sfinga, mina, ma za, M&T, yokok i sve druge moje supatnice srdačan pozdrav na ovome pdf-u!
Jednom sam nešto pisala i često sam čitala, ali budući da sam opet počela raditi u kolovozu ove godine, rijetko sam na forumu.
Hm, pogodite zašto?
Suosjećam sa svime što pišete i zaista sve te emocije i umor i sama proživljavam. MM nije pomorac, ali kao da jest, jer je zbog posla dosta odsutan. Npr. u zadnja dva tjedna bio je 2 dana doma (bio je izvan granica Lijepe naše)! Djeci jako, jako nedostaje, a naravno i meni, ali navikla sam da tako živimo, a njima je ipak teže . Znam i osjećam da je i njemu teško što se ne vidimo, ali kad smo zajedno doma, tada smo svi sretni, opušteni, mirni.
Živim u gradu u kojem nemam nikoga od rodbine (moji roditelji su u Dalmaciji, braco u Švicarskoj i jako mi nedostaju , rijetko se viđamo!).
Roditelji MMa često pomognu, svekrva je u mirovini i čuva P., a K. vodim u vrtić. Svekrva se istinski trudi, pomaže, ali ipak, ovdje na ovom pdf-u, moram priznati, da većinu stvari volim raditi sama. Možda s njom nisam bliska kao što sam sa svojom mamom, ali kad sve posložim, ne radi se o bliskosti, slaganju-neslaganju naravi i sl. Možda se čini egoistično, ali osjećam neko posebno zadovoljstvo i snagu kad npr. skuham ručak, vodim djecu u knjižnicu, u šetnju, pa i u dosadnu kupovinu. U studentskim danima sam naučila da sve sama radim, organiziram i u svakom smislu sam prestala ovisiti o roditeljima. Ponekad me smeta kad mi stariji žele dati savjet kako bi oni nešto uradili, rekli i sl., a da ih nisam ni pitala! I sada bi te mudre sijede glave rekle "Što ne spavaš u ovo doba? Zar moraš tandrljat po tastaturi i visit' na forumu?"
E lipi moji, ali ovo je gušt! Tišina, mir, djeca i MM spavaju, a ovo je onih mojih zlatnih 5 minuta, he, he ...
Ipak, u ponedjeljak mi je opet šmrc, šmrc , jer je MM opet na putu, a mi smo sami doma, ali živim sa spoznajom da tako mora biti zbog xy razloga. Hrabrim samu sebe, djecu i sve vas ovdje. Svima pusa!
Sad sam se i ja malko "ispuhala", pa mi je lakše.