Da se malo javim na matični topic...

Odbrojavam dane do mora. Ipak ćemo ići, iza 10.9. Bolje ikad nego nikad. Nadam se da će nas vrijeme barem donekle poslužiti.

Kaleb svaki, ali baš svaki dan savlada nešto novo. Prije nekih tjedan dana skužio je penjanje na tobogan po prečkama (prije se penjao s one strane gdje se spušta, a kroz prečke je provlačio noge, nije kužio sistem) i sad se sav ponosan jako spretno sam penje i spušta. Paralelno s tim počeo se penjati na penjalice i želi ići dosta visoko.

Sad je u điru riječ "mama". Stalno me doziva da mi nešto pokaže, prokomentira, "objasni"...Izgovara dosta različitih riječi i zvukova, ali kužim samo par koje su se iskristalizirale uvijek u istim kontekstima - "ba" ili "pa" kad nešto baci, "op" ili "opa" kad on padne ili nešto padne, koji put tako zove i loptu, "mama pa ampa" - mama upali lampu, "papa" - papati, hrana i pa-pa... Ostalo baš i ne kužim točno, ili su izmišljene riječi ili ih ne artikulira dobro, no sve u svemu jako sam zadovoljna i ovim pomakom.

Lampe su mu i dalje opsesija, a jako voli i dječja kolica za lutke. Stavi unutra neku igračku i vozi ih stanom. Obožava kad ih uzmemo u šetnju i cijelu rutu od doma do parka (dobrih 150, ako ne i 200, metara) odvali gurajući kolica. Zanimljivo, ali u takvoj situaciji ne pokušava otići na cestu.

Jedna novotarija koja mi se apsolutno ne sviđa su tantrumi. Podebljavam riječ da je primjetite, jer me zanima jesu li i vaši malci u toj fazi. Dakle, jako loše reagira i na najmanju frustraciju - nema više cendranja kao prije, odmah najjači histeričan plač uz zavijanje, bacanje prema natrag, udaranje nogama i rukama o zemlju, gubitak kontrole... Jučer smo u parku imali scenu iz Egzorcista. Prestrašno. Ne vidim da druga djeca to rade, uglavnom cendraju, plaču ili udaraju ako se ljute, ali ovo... Horror. Doma puno lakše hendlamo frustracije, vani u trenu izgubi kontrolu. Kad ga uhvati pravi tantrum, nemamo druge opcije osim otići doma. Imate li i vi takvih problema?

Voli nova okruženja. Neki dan sam s njim išla kod mojih u Vrbane vlakom i tramvajem, cijelo vrijeme bio je u kolicima (inače poludi čim zastanemo, ne smijem ući u dućan niti stati i progovoriti dvije riječi s nekim) i uživao, šarmirao tete, smijao se, komentirao sve oko sebe... Savršeno.

Ne voli djecu, nikako. :/ Odrasle kako koga, ali klinci mu idu na živce, pogotovo ako ga diraju ili navlače. Nikad nije udario dijete, čak ni odgurnuo, ali odmah počne histerizirati, koji put već kad vidi dijete da mu se približava. Male bebe su mu ok, njih tolerira i čak im se smješka, kao i životinje.

Ima smisla za humor i to mi se posebno sviđa.

Sve je izbirljiviji s hranom i jako ga je teško privoliti da proba nešto novo. Od voća obožava jabuke i grožđe, voli i banane i kruške. Voli i suhe papaje, to nam je kao grickalica.
Meso jede samo piletinu, voli i ribu, povrće jede mrkvu, tikvicu, karfiol, špinat...Jako voli Bioaktiv.
Sve više pokazuje interes za lošu hranu (npr. smoki koji djeca jedu u parkićima, sladoled, muffine, čokolade), nekako manevriram, ali neke stvari i dopustim - tipa pola Životinjskog carstva jednom u dva tjedna, koji griz muffina, kornet sa sasvim malo sladoleda duboko unutra (to mi je super trik jer rijetko kad ima volje pojesti cijeli kornet, pa ga najčešće baci prije nego što dođe do te mrve sladoleda). Srećom, želi piti samo vodu, uopće ga ne zanimaju druga pića.

Zna skinuti pelenu, čarape, cipele, majicu preko glave. Počeo je bojkotirati tutu, što me čini dosta nesretnom. Naučio je slagati toranj od drvenih kockica, dok Legiće i dalje više voli rastavljati i bacati u kutiju. Voli stavljati i skidati čepove s boca i poklopce s lonaca. Fora mu je bacati smeće u koševe (to kad smo vani).

Noći su nam super!! Spava 12 sati (najčešće od 20 h do 8 ujutro) s jednim ili dva cicanja. Po danu opet cica nešto više...

Lagano se spremaju i petice, tako da ćemo skoro imati 20 zubića...

I trenutno mi ništa više ne pada na pamet.

Ljubite svoje malce.