 |
|||
meni sad nesto pocelo da u sekundi planem zbog gluposti! osjetim da se sva zacrvenim u licu od bijesa i srce pocne lupati brze!neki dan sam htjela "pojesti" brata koliko mi je digao tlak, a danas sam mislila skocit na jednu zenu, kak me nazivcirala...
nadam se da ce i to brzo proci...
manal prvotno napisa
meni sad nesto pocelo da u sekundi planem zbog gluposti! osjetim da se sva zacrvenim u licu od bijesa i srce pocne lupati brze!ja sam se tako posvađala sa ženom na parkingu da me MM odvukao da ne dođe do čupanja. ni ko klinka se nisam nikad htjela tuć ali taj put... strašno! i sad mi je neugodno zbog toga
manal potpuno te razumijem. Kod mene ni traga cendravosti ili čemu sličnome, ali zato ima tolike temperamentnosti kakve valjda nisam imala sve skupa do sad u cijelom mom životu. Isto tako planem za stvari koje mi inače ne bi smetale ili koje bih istolerirala i nekako u fino izbjegla, iskomunicirala. Danas se osjećam toliko lako zapaljiva da ne mogu vjerovati. Npr- jutros sam planula na prijateljicu (to je već 2.put od kad sam trudna, prije nikad nisam na nju ton digla, a kamoli...) i malo blaže na sveki, a onda i na mamu. Užas. Nakon svakog puta mi je bilo tako neugodno, ali jednostavno moj ton odgovora mi izleti, mislim da ne kažem ništa previše neljubazno, ali taj iživcirani ton je krajnje grozan.
Jedva čekam da to više prođe.
Ja sam uvijek zivcana, sve mi smeta i nervira...nisam osjecajna uopste
f, dobro je, nisam jedinapa valjda nas ljudi razumiju, ono: trudne, hormoni...
sto je "najbolje", ja trvdoglavo mislim kak sam i dalje u pravu i da su oni drugi krivi, sta su me isprovocirali!
Ja nit sam zivcana nit placljiva, nego nekako flegmaticna, odsutna, sve mi ravno i bas me briga. Ko robot, sve stvari obavljam automatski (npr. rucak, ciscenje itd. rutinske stvari) sto bi inace uvijek bilo natezanja.
Moj muz uziva jer sam inace zivac za pop... a ja se sama sebi cudim ali i odmaram se od same sebe.
Sad kad sam pri kraju trudnoće vidim da sam imala sve moguće izljeve od smješkanja i nereagiranja na provociranja do izljeva bjesa na nepoznate osobe.
A što se mirisa tiće, svaki dan druga priča (još uvijek). Nekad kao da mi je oduzet osjet mirisa i okusa, a drugi dan sve mi smeta.
Oko 5 sati popodne uhvati me užasna nervoza, sva sreća da mi je MM doma pa ga zamolim da se zajedno s malom maknu od mene (da ne bi bilo).
hvala dragom bogu , nisam jedina!!
Ja sam i u prvoj i u drugoj trudnoći 1 tromjesečje bila LUDA!!
Svima rekla šta im ide, dobila neku ludu hrabrost i snagu, na poslu se pokačila sa svima, frendovi mi išli na živce, pucala me agresiva 8)
Sad u 2 tromjesečju- totalna flegma, uopće ne doživljavam ništa oko sebe. Ustanju sam na poslu prosjediti bez ijedne riječi, doma se ne nerviram oko ničega (muž i mala uživaju), ali imam potrebu biti sama.
I još nešto sam primjetila: užasno sam senzibilizirana na bilo kakvu zloćestoću u ljudima, ko da imam mali radar za otkrivanje zloćestoće oko mene :?
Ja sam se na početku prve trudnoće zderala na frenda od starog zato što nije prihvatio moje mišljenje, nakon pet minuta bilo mi je toliko žao da sam mu se slijedeća 2 dana ispričavala (dok nije otišao doma, bio je kod nas na par dana došao iz Vodica u ZG)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom