Kad pitam Ivora "di je braco?", pokaže moj trbuh i ljubi ga E sad, jel što kuži, ne znam... ali sad mi se trbuh već poprilično vidi tako da se voli pomaziti s njim.
Nisam se pohvalila kako sam baš ponosna što smo tako "bezbolno" uspjeli se odviknuti od dojenja... I jako sam sretna što je Ivor to tako lijepo prihvatio. Još prije mjesec dana mi je to izgledalo kao nemoguća misija. Dakle, on sada uopće više ne traži ciku, ako sam ja u grudnjaku onda ih samo mazi i ljubi ali ne traži.

Sintić su mu kupili baka i deda, budem pitala gdje. Ali to je više ona veličine melodike ali nije melodika, ako me kužite.