i meni je gušt čitati vas!!! svima!

a kod nas....veselo! sad brojimo 17 mjeseci...
malci su apsolvirali hodanje do te mjere da je aktualna disciplina penjanje - i to više ne samo na kauč ili na stolicu pa na stol - nego-na hranilicu. tu se lijepo popentraš, i onda -plešeš! a može i ovako: prevrneš hranilicu, i onda se provlačiš kroz njene noge i tako...
sad ćete reć, mama neda djeci primjerene poticaje, ali nije ni samo to - igračaka ima koš i još, već im odavno dosadile, i stalno stižu nove, ali ne - hoće se dečkima akcije... a vani slabo idemo, vrijeme je grdo, u kolicima se vole vozit, ali zadnje vrijeme M želi van iz kolica (pogotovo ako smo u shopping-centru npr.) - na zraku još uvijek voli biti u kolicima.

šta još reći?
počeli su i pričati. uz mama, tata i pa-pa, omiljene su riječi, pogađate, La-La, Po i Nu-nu. Niko svašta ponavlja za nama, onako prvi slog barem, a Matijica voli samo (iz Tabisa opet, naravno) riječ "vrata". (znate onu epizodu kad su se iz daleka pojavila - vrata?). on to kaže ovako:
l-lata! pa svaka vrata koja vidi, klikne veselo - llata! presladak je.

vole i plesati, gledat crtiće - prerasli u ovisnike o BabyEinsteinu i Tabisima, a najnoviji je i Mali crveni traktor.

i da - cicomani još mami nedaju spavat noć. ni slučajno. svako buđenje završi na ciki, a ima toga i 10-tak puta. već sam oguglala, al to ne znači da su podočnjaci zato išta manji .

a moji veliki-mali ljudi? oni su još uvijek u laganoj regresijici, iako su super, ali kako se ja još nisam posložila da se s njima stignem više igrati i baviti (sram me bilo, nakon tolko vremena!), tako često završe skačući po kaučima u dnevnom, besciljno i uz veselo opće vrištanje, dok ja - onako umorna i na rubu živaca - ne dreknem. totalno nepedagoški i krivo -ali eto, pitale ste kako smo pa iskreno odgovaram.

i tako, ide vrijeme, i sve su slađi svi skupa...najdivnije je kad se svi zavuku k nama u krevet i maze, ili se valjaju na podu kao jedna velika, slatka, topla gruda ljubavi!!