drage moje hvala veliko na podrsci!

verujem da cu se uz veliki trud i strpljenje suociti i izbaviti sa celom pricom oko adaptiranja nakon strahova koji mi je decko nakupio.

vidim da je vama proteklo sve to podnosljivo i da je sjajno sada. i dobro je sto je tako.

ali, naravno da razmisljam sta bi bilo da su stvari bile obrnute.. mozda mi se devojcica mnogo manje plasila, sigurno ne bi imala panicne strahove. isto kao kod tebe, twins mama, svaki put kada ih vodim do vrtica da šacnu kako je tamo divno i zanimljivo, devojcica trazi da je skinem i brzo briblizim tamo. i sa njim je ranije bilo tako.. ali, to nam je put sada, istina tezi, ali nemamo kud. nadamo se bice sve kako treba.

ponekad pomislim kako bi se osecale doktorke da ih pitam kako ste? one ne umeju tacno da mi objasne, nesto ih gusi, ali procenim da i pored odlicne krvne slike, normalne leukocitne formule, bez temperature i crvenog grla, jednog osipa za koji nagadjam sta je.. preporucim bolne injekcije longacefa i mrezu antibiotika.. ali to je jed u meni. I toga moram da se oslobadjam sto pre! jer, mnogo sam bila besna. proci ce me, nadam se

zao mi je sto se i tako osecam povremeno.