Sandrich i Patrik je pomalo takav. Jednom mu je neka curica (malo starija i ne baš AP odgajana) nekaj jako grubo odbrusila, pa ga je mamila s loptom a ne da mu i onda mu uzela igračku i bacila ju daleko.. on je samo jadničak stajao prvo s osmjehićem onak nesigurnim, a onda sve ozbiljniji i vidjelo se daa je zbunjen jer kod nas nema takvog ponašanja. Ja to osuđujem jer je grubo, neotesano, nelijepo i ne želim da se ikad prema
ikome tako ponaša. (ja sam pustila da vidim što će biti, reagirala sam tek kad je mala bacila njegovu igračku i ozbiljnim i odmjerenim glasom sam rekla: "Molim te nemoj bacati njegovu igračku. On je mali." Svi su me razumjeli. PAtrik, vidjela sam jer je čekao da vidi nekakav ishod iz te čudne situacije, curica me isto jako dobro razumjela jer se zacrvenjela i lagano otišla malo dalje, a i njeni starci, iako nisu reagirali, nego su se međusobno častili grubim riječima, ispijali pive i klincima prijetili da se smire ili ćeš ih nalemat reketom za badmintoni da dodam da mi je muka od takvih. A ful su mladi. )
Znaš, ja sam ponosna na Patrika. Drago mi je da je takav. Ponekad zna mahnut s nekom igračkom isl ali ne da nanese bol ili jer je grub, nego jer je mali. Ja ga stalno učim što nije dobro. I govorim mu da ga volim i pokazujem mu to i td. Mislim da je ipak to najvažnije.
I da, zato sam jaaako protiv vrtića. Nadam se da će mi se željica ostvariti pa nećemo morati ni malo misliti o toj opciji![]()
Sanja ne/igračke - kvačice, odavno, skoro br. 1. No, tu su i kreme (kutijice sve moguće), pa šamponi, tupperware, žličice, kutije kartonske, plastične ma svakakve, boce (no naučio je da ih spljoštimo nogm i spremamo za recikliranje i to mi je). Ugl, klinci često vole ambalažu, bedastoće poput gumice i koješta, pa se mi na taj način često i igramo. Btw: jako voli miščaflin i kefice sve moguće (čak i veli KeKe).
Jučer je rekao Kii (kiša) i šešee (šećer) :D