I mi imamo "vječito odsutnog tatu"!!! I tako nam je od početka. Dok smo bili u vezi radio je u Austriji i dolazio je vikendima i to je savršeno funkcioniralo. Jednom je čak dao otkaz jer mu šef nije htio dati slobodan dan da dođe meni na rođendan! On dao momentalni otkaz i pojavio mi se na kućnom pragu 5 minuta prije ponoći! Kasnije je pokrenuo vlastiti biznis također u drugoj državi- Bosni. Fakat nam je teško ali ima to i svojih prednosti. Npr. imamo financijsku sigurnost koju ne znam da bismo imali da on radi tu negdje u HR za plaću, ja ne radim, prvo sam bila na porodiljskom a onda sam privodila faks kraju. S druge strane koma je što nikada ništa ne možemo planirati unaprijed jer ne znamo kad će on doći. Najgore od svega je bilo kada je N. imala svega par dana i on je morao otići u Auistriju sređivati papire za državljanstvo jer je bio ograničen rokom a otegnuo je do zadnjeg trenutka. Bile smo same tj. s mojom mamom kad nam je bio najpotrebniji.

No, kako vrijeme dalje odmiče i ja i on uviđamo da ovako više ne ide i da odvojen život neće funkcionirati pa smo trenutno u fazi pregovora i dogovora kako izorganizirati da ipak budemo stalno skupa. Mene do diplome dijeli svega mjesec dana pa ćemo N i ja k njemu, a kad ja dobijem neki dobar posao u Zg, on će doći ovamo a svoj posao prepustiti nekome na vođenje. Lijepo zamišljeno a nadam se da će tako i biti kad se riječi sprovedu u dijelo!

Svima ostalima "usamljenicama" i da i vi nađete neko riješenje!