obavijest... ovaj topic više neću čitat jer me uvik zbedira... sve mi je dobro dok ne počnem mislit kako mi fali a to mi se obično desi dok vas čitam... idem mislit nešto pozitivno...
svima...
 |
|||
|
|
|||
obavijest... ovaj topic više neću čitat jer me uvik zbedira... sve mi je dobro dok ne počnem mislit kako mi fali a to mi se obično desi dok vas čitam... idem mislit nešto pozitivno...
bas smo penelope. ali ja sam super zadovoljna kako hendlam stvari sama, i to mi daje neku dodatnu snagu.
jedino me ful smata to sto se nemrem naviknuti kad on dode, odmah u stanu nastaje kaos, sve je prljavo, gubi se rutina, ja se unervozim..
mikki
slazem se s tobom, a taman kad se svi uskladimo i vratimo rutinu on ode
dobro ajde, mi se nikad ne uskladimo jer on bude tak kratko da ne stignemo, ne znam jel
ja nemogu rec da je nama tako. On je doma barem tri mjeseca tak da stvarno uzivamo.
Nadam se da cemo ovaj puta uspjet napravit i drugog klinca
blago vama, nama mm dolazi koncem kolovoza (otišao polovicom travnja) i ostaje čak tjedan dana, i onda ga opet nema do božića (cijela 2 tjedna)
mada, potpisujem mikku - jako sam ponosna na sebe što mališa i ja funkcioniramo super - sve stižem, skuhat, počistit, landrati okolo s mališom, igramo se, a ja navečer još i posao obavim, i malo prosurfam...
još da barem imamo baku blizu pa da mogu 1x tjedno zbrisati s frendicama na kavu, ili barem 1x mjesečno kod frizera, ili u miru sama obaviti shopping...
ovako gdje mogu idem s mališom, a kava, kino... čekaju neka druga vremena...
tak je i nama.mikka prvotno napisa
bas smo penelope. ali ja sam super zadovoljna kako hendlam stvari sama, i to mi daje neku dodatnu snagu.
jedino me ful smata to sto se nemrem naviknuti kad on dode, odmah u stanu nastaje kaos, sve je prljavo, gubi se rutina, ja se unervozim..
i živcira me kad se čujemo telefonom pa ne znamo kaj da si kažemo pametno u tih par minuta.
evo baš smo se sad posvađali bezveze...
Bog svim!
Nije me dugo bilo pa evo malo da se javim. U međuvremenu sam rodila bebača koji sad ima 4 mjeseca. Iako sam se užasavala pomisli kako ću sama s dvoje djece sve super funkcionira. Tatu očekujemo za 10-ak dana.
Otišao je kad je bebaču bilo 20 dana. U početku je bilo jako teško, ali sad smo uhvatili neki ritam i sve je ok.
Svim mamama koje razmišljaju o drugoj bebi, a same su velika
Možemo mi to!
yokok
MM je otišao prije tjedan dana, tek je počeo raditi i ja sam totalno izbezumljena!Moja curica traži pažnju 24h na dan tako da u ovih tjedan dana još nisam stigla ni skuhat ručak. I mi smo planirali 2. bebu već na ljeto, ali trudnice moraju jest, a kako je nama krenulo ja ne radim ništa drugo osim bavim se sa njom, cijeli dan! Kako vam uspijeva? Neka čarobna formula??pleassse :?
Ajde si prvo daj malo vise vremena da se snades , a onda poslozi prioritete. Curicu u kolikca ili sling i kreni. Za pocetak nabavi hranu i skuhaj si jesti. Rekla bi moja babarazna vrica ne stoji uzgor!
A sve ostalo ce polako doci , naucis s vremenom funkcionirati sama i nema onog ne mogu ili ne stignem! Znas da si sam i osuden samo na sebe, stisnes zube i ides dalje.
potpisujemAjde si prvo daj malo vise vremena da se snades , a onda poslozi prioritete. Curicu u kolikca ili sling i kreni. Za pocetak nabavi hranu i skuhaj si jesti. Rekla bi moja baba
A sve ostalo ce polako doci , naucis s vremenom funkcionirati sama i nema onog ne mogu ili ne stignem! Znas da si sam i osuden samo na sebe, stisnes zube i ides dalje.
Kolica i marama 0 bodova, samo ruke!Hvala cure, snaći ćemo se, ali sada sam toliko tužna što ga nema da nemam energije za ništa osim gledanja u jednu točku! A ovo za vrećuRazveselila si mi dan bebelina, ovako dobru narodnu već dugo nisam čula!
Bili su to pametni ljudi , nauceni na puno gore nego je nama i prezivili su i izborili se za svoju dicu . Triba i njih ponekad poslusat!
Apsolutno se slažem! I moj nono ima riznicu mudrosti!
Jos da ih je bilo slusat!
Kod mene identicno! I ja sam prezadovoljna sama sa sobom i bas sam si ponosna.bas smo penelope. ali ja sam super zadovoljna kako hendlam stvari sama, i to mi daje neku dodatnu snagu.
jedino me ful smata to sto se nemrem naviknuti kad on dode, odmah u stanu nastaje kaos, sve je prljavo, gubi se rutina, ja se unervozim..
Kad je muz doma preko vikenda onda je jos i ok ali ako dode na par dana....joj...neznamo kud bi jedan s drugim, meni smeta jer on ovo ovako, njemu jer ja ono onako... tek zadnji dan shvatimo da se glupo ponasamo i onda nam bude zao. Al svaki put opet isto radimo.
Ja sam se vec navikla na sve to, u 4. mj smo "slavili" 6 godina njegovog terenskog posla, ali jos uvijek me ponekad stegne u grlu kad ga ponedjeljkom ranom zorom cujem kako odlazi. Ali sad imam svog malca, pa ga stisnem k sebi i bude mi lakse jer napokon ne ostajem sama.
E da, malo OT, sanjala sam nocas da je malac prohodao ali MM je bio na terenu i nije vidio njegove prve korake... Uglavnom, probudila sam se u suzama.
mm je na putu dugotrajnom, opet. cijelih mjesec dana
neki dan vozim mladjeg sina biciklom u vrtic, i on gleda okolo i komentira prolaznike, zasto ovaj ima takvu facu, zasto ovaj vice, i sl. i odjednom: svi imaju tatu osim nas
i ja super svasta mogu sama. ali to nije moj izbor i tesko se mirim s tim da me zapravo nitko nije pitao mogu li i pristajem li na to. mm tvrdi da sam to morala znati, no nisam znala. znala sam sto i kako radi, ali nisam znala da ce mi tako tesko padati ti njegovi odlasci.
problem je i sto je to neredovito i bez najave unaprijed.
kad je tako duzi put onda zna malo unaprijed, ali ovaj put do petka nismo znali kad ide, u petak je saznao da ide u ponedjeljak a ne u srijedu kako smo mislili...
A lipa moja ovo ovdi ti nema nikakvog smisla.Sta bi ti , da te neko tetosi?
Znala si sto i kako radi i svejedno si ga izabrala i sta sad glumis? Nitko ti nije rekao da je tesko!? Ma nemoj! A sta si mislila da je odvojen zivot, becki valcer?
Imas dite , muza koji nije u tvojoj posteji radi vas , a ne zato jer mu se prohtilo leci kod druge , stisni zube , guraj dalje i moli Boga da ste svi zdravi!
Ako ne mozes ostavi ga i nadi nekog ko je stalno doma!
Vjeruj, nakon svih ovih godina nemam sluha za kuknjavu,nikom nije lako , i zapitas li se ponekad kako je njemu, da li je njemu lako sto mu zena pribotunava da je sama , je li mu lako ne vidit dite?
Mozda sam preostra , ali daj , dodi sebi!
bebelina, nisam mislila da je odvojen zivot becki valcer. nisam uopce mislila na to sto znaci odvojen zivot, jer njegov posao ne podrazumijeva nuzno tolika izbivanja.
i tesko se mirim jer sam ja radila slican posao pa odustala da djeca imaju koliko-toliko normalnu obitelj.
juul je to dobro opisao, kaze da je u takvim situacijama zena kapetan. i sve je ok ako ima placu kapetana - ofkors, ne doslovno. no ako radi poslove kapetana a ima placu malog od palube, jok
e, to. nisam uvijek sigurna da me tretira kao kapetana. ne treba mi tetosenje, treba mi osjecaj da sam mu vrijedna, pa i kad kukam.
a kako je njemu kad mu prigovaram, znam, zato vise ne prigovaram. idi, sretan put. ne brini za nas, bit ce nam super. to sto mi je gorka pomisao da sve vise toga mozemo bez njega i dozivljavamo bez njega, i sto nam bude super a ne fali nam, to me boli. but to sam trebala znati. tja, nisam znala, bit ce da sam preruzicasto zamisljala...
x, same here.
I ja sam radila i ostala doma bas zbog dice , ali to je moj izbor. Dosta mi je , ocu malo medu ljude , ocu pricat nesto drugo , a ne o djecjim igrackama, pricama i skoli, ali potrajat ce jos neko vrijeme i zato sam strpljiva i cekam da malo odrastu i kad krenu sa svojim obavezama i moj ce zivot bit drukciji.
A na ovo drugo .Priznanja se nalaze u prolazu. Naprimjer u poruci kojom mi mm zeli laku noc,pa u cinjenici da je trazio ostati na brodu duplu smjenu samo da bi bio uz mene kad budem isla rodit , u tome da mi ostavlja najvrijednije sto ima na brigu ( djecu) , da nikad ne zaboravi nazvati za moj rodendan, ima i drugih , manje vrijednih sitnica , ali za mene puno intimnijih i zato ih ne zelim pisati sada ovdje.
Pazi , pisem ovako , a u totalnom sam ratu s muzem zbog nove kuhinje!
Znat ces i ti , samo malo bolje pogledaj oko sebe!
Lipe moje, sve mame su mame hrabrost!
I naravno, nismo mi tek male od palube nego puno, puno više!!
Darujemo ljubav i sve svoje vrijeme i pažnju svojoj djeci.
Naravno, postoji uvijek lakši put, ali taj niti jedna od nas, budući da smo odabrale život s nm-evima, ne traži niti želi.
Voljele bismo da su oni tu, s nama i s djecom, ali nije tako, kako ste već pisale, mnoge generacije su tako preživjele, jer treba biti borac i dokazati da se može.
Nije lako, ali vrijedi.
Npr. često mm-u pišem opširne, duge mejlove, možda pretjerujem, ali svaka je emocija bitna.
bebelina, ovaj zadnji post je
Sredit ćete vi i kuhinju.
[quote="Marna"]
Nije lako, ali vrijedi.
Npr. često mm-u pišem opširne, duge mejlove, možda pretjerujem
I nas malovi spasavaju
evo da se i ja javim...maleni ima vec 15 dana i predivno je gledat moju trojicu muskaraca kako spavaju zajedno... tata je stigao noc prije poroda.
Jako me umirilo to sto je bio tu. Bebelina, razumijem te ali isto mislim da je bilo malo preostro. Rodila bi ja i da nije stigao na vrijeme, i snasla bi se i bez njega naravno ali to ne znaci da ne bi bila tuzna jer nije podijelio taj dogadaj sa mnom i da mi ne bi nedostajao...mogu ja sama ali bi voljela da ne moram...
Znam da sam ostra , i sama sam to napisala , zivot i samoca me naucila.
MM je otisao 20 prije nego cu roditi prvo dijete ,a ja sama u gradu di nikog ne poznam. I znas sta sam radila? Uzela bi dite u narucaj , sila u fotelju, ninala ga i istovremeno plakala. A onda sam vidila da to tako ne ide!
MORAS biti borac , moras ustat i krenut , nema tetosenja , nema onog nisam znala i gledanja unazad ili virenja u tude domove di su familije skupa. Surovo , ali istinito i sto je jos gore platila sam tu skolu svojim zdravljem.
mogu ja sama ali bi voljela da ne moram...
Sve mi to mislimo i zelimo, ali karte su drukcije podjeljene i treba igrati s onim sto imas.
Upravo tako!
Živjeti, živjeti svaki dan u punini stvarnosti, koja je nama koje ovdje pišemo, poznata i naravno, intenzivno provesti zajedničke trenutke povezanosti, harmonije i ljubavi.
Nema idealnog modela, niti mi je utjeha da je drugima ljepše ili bolje, jer nama je dobro ovako, kako smo navikli, gradimo svoj obiteljski život na svoj način.
U prethodnom sam postu napisala, a to je pretpostavka, da su mnoge od nas znale da će živjeti u situaciji da su nm-evi odsutni zbog posla duži vremenski period, ali možda su i nekima od nas sam život i prilike nametnule takvu situaciju. :/
Lakši put , kako sam navela u postu, je zapravo bijeg od obveza i odgovornosti. Ima i takvih primjera.
još samo 2 dana i bit ćemo puna 2 tjedna zajedno, nakon 4,5 mj razdvojenosti :D
mališi su puna usta priče kako idemo po tatu...
a i ja ga već jedva čekam...
još da i ja imam godišnji, i ne moram na posao... no bit će i toga nekom drugom zgodom...
radite li full time? ako da, imate li pomoć (obitelj, prijatelji ili netko treći - plaćeni)?
Cure svaka vam čast.
Tek sad kad vas čitam vidim koliko sam ja u stvari - razmažena.
Želim vam od srca sve najbolje, hrabre ste i samo tako naprijed!
full time na poslu, mališa u jaslicama, djedovi i bake nam nisu u Zg. nemam tetu čuvalicu, čistilicu, peglalicu...
kud ja, tu i mališa sa mnom...
Ivana7997, razumijem što osjećaš dok ovo pišeš.mm tvrdi da sam to morala znati, no nisam znala. znala sam sto i kako radi, ali nisam znala da ce mi tako tesko padati ti njegovi odlasci.
Nekih stvari čovjek može unaprijed biti svjestan, ali istina je da ih do kraja osvijesti tek kad se dogode. I onda cijela tvoja nutrina može vrištati: neeeee, neeeeeeee, neeeeeeeeeee, a zapravo je najbolnije to što se opireš nevidljivim granicama. Granicama na čiji bi plot svi prikeljili plakat "tako to mora biti", ali ne i ti.
E, pa... ne mora. I ako se toga budeš držala dovoljno snažno možda niti neće još zadugo. Jer, zapravo, kada se pomiriš s nekim stvarima onda ni ne možeš drugačije nego kao Bebelina, živim život pa šta mi donese. I tako 20 godina.
Negdje mora biti kraj ako ti to tako teško pada. Možda ne odmah, ali jednom, ne baš tako daleko.
Što drugo nego jedan veliki hag
Magriz, :D , mogu si misliti koje će vas sve emocije preplaviti sutra!
Bebelina moze samo promjenit muza, a TO ne dolazi u obzir. Udala sam se za covjeka kojeg sam htjela i ne mislim ga napustat koliko god ponekad zivot s njim /bez njega bio tezak.
bebelina
Bebelina, svaka ti je na mjestu. Ne doživljavam te zaludu za gurua ove teme (koju obilazim kao mačka oko vruće kaše) čije me misli vrate u stvarnost u kriznim trenucima.
¨
Ajme, pa tko to kaže? Pa nije život crno-bijel.
I nije TO što ti stojički podnosiš mana, ako TEBE to NE SMETA. Ali moraš dozvoliti da drugi to trpljenje ne podnosi jednako dobro kao ti, a također nema namjeru mijenjati muža. Tada mijenja nešto drugo. A može se i naučiti trpjeti vremenom, pa onda to više nije trpljenje već život kao takav. A opet se vraćam na ono da život nije crno-bijel. I užasno me razljutio način na koji si se obratila Ivani. Ovaj topic ne čitam od početka i očito je da ti dižeš moral curama koje (razumljivo
Nisam se došla svaditi, ja ti želim svu moguću bračnu sreću.
Bok cure!
Samo da vas sve pozdravim i
Ja vam nekako zadnjih mjeseci slabo idem na forume...
Nisam promijenila MMa, nije se ni njemu bitno promijenila situacija na poslu, često je odsutan ali dobro je što nejde predugo u komadu. Ponekad razmišlja o tome da promijeni posao ali na kraju zaključimo da ćemo izdržati još malo.
Ja radim full time, čak povremeno i prekovremeno i to i fizički i psihički jako, jako zahtjevan posao koji me dosta puta sam po sebi ubija ali to mi je struka i to sam htjela i voljela i sama birala
Jedno vrijeme sam htjela promijeniti ali ipak na kraju nisam
Uz to pokušavam i izvanredno završiti faks
Srećom blizu su mi svekiji pa oni čuvaju cure, ali uglavnom samo dok sam ja na poslu. Ovaj tjedan je veće krenula u vrtić do ručka pa će baki biti lakše
Zbog svega ponajviše ispaštaju kućanski poslovi koje nekad ne stignem obaviti, a nekad sam preumorna i ne da mi se.
Naš dan: buđenje- ne baš prerano jer srećom mogu i kasnije doć na posao pa onda duže ostanem, tako ako mi se desi da sam umorna i ne da mi se na vrijeme ustat a i cure spavaju- nikom ništa.
U zadnje vrijeme obično se dižemo 7.15.
Ponekad jedemo doma, ali većinom one neće, onda neću ni ja da se ne zaigraju pa nikad krenut.
Jurimo sveki, tamo jedu, idu u park, igraju se i super im je. Ja sam zadovoljna kako ih hrani i pazi...
Nekad si kupim usput nešto za jesti, nekad čekam tek ručak na poslu.
S posla prvo idem kući okupat se i presvuć, tak da po njih ne dolazim baš prije 17-17.30. Sveki kuha pa tamo jedem... malo pričamo, još se poigramo, nekad parkić, nekad već obave i popodnevni izlazak s bakom
Doma, kupanac, večera, malo igre, čitanja, crtanja, spavanac cca oko pol 9
E sad koma je kaj one neće spavat bez mene, odmah skuže kad se dignem iz kreveta i dođu za mnom- pogotovo manja koja ima turbo lagan san i povremeno još doji tak da nema da ih uspavam i imam još do pol noći vremena za spremit nešto, pogledat film ili pročitat knjigu.
Eventualno uspijem nešto iza ponoći kad čvršće zaspu ako ja ne zaspim ko top. Tak da mogu nešto radit jedino od 2-5 ujutro, al onda mis e koma dići na posao, a i tad nemrem ni zbog njih ni zbog suseda usisavat ili prat suđe, prozore, balkon ili nešto takvo bučnije sa dugim puštanjem vode
Mogu eventualno peglat ali onda moram kod njih u sobu po dasku, veš... pa se dota puta probude i opet niš od toga
Vikendom ak je tata doma smo uvijek negdje, bazeni, viksa, moji, njegovi, prijatelji ali ni zimi ni ljeti nismo baš doma. a taman da i jesmo doma uz njih nema šanse da nešto radim jer em me sto puta prekidaju em koriste priliku kad ja nešto radim da one rade ono što ne smiju ili da se potuku
Fali mi da ih vikendom nema tko tu i tamo pričuvat
Puno puta maštam da MM i ja imamo isto radno vrijeme, da idu u vrtić pa je baka tjednom slobodna, da smo popodne iza 4 skupa i da one onda od subote predveče pa do nedjeljnog ručka ostaju kod bake i dede, a ja uspijem napraviti svašta i izaći nekud sa MMom
Ali ipak kako su one veće sve je lakše. A i lakše mi je što nisam više 24 sata doma i što mi nisu jedina tema dojenje, pelene i ostalo vezano uz djecu.
Ipak sad izlazim među ljude, vidim tuđe probleme, pa uvijek netko priča o nečemu što se događa njemu, prijateljima, u svijetu, o vijestima (a ja ako upalim Tv to su samo crtići i dječje pjesmice) pa se ne bavim toliko svojim problemima i čine mi se puno manji
Jedino su mi još uvijek teške noći kad ne mogu spavat, kad MM nije tu pa vrtim slike iz svog/ našeg života
Ovo ljeto nam je bilo jako lijepo jer smo imali skupa godišnji, bili sami svi četvero na moru, pa smo jedan vikend MM i ja otišli sami sa društvom a djeca prvi put ostala kod bake i dede. Trebalo nam je to jer malo falimo i sami sebi. Kad je doma više se sve vrti oko djece
Budite mi hrabre i pozdrav
Kako izgledaju vaši dani?
radim 8,30-16,30. od doma krećem u 7,30. doma sam u 17,30. do sada smo imali dadilju. od ponedjeljka smo u vrtiću. nemam nikog u radijusu 150 km. kad dođem s posla - park, prijatelji i sve to. kad zaspi, sve ostalo. a zaspi sve kasnije, oko 21,30. još doji, budi se par puta. uzela sam spremačicu, nek mi pospremi što ne volim i što nemam kad, a e. i ja ćemo ono što nam se da, kad nam se da. prijatelje vidim kad nam dođu ili povremeno odem, s e. kako drukčije
kad je mm doma, puno je lakše i ljepše i sve
fali nam jedino da ponekad možemo biti sami.
AdioMare ne zelim se ni ja svadat , ostra jesam , svjesna sam toga ,znam bit i gora , ali zar stvarno misli da je samo njoj tesko , da samo nju boli? Ako se netko tek navikava na odvojen zivot , na probleme koje on nosi , na dijete kojem moras biti i mama i tata imam strpljenja i razumjevanja , ali kukati da kukas .
Bebelina, nitko nije kukao, ne znam zašto to tako gledaš. :/
Ovaj topic je i tješilica (zašto ne?) i kukalica i žalilica i podržavalica i sve što nekome treba, jer odvojen život je težak i najmanje što možemo je biti podrška jedni drugima. Ništa više, ali ni manje.
ako je to mene islo, kukati da kukas , zao mi je, stvarno mi to nije bila namjera. i zao mi je sto nema edita, sad bih sve svoje postove ovdje izbrisala. ma nije mi uopce tesko, super mi je.
beb, zabrijala si
ako se ti ne zalis, ne znaci da se drugi ne mogu, jel?
sad sam citala topik otpocetka, i stvarno si cvrsta ko stijena, svaka cast. svima nam je tesko, i tebi i meni i njima, ali imamo razlicite nacine hendlanja toga.
Apsolutno se slazem. Mene svi stalno sa sazaljenjem pitaju "pa kako ti to izdrzis da ga ne vidis toliko dugo?" Ja obicno odgovorim "Ma ja sam vec navikla, cak mi je i ljepse dok ga nema" Naravno da to nije istina, naravno da mi se srce stegne svaki put kad ga cujem da odlazi ranom zorom cak i nakon 6 godina takvog zivota.sad sam citala topik otpocetka, i stvarno si cvrsta ko stijena, svaka cast. svima nam je tesko, i tebi i meni i njima, ali imamo razlicite nacine hendlanja toga.
Ali ja to nikad necu priznati svojim frendicama jer one ionako ne razumiju sta je to i onda me samo sazaljevaju. Ali cu priznat vama koje razumijete o cemu ja pricam i kojima nije prvo na pameti "a jadna" nego "znam kako joj je".
Nije se odnosilo na tebe , bilo je opcenito (poznam puno samih zena) , a i prepiska bi bila blesava kad bi postojala mogucnost brisanja postova,zar ne?
Nisam se okomila na tebe , nema ni smisla jer ne poznajem te , samo iznosim svoje misljenje. Kazes radila si posao slican tm , nisi znala sto te ceka...Vidis ja sam samo jednom bila kod mm na brodu da bi skuzila koliko mu je tezak i zj posao.Ne mirim se s onim " nisam znala"! Da mi to napise zena koja se tek nasala u toj situaciji ok , treba vremena dok se snades , ali kad vec imas staza..ne razumjem. Zar kad krecemo u zivot znamo sve sto nas ceka?
Nisam nimalo cvrsta , da jesam ne bi postala na topicu o stitnjaci.beb, zabrijala si
ako se ti ne zalis, ne znaci da se drugi ne mogu, jel?
sad sam citala topik otpocetka, i stvarno si cvrsta ko stijena, svaka cast. svima nam je tesko, i tebi i meni i njima, ali imamo razlicite nacine hendlanja toga.
Jednostavno neke stvari ucis vremenom i u hodu i iskreno ne zelim da ni jedna od vas prode ono sto sam ja prosla i da na moj nacin nauci , zato sam ostra i ponekad krajnje bezobrazna , ne uljepsavam , ne poticem ruzicaste snove, ne dajem lazne nade jer kad tresnes u stvarnost bolit ce jos vise.
Zivot je tezak , treba ga uhvatit za rogove , boriti se i pamtit lijepe trenutke .
Bebelina, ja bih to jednostavno rekla ovako: ti ne razumiješ ono što je izrekla Ivana na način na koji sam razumjela ja. Nije do tvog mozga i srca doprlo na način na koji je do mog, pa otud i ona da se prva dvojica razumiju bolje od neke druge dvojice.
Još jednom, nitko nije kukao, kao što nitko ne osporava da je život pomorca težak jednako kao i odvojen život obitelji, no tugaljivi osjećaji su ti čudna vrsta raspoloženja.. njih nekada teško možeš odagnati u društvu dobrih ljudi, a kamoli kad si sam ili kad nemaš razumijevanje.
Sve u svemu, nikome nije jednostavno, kako ocu, tako majci, tako djeci. Možda je čak taj naporni rad veća "sreća" za čovjeka koji je odvojen od obitelji jer mu je dan ispunjen konkretno i cijeli, dok ostatak obitelji često ima puno podsjetnika na člana koji fali, majci su to djeca, djeci očevi druge djece, i tako...
U svakom slučaju, ne dišemo isto, gdje što drugo.
evo moram negdje zavikati AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!
i vec je bolje...he he
bio doma manje od mjesec dana...i danas opet ode...
A ja mogu zavikat JEEEEEEEEEEEEEEEE :D
jer u nedjelju napokon dolazi.
Tratinčice žao mi je, ja ću vikat AAAAAA za mjesec dana
naš tata je bio doma 2tjedna (nakon3mj), i dolazi za uskrs na tj.dana...
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom