)Iki ma daj curka ti je preslatka pogotovo s onom čvrgicom, prava mala haharica.

Cure mi smo vam tu :kosamisediženaglavi: fazu prošli krajem lipnja na moru. Ničim izazvan, a da nigdje nije nkada vidio takav uzorak ponašanja, moj sin je protestirao tako da se bacao na guzicu i lupao nogama i rukama o pod :shock: naravno uz to vrišteći iz sveg glasa. Kasnije je pokušavao modificirati ispade, ali mi smo ga samo ignorirali. Čisti ignor je upalio. Prestao je isto kak je i počeo. b*mti, ak sam se zacoprala ubićuse..

Iskušavaju. Nas, sebe, granice, svoje mogućnosti, fascinirani su kako su u stanju izazvati nekakve nevjerojatne reakcije kod odraslih. Mi recimo nikak da se suzdržimo od ljutnje kad ode u hodnik i tresne daljinski na pločice, onak u dalj. Još i zatrepće okicama unaprijed jer zna da bu lupilo. Ali, uživa kad reagiramo Ima još par tih nekih fora (kapanje vodom po dvosjedu ili tepihu pa bježanje i cerekanje, isl). No, meni se ponekad fakat teško suzdržat, pa ili viknem ili rikavam od smijeha, a njegov mali ego se puni

Inače, super smo.

Patrik je svaki dan drugačiji, jako puno brblja, sve više uspijeva suvislo ponavljati, silno se trudi i jako sam ponosna na njega zbog toga.

Jako je druželjubiv. Neobično za svoj uzrast, voli se igrati sa djecom (i odraslima) pa uvijek pokušava uspostaviti neki kontakt. Sretan je kad naiđe na djecu koja to prihvate (kao divni dječak Jakov od Josie).

Ljubi klince jer je prepun osjećaja (moja emotivna ribica), draga curice, obožava kosu i kod malih i kod velikih teta i tak.

Jedna od najdražih njegovih fora u zadnje vrijeme je kad se igramo pa ja sjedim na podu ili čučim (ali i kad nešto radim u tom položaju da sam mu u ravnini) onda mi dođe s leđa i zagrli me Ponekad iz čista mira dođe, sjedne kraj mene i draga me recimo po ruci, pa se približi i ljubi mi lakat ili dlan.. ma genijalan je. Nisam nikad mogla ni zamisliti da je takav fenomenalan osjećaj i doživljaj imati dijete.

Motorički je okej, relativno spretan, brz, stalno nekam juri i brije . PA me iznenađuje. Klopa skoro uvijek sam, a kad je jako gladan ili nestrpljiv onda me traži da mu pomognem, ali i dalje on ima svoju žlicu.

Još uvijek me zove Nanja kad ne reagiram dovoljno brzo, ali kad se umiljava u stanju je izreći totalno mazno "mama".

Na pričanje o seki se sav raznježi i od nekoliko ponuđenih izabrao je i nama najdraže ime. No to nek ostane još neko vrijeme tajna, bar dok ne provjerimo da seki nije narastao privjesak.

Eto. Ja sam super, silno se radujem mjesecima i avanturi koja je predamnom.