Pozdrav svima!
Koliko sam primijetio, ovdje pitanja (i odgovore) pišu samo žene. Kako bilo, odlučio sam pokušati iznijeti svoju situaciju i nadam se da ću dobiti kakav koristan savjet, preporuku ili makar riječ utjehe.
Naime, ne znam kolike su nam šanse, supruzi i meni, da ikad postanemo roditelji. Prešli smo četrdesetu (42), pokušavamo godinama dobiti klinca, ali ništa. Supruga povremeno padne u očaj, padaju i teške riječi, spominje se razvod itd. Pa onda isprike i pomirenje. Emocionalno iscrpljujuće.
Meni je dijagnosticiran smanjen broj i pokretljivost spermija (koliko sam primijetio, čest slučaj), a kod nje je, kako izgleda, sve u redu. Pokušali smo s inseminacijom, neuspješno.
Što sad? Da idemo na umjetnu oplodnju? Ima li to smisla u našim godinama? Zna li netko ikaoga tko je uspio, a da je prešao četrdesetu?
Koju instituciju izabrati? Ima li netko iskustva s poliklinikama Vili i Škvorc?
Hvala na komentarima!