Bokić svima!!!
Sretan ročkas Irči!!!
Mami Tiwi smo već čestitali, neka bude djetešce živo, zdravo (i vibramo za žensko).
Malo o odrastanju... Hm, sada se više stvaaarno ne mogu prodavati da imam bebu. Nemam! Imam pravo pravcato dijete,sa osobnošću, smislom za humor i ovnovskom upornošću. Imam kćer o kakvoj sam uvijek maštala... kćer koja polako počinje stavljati sama sebi špangice, češljati se, krasti moja sjajila i nespretno njima pokušavati mazati usta...
U ova dva tri dana se toliko promjenila, da ju jedva prepoznajem. Počela je zezati, skrivati se, pa kad ju pronađemo smijati se. Počela je bjažati sa nekom stvari u rukama i pri tome se urnebesno smijati. Želi sve raditi sama, pokušava se sama obući... Hraniti se više ne da. Pošto je još nespretna i više hrane završi oko nje, onda koristimo metodu da ju ja jednom žlicom hranim, a ona između koristi svoju žlicu (možda metoda i nije neka... ali bar nešto pojede).
Danas je dobila od tete kolica za lutku i cijeli dan ih navaža po stanu. Ali, lutku uredno izbaci i vozi prazna kolica i uporno se trudi i ona sjesti u njih.
Inače, brblja sve u šesnaest... sada joj je fora da nas sve zove imenima, a ne mama, tata, baka itd... Npr. mene zove Ena (jer mi je to nadimak i tako me zove MM, starci, pa jew čula od njih) .
E da, naučila je reći kako se zove, kad ju pitamo kako se zove, odgovara "Nua"... do sada je bila "beba", i na slikama i kao odraz u ogledalu...
Eto, čujem ju iz sobe, probudila se i zove "Enaaaa"![]()
MIŠ MOJ MALI!
![]()