mama mm-a), ali nije to jedino rješenje, nije to utjeha, jer ne možemo je stalno "zlorabiti", zar ne? Možda ne mogu biti komotna kao sa svojom mamom? Nije važno, ali nam je svima draže kad je mm doma. To je zapravo bit, zar ne? To je odgovor.

[ronin]

cure svima jedan veliki

moja je patnja završena.
muž mi se vraća u subotu kući..i više ne odlazi.
uspio je prebaciti posao ovdje i starta poslije NG.

još ne mogu vjerovati...dvije i po godine sam bila sama.

[Rene2]

Ronin, pa to su divne vijesti! Baš mi je drago zbog vas



MM je 5 godina za redom išao na arbajt u Njemačku i ostajao bi po 3-4 mjeseca bez prekida.
Prvi put je otišao kad je naša R. bila 3 mjeseca. Vratio se i jedva prepoznao svoje dijete, a ona njega uopće nije svi smo plakali.
Slijedeće godine je bilo još gore, jer je preko godine skroz doma i ona je navikla da je on od jutra do mraka tu negdje, i kad je otišao strašno je plakala i tugovala, onako kroz jecaje je govorila "meni teba moj tata", srce mi se kidalo. Jedino smo telefonom komunicirali.

Ali bilo je i zgodnih situacija.
Kad god bi se vratio, govorila je da više ne smije otići i ostaviti nas same, da je to duuuuuugo, a onda je jednom pitala a zašto mi imamo stari auto i kad ćemo kupiti novi.
Pokušala sam joj objasniti kako je to puno novaca i ako želi da imamo novi auto da će tata ponovno morati ići u Njemačku. Na što je ona onako 8) odgovorila "Pa brzo ti to prođe"

Vidjelo dijete da svaki put kad se tata vrati dobije puno igračaka, nove odjeće, nešto novo u kuću (kupaonica, nova kuhinja...) pa misli, ajd nek ide još jednom za auto

[bebelina]

Joj Ronin ,blago tebi! Uzivajte!

[zizi]

Ronin, uživajte!

[ronin]

hvala cure
bome,mislim da smo i zaslužili i naravno,želim to svima vama

[mina]

Ronin :D
Baš mi je drago zbog vas...

Neću ništa više pisati da ne pokvarim atmosferu.
ma nije ništa tak loše nego se ja bavim nepozitivnim mislima, onak razmišljam o svom/našem životu, želje za budućnost, pa jel ima ovo više smisla ovako... Promijenila bi nešto u svom životu jer nisam sretna, a ne znam što

[yokok]

Bravo ronin! :D

[tratincica]

juhu, di ste???

evo da malo ozivim topic...

brojim sitno do poroda, muza ocekujem za 10ak dana (hopefully), bit ce to 6.5 mj da je na moru i cijelu sam trudnocu izgurala sama...

super, stize na rodenje i da pomogne kad treba najvise, ali sad mi kaze da je moguce da bude doma samo mjesec dana. Inace ugovor bi mu trebao biti 4/2 ali naravno oni uvijek isforsiraju da ostane duze, a sad jos i da ostane ovako kratko????

rekla sam mu da ne mora ni dolazit salim se, naravno, jer ni on to ne zeli ... eto, izbacila sam to iz sistema i ovdje...pomaze mi...

pozdrav svim supatnicama

[arilu]

I ja sam sva u komi MM je plovio kad je bio mlad, kad smo počeli vezu iskrcao se na moje inzistiranje, a sad nas stisla besparica i nemamo baš puno izbora jer pomorci na suhom baš i ne mogu naći dobar (u našem slučaju ni normalan) posao! I tako sad svi očekujemo poziv koji bi trebao biti do kraja 5. mjeseca! Imamo bebača od 7 mjeseci i ja bi htjela brzo na drugo dijete, ali malo me je strah bit sama, tužna i trudna! A i računali smo te glupe ugovore 4-2, nema šanse da bi mogao biti na porodu! Tratinčice kako podnosiš tu razdvojenost u trudnoći? Kako si sa hormonima? Ja mislim da bi protulila cijelu trudnoću!

[magriz]

evo i mene da se malo izjadam... samo što moj nije pomorac, nego je na suhom 2000 km daleko...

arilu, tako smo i mm i ja - radio je vani kad smo se upoznali, pa kad smo se oženili...
sad je opet otišao na 2 godine... dolazit će za božić/novu godinu, uskrs i mjesec dana godišnjeg krajem ljeta...

mališa je 2 godine, turbo aktivan, a ja razapeta između njega i posla...

preživjeti ćemo...

[mikka]

uh, ja sam ovu trudnocu vidla md-a svega mozda 3-4 tjedna od 9 mjeseci. i to ne odjednom, nego onako po dva dana, pa tri, i sve tako razlomljeno. sad je tu, bit ce dok ne rodim pa jos malo i onda opet ide. i tako. ali vec sam navikla, ne znam jel to dobro ili lose :/

najgore mi je kaj mali raste, a njega nema.. a tako se super slazu kad je tu. samo mi je zbog toga bed. za mene mi je lako.

[Rhea]

MM otišao prije 10 dana. Ostali sami, Marko, beba i ja.

Ovaj put nam se dobro poklopilo jer sam u ovoj trudnoći "samo" 4 mjeseca bila sama i ostao je 4 mjeseca nakon rođenja Leone, tako da smo to relativno dobro izgurali, ali sad nam nije lako, zapravo sve je teže 100 puta bez njega.
A o stanju u mojoj glavi prvih 7 dana nakon njegovog odlaska neću ni pričati. Sad lagano dolazim sebi.

Ali, i ja, kao i mikka, već se navikla na sve ovo, ali srce me boli zbog dječice.

[bebelina]

Bit ce bolje!!

[HNB]

Caos,
evo i mene opet. MM je isto na brodu, dva mjeseca smo odgulili, jos dva.
Meni je isto bed radi male, sad ima tri godine i tek se ovaj put JAKO vezala za tatu i bas joj je tesko.
Svaki dan se snuzdi, dodje meni u zagrljaj i govori kak je tuzna sta je tata na brodu
Jedina dobra stvar je sta je otisao za kapetana pa se sad cujemo skoro svaki dan telefonom i naravno mailamo :D
Al od tih razgovora se vise razgovaraju on i mala, nego sta nas dvoje pricamo.
No valjda ce jos i ova dva mjeseca brzo proc pa cemo uzivat u dugom toplom ljetu.
Pozdrav svim samujucim mamama, trudnicama i djecici

[tratincica]

evo opet mali feedback...trebao je doci 10.05 a sad se to rasteglo na kraj mjeseca...

uzasno mi treba jer jedva podnosim svakodnevne obaveze a da ne kazem kako mi je panika kad raszmisljam da uopce nece stici do poroda

iako imam svekrvu i mamu koje uskacu i pricuvaju K. i ostao bi s njima naravno da krene porod, mm-u najvise vjerujem i bila bi mirna da je on tu...ovako panicarim i smisljam svakakve gluposti koje bi mogle krenut krivo umjesto da uzivam u zadnjim danima trudnoce i druzenju sa svojim prvorodenim...

[sis]

Tratinčice, .

[HNB]

Tratincice, drz se znam kako ti je!

[bebelina]

Tratincice, ne brini , stici ce! Moj je stigao 7 dana prije poroda i sve je bilo ok!!

[Rhea]

tratincice, drž'nam se
Ja se u teškim trenucima tješim da nisam jedina i odmah mi bude lakše

[bebelina]

[iridana2666]

Ja imama nešto manje staža od bebeline, ali isti pogled na odvojen život.
Baš sam danas s mm razgovarala o tome kako sam ustvari zadovoljna svojim životom. Ponekad je stvarno teško kad ga nema po 4 mjeseca, ali super je kad možeš kao mi danas potrošiti 1000 kn bez puno razmišljanja.
Sve što imaš u životu moraš platiti ne ovaj ili na onaj način.
Bitno je kako stvari postaviš u glavi...

Ovako i ja gledam na to iako mi je trebalo dugo dugo da dođem do tog stadija. Moj tata je pomorac i tek smo se sada nekako povezali nakon mamine smrti. Žalosno, ali istinito. Ne možeš i ovce i novce. Iz tog razloga se nisam udala za jednog pomorca (a bila pred oltarom), ali povijest se ponavlja pa išla za avijatičara .
Tata mi je pričao kako je otišao za Japan na 9 mjeseci kad sam ja imala ni godinu dana. Kaže kad se vratio, ja sam već pričala i hodala, otvorila sam mu vrata i rekla mami ''mama, jedan barba te traži'' . Kaže tata a mu je to bilo nešto najžalosnije u životu i da se te minute zakle da niakd neće više biti od kuće dulje od 4 mjeseca u komadu i odonda se držao toga. A kako je bilo mojoj mami sa troje djece, poslom...ne želim ni zamisliti.

[HNB]

Samo da se malo pozalim.
MM se trebao vratit s broda oko 20.6., al naravno da se za promjenu nesto zakompliciralo, pa dolazi tek oko 15.7,
A vec smo se kcerka i ja pripremile za dolazak

[mali karlo]

Samo da se malo pozalim.
MM se trebao vratit s broda oko 20.6., al naravno da se za promjenu nesto zakompliciralo, pa dolazi tek oko 15.7,
A vec smo se kcerka i ja pripremile za dolazak

ali izdržeti ćete vi to i kad ti tm dođe na sve ćete zaboraviti

[HNB]

Ma narvno da cemo izdrzat, njemu je gore nego nama
Al me to stvarno zivcira, svaki put mora produzit od ugovora barem 14 dana.
No dobor, dolazi dugo toplo ljeto, tak da cemo stvarno uzivat

[bebelina]

Samo da se malo pozalim.
MM se trebao vratit s broda oko 20.6., al naravno da se za promjenu nesto zakompliciralo, pa dolazi tek oko 15.7,
A vec smo se kcerka i ja pripremile za dolazak

Znam da je tesko , ali pokusaj se drzati ovog: Kad ga vidis na vratim , znas da je doma!To je moje pravilo nakon 11godina zivota s pomorcem. I naravno djeci nista ne govorim dok se ne iskrca u porat. Tek tad pocnem pricati da ce tata brzo doci , ali da nisam sigurna kad je neznam kako lete avioni.
Najbolja pouka mi je bilo kad se iskrcao , sve ok , ja lijepo rekla sinu , starcima i svima da mm stize. Frendovi se vec spremili za tulum , a on zapeo u Dubaiu jos 7dana u hotelu.

[HNB]

Takav je zivot nas "Penelopa" vecitio cekamo i svaki puta nista njede glatko i kako si si ti zamislio
No zato smo cvrste i samostalne