Draga mina, hrabro i doji svoje dijete, bez obzira što trenutno osjećaš negativne naboje. To je faza, a ako tvoje dijete i dalje želi cikiti, to je važno, tj. želi tvoju blizinu, ljubav, utjehu, sigurnost, itd. Još uvijek dojim P. (16 mj.) i oboje smo sretni. Danas smo svi doma npr., pravo obiteljsko ozračje , ali sutra popodne mm ide na put , ali kako kažu "i tovar se navikne na batine ..." , pa tako i ti njegovi odlasci-dolasci traju, traju ... Ipak, djeca su nam velika radost! Sve što pišete, pa i podvojene emocije, rastrganosti, pitnja, nažalost, je "normalno", ako tako mogu reći. Proživljavam i sama ponekad težinu samovanja i brige oko djece koja "vide-ne vide" tatu. Imam i "baka-servis" (mama mm-a), ali nije to jedino rješenje, nije to utjeha, jer ne možemo je stalno "zlorabiti", zar ne? Možda ne mogu biti komotna kao sa svojom mamom? Nije važno, ali nam je svima draže kad je mm doma. To je zapravo bit, zar ne? To je odgovor.