 |
|||
plisani ljubimac
Zanima me od kada dijete privikavati na nekog plisanog ljubimca? Naime, volila bih da Natalie se privikne na nekog "plisica" jer uskoro krece u jaslice pa da se ne osjeca usamljeno kada bude tamo morala spavati. Vec duze vrijeme pokusajem je priviknuti na jednog, ali on jadnik uvijek zavrsi na podu. Pokusavala sam stavljati ga pokraj nje dok doji, u kolicima itd., ali nista nije uspijelo, nakon par sek. bih letio...Da li je mozda jos prerano za takvo sto ili imam pogresne metode???
moja djeca nisu nikad imala omiljenu igracku ni prijelazni objekt.
s najstarijom mi nije bilo bitno (od godinu dana cuvala ju je moja mama, kad sam s drugim djetetom ostala doma, bila je samnom, u vrtic je krenula "tek" s cetiri godine).
drugog (krenuo u vrtic s godinu dana) sam pokusala navesti da nesto zavoli - nije upalilo.
treceg sam isto tako pokusala (iako je bio na cuvanju kod moje mame samo tri mjeseca, ali je dojio pa bi mi bilo nekako draze da ima neku "zamjenu"), doduse, nista agresivno ni pretjerano uporno - nula bodova...
sve u svemu - meni je drago da ne moram pazit jos i na njihove "specijalne" igracke (lijena baba, priznajem). a nisam primjetila da im to na bilo koji nacin fali...
A što će joj plišani ljubimac?
Ja sam morala tražiti hebenog zamjenskog plavog zeca maltene kod ruske mafije .... jer smo mislili da smo original izgubili-našla na rodinoj rasprodaji za 5 kunića
no nismo i sad imamo 2 objekta, koje 99 posto vremena ne šljivi ,ali za spavanje , nada i pero idu u paru.....a ne da ih prat i zna koji je koji
mislim da je to tesko "nauciti", jednostavno neka djeca su vezana za plisane igracke i prihvate je, neka nisu. kao moja. nikad nije imala plisanog ljubimca, tj. barem ne nekoga bez kojeg nije mogla zaspivati i sl. njoj to nikad nije bilo toliko bitno, ima ona njih hrpu u sobi, s kojima se igra, al nijedan nije vezan "pupcanom" za nju. a opet znam da je dijete od moje frendice bilo jako, jako vezano za jednog ljubimca (tu opet nastaje opasnost ako se takav ljubimac izgubi da nastane katastrofa osrednjih razmjera, pa nije na odmet dva komada kupiti i jednog drzati u rezervi
znaci, nemoj forsirati.
Ja sam morala tražiti hebenog zamjenskog plavog zeca maltene kod ruske mafijeeh, tako je i moja gore spomenuta frendica - kad joj je muz bio zagubio plisanog ljubimca njihove kceri, negdje u parku, samo sto se nije razvela od njega. na svu srecu su ga bili nasli, na nekoj klupici.... mislim plisanca, ne muza.
I ja sam probala Andriji nuditi, par puta je prožvakao i bacio
Eh,ovo je baš tema za mene!
Josip nikad nije imao omiljenu plišanu igračku.
Roko se,s druge strane straaašno vezao za svoju dekicu i gdje idemo mi tu se vuče i ta nesretna deka,na što li već liči bolje da i ne znate.
I to je bilo tako...sve do prošlog tjedna.
Odjednom je na polici uočio smeđeg plišanog medvjedića koji brat bratu tamo stoji još od njegovog rođenja.
On je odjednom postao "Medo"s kojim se mazi i ljubi,kojem pušta najumilnije zvukove ,cijuče i mijauče,bez njega ne ide spavati,hrani ga,u kadu ga nosi,svaki dan u jaslice.Tisuću poljubaca na dan mu udijeli...
Meni je to naravno smiješno i simpatično,no zaista me zaprepastilo odakle to sada odjednom. :?
I ja sam to povezala sa odvajanjem od tate..ne znam,možda sam u krivu,no s tatom je bio cijelo ljeto na moru i sad kad smo se vratili kući svojoj svakodnevnici,za dva dana se uhvatio tog mede.
Ne znam,nisam pametna,možda dijete podsvjesno kompenzira "gubitak"tate iz svoje svakodnevnice.
iako, nije uopce losa ideja da joj za jaslice ponudis nesto njoj drago ili plisanca koji ce ici s njom i tek joj postati drag.
B nista nije imao u jaslicama, makar sam ja mislila da nema. No, prva rijec koju je zapravo progovorio (krenuo je u jaslice sa godinu dana) je bila "papuča", a sto mu te jaslicke papuče znače skužila sam tek kada ih je prerastao i kada smo morali kupiti nove. Nije dao da ih bacimo ili spremimo, morale su mu kući biti na oku i često se igrao s njima. Dijete se jednostavno vezalo za jedinu stvar koja je u jaslicama bila njegova i uvijek uz njega
Odvaljujem na oba navoda.mama courage prvotno napisa
Ja sam morala tražiti hebenog zamjenskog plavog zeca maltene kod ruske mafije
Mi nemamo nikakvog omiljenog plišanca...Imamo sisu, neplišanu.
mi od skoro samog početka osim sike imamo i malo većeg šarenog medu.
prvo joj i nije bio baš fora, a sada bez njega i svog prstića u ustima ne može zaspati... vjerujem da ovisi o djetetu....
Ne mogu vjerovat, ista stvar je bila sa P! Prva riječ je Papuča i sada sa godinu i po joj je to omiljena riječ i luda je za papučama svih vrsta.B nista nije imao u jaslicama, makar sam ja mislila da nema. No, prva rijec koju je zapravo progovorio (krenuo je u jaslice sa godinu dana) je bila "papuča", a sto mu te jaslicke papuče znače skužila sam tek kada ih je prerastao i kada smo morali kupiti nove. Nije dao da ih bacimo ili spremimo, morale su mu kući biti na oku i često se igrao s njima. Dijete se jednostavno vezalo za jedinu stvar koja je u jaslicama bila njegova i uvijek uz njega
Prava cura
da se vratim na temu- isto sam prije jaslica pokušavala podmetnut "omiljenog medu" ali ništa nije palilo. Svaki dan sam joj u jaslicama ostavljala drugu igračku s kojom se igrala doma, ali niti jedna nije imala ono "nešto".
Vezala se za svoje papuče 8)
U jaslicama je zateknem kako isprobava papuče druge djece i uživa u tome.
Nemoj se puno brinuti, pusti da sve ide svojim tijekom, snaći će se ona već nekako
moja ima točno i poimenično 7 omiljenih plišanaca od čega su 3 identična pasa bubija i dvi identične bubice. jer kad se jedni peru da ima zamjenu. i u vrtić svaki dan ide drugi i tako u krug.
navečer to cilo krdo (koje pridoda još nekoliko koji su taj dan aktualni) ide u krevet i onda ih ja sve vadim kad zaspe.
omiljeni je taj pas bubi iz kauflanda koji sad ima kopiju i od kopije kopiju
i nas je u vrtiću spasio. i svi ga u vrtiću znaju.
..ili daljinski ili čep od kreme za sunčanje ili moj novčanik ..I ja sam probala Andriji nuditi, par puta je prožvakao i bacio
Pa da ima nesto sto ce joj davati neku sigurnost, utjehu dok je u jaslicama bez mame, tate, cike....a eto vidim da se djeca vezu i za papuce jer ih vjerojatno to podsjeca na dom itd.... mislim ne bih je forsirala, niti radim to da je nerviram tim plisicima... viditi cu kako ce se situacija razvijati...
A mene muči kaj sam negdje pročitala da pliš kao materijal nije dobar za tak malu djecu, pogotovo ako ga stavljaju u usta. I bila sam u brizi kaj budem napravila dok se Luka zakači za kakvog medeka, al vidim da kod vas nema nikakvih " nuspojava " zbog pliša pa mi je sad lakše :D .
Isto tak nema još svoj favorite thing bez koje ne bi mogao, al posebno ga ljuti kad mu ne damo daljinski, mobitel, ključeve i papirnate kutijice od raznoraznih krema.
A kak bude u jaslicama nemojte me ni pitati - to je prebolna tema i tu budem stala da ne odem previše OT.
Mi imamo plišanog magarca iz dm-a, kupili smo 3 komada u slučaju da se koji zagubi.
Jako se vezao i bez njega ne ide spavati. A moram priznati da uz njega brzo i lakše zaspi. :D
mi imamo plišanu micu, promotivna igračka iz lanca dućana Tesco..ne znam tko nam je to donio, ali to je njena jedina i omiljena tješilica i spavalica od najmanjih nogu
stalno je nosi sa sobom, a zove se Mica..kad se zagubi, počinje potraga za Micom epskih razmjera..napredak je u tome što pristaje biti bez Mice na jedan dan kako bi se dotična oprala u veš-mašini
ako dijete nema potrebu za takvom igračkom onda ne treba forsirati..inače je Sofi i njena ekipa u jaslice nosila svaki dan drugu kombinaciju igračaka (Sofi uz sve ostalo obavezno i Micu), a kad je tek krenula u jaslice ja sam joj jedno mjesec dana nosila i omiljenu dekicu da se osjeća više kao doma, ali nisam primjetila da joj je to nešto puno značilo..ionako je imala Micu
ja i moja sestra smo primjer pravog povezivanja sa nekim predmetom...
Ona danas ima 32 godine i dvoje djece i idalje spava sa malim jastukom iz djetinjstva, koji se by the way zove Ajca. Prije par dana joj njen dvogodisnji sin uzme Ajcu i kao ide on sa njim spavati, a ona sva utucna dosla muzu i pozalila mu se kako joj je F uzeo Ajcu hehe
A kod mene nesto drugacije, ja jos uvijek imam malo plisano janje po imenu Janko ( koji danas izgleda kao da je dosao iz rata.. ima jedno oko, spuzva mu ispada na sve strane i tako... ). Vukla sam ga sa sobom posvuda, i kada sam otisla od kuce on je isao samnom.. I tako neki dan spremam stvari za sina, radim mjesta u ormarima i naidjem ja na Janka ( koji sada ima svoje mjesto u ormaru sa posteljinom ) i mislim si ja; hebo te, kako cu se ja ikada njega rijesiti?? Nema sanse da ga bacim, on ima dusu.. to nikada ne bi prezivjela.. I tako ga pustim u ormaru, i kontam da ako moj sin bude jako dobar, mozda mu dam Janka ako ga bude htio...
ali sada o temi; mislim da svako dijete odabere samo za sta ce se vezati i hoce li se uopce vezati za nesto.. Nema smisla nametati neku igracku ili nesto slicno.. Meni su poslje kupili nekoliko ovcica jer su mislili da ce mi biti fora, ali sa njima sam se igrala samo zato jer mi ih je bilo zao i jer sam osjecala griznju savjesti jer samo Janka jako volim
sam mi jos nesto palo na pamet
jednom sam dosla kuci i zatekla Janka kako visi za usi na striku za robu ( mama ga bas izvadila iz masine ). Ajme meni! Nikada joj to nisam oprostila
aphro
moja sestra i dan danas spava sa svojom dekicom. a napunila 30 godina
vec htjedoh napisati da ja nikad nisam imala plisanog ljubimca za kojeg bi se tako abnormalno vezala.... a onda mi pade na pamet... racuna li se daljinski upravljac od televizora u "ljubimce" ?! :?
vec htjedoh napisati da ja nikad nisam imala plisanog ljubimca za kojeg bi se tako abnormalno vezala.... a onda mi pade na pamet... racuna li se daljinski upravljac od televizora u "ljubimce" ?! :?
MOJ Janko (pravi, a ne plišani) se strašno vezao za plišanog delfina kad je imao oko godinu dana. taman sam ja počela raditi, prestali smo dojiti, on je otišao na čuvanje baki, i valjda od svih tih novotarija i šokova dijete si je odabralo konstantu - defina Perija.
kojih 6 mjeseci je bio intenzivno vezan za njega - čitaj: kud Janko, tud i Pero. za uspavljivanje, za kod bake, kad god smo nekud išli, i doma ga je stalno vukao za sobom, na WC, na pješčanik, jeo je s nama za stolom. ja sam bila luda: za utjehu nisam bila dovoljna ja, moral je biti i Pero. za njega je prvo pitao kad bi se udario ili pao.
ali, kak je vrijeme išlo, kak se priviknul na novonastalu životnu situaciju, Pero je igrao sve manju ulogu u našim životima. tamo negdje oko drugog rođendana Pero je postao samo ukras na krevetu. samo ponekad bi ga se sjetio, malo ga je pomazio i vratio natrag na krevet.
danas je Pero u kutiji na vrhu ormara, s ostalim igračkama koje smo prerasli. sad na krevetu caruju Tigar, medo Winnie i magarac Sivko. tražimo i plišanog Praščića. ali oni nemaju funkciju tješitelja, nego sudjeluju u predstavama mog sina, budućeg kazališnog redatelja
Kćer nije nikada imala nikakvog ljubimca, ni ovaj mali ne pokazuje baš neko zanimanje osim za plastične boce, plastične žlice, japanke (one su mu najdraže) i daljinski, ali se živo sjećam problema sa bratom i njegovim "ljubimcem". Imao je komadić gaze od svoja tri cm, sfrkan i prljav do besvijesti i zvao ga je cuvic, kao crvić. Tražio se dnevno barem dvadesetak puta i dolazio je u obzir samo taj jedan jedini. Pokušavali smo mu podvalit slične koje bi sami prljali i brljali da bi bio što sličniji originalu, ali nije palilo.
Ja sam imala medu kojeg mi je dida kupio, onog pravog starinskog, čupavog i boje čokolade. Prije dvije godine kad su moji renovirali kat u kući neko ga je zabunom bacio
Sjećam se vaše priče o delfinu Peri i kako si otvorila topic na tu temu.MOJ Janko (pravi, a ne plišani
kojih 6 mjeseci je bio intenzivno vezan za njega - čitaj: kud Janko, tud i Pero. za uspavljivanje, za kod bake, kad god smo nekud išli, i doma ga je stalno vukao za sobom, na WC, na pješčanik, jeo je s nama za stolom. ja sam bila luda: za utjehu nisam bila dovoljna ja, moral je biti i Pero. za njega je prvo pitao kad bi se udario ili pao.
ali, kak je vrijeme išlo, kak se priviknul na novonastalu životnu situaciju, Pero je igrao sve manju ulogu u našim životima. tamo negdje oko drugog rođendana Pero je postao samo ukras na krevetu. samo ponekad bi ga se sjetio, malo ga je pomazio i vratio natrag na krevet.
danas je Pero u kutiji na vrhu ormara, s ostalim igračkama koje smo prerasli. sad na krevetu caruju Tigar, medo Winnie i magarac Sivko. tražimo i plišanog Praščića. ali oni nemaju funkciju tješitelja, nego sudjeluju u predstavama mog sina, budućeg kazališnog redatelja
Vidim, sad je Winnie Pooh u igri
tanja_b, u pravu si, čak mislim da je topic imao isti naslov. joj, kad se sjetim kako me taj delfin dovodio do ludila, a sad kad naletim na njega u kutiji, uhvati me nostalgija, sjetim se cijelog tog razdoblja, baš me raznježi.
prebrzo sve to prođe...
za medo Winnija ne pitaje.... sad me to živinče izluđuje, imamo sve knjige i crtiće, i već ih cijela uža i šira obitelj zna napamet
Moji su se nekako sami vezali za svoje plišance. Tačnije, Matija je od 4-og meseca obožavao svoje kuce (gledam ih na slikama kako su bile lepe, sad su to dva odrpanca koja ninašta ne liče od onolikog pranja) a Borisu sam nekako nametnula pingvina (obožava Pingu-a) da ima i on nešto svoje u jaslama.
Danas je Matija i dalje jako vezan za svoje kuce, dodao im je još neko društvo (jednog zeku, jednu malu kucu, jednog medu, jedan autobus, jednu garažu...
Boris stalno dovlači još nešto u krevetić pored svog arsenala (pored Pingu-a imamo i Pingu, jednog Dina i jednog pevca) ali uglavnom su to stvari koje mora da 'čuva' tipa ključevi, slikovnice, neki delić od igračke...Ispod jastuka mu je redovno ponešto
Moj malac nikad nije imao omiljenu igračku i svaki dan on i njegova ekipa nose nešto drugo u vrtić.
Pogledaj i ovo: http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...ght=pli%9Aanci
evo i moje teme od prije godinu dana... http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...Aani+prijatelj
godine idu, lete ko minute...
Mi smo plišanca, sasvim slučajno, uveli s oko 1,5 godine i puno nam je pomogao oko uspavljivanja i kasnijeg odlaska u vrtić. I ja ga jako volim!
Mi imamo sve te plisane krpice sa zivotinjskom glavom iz DM-a. . .ovcu, magarca, medu, zebru . . . nema zivota bez toga i to od kad je imala 4mj, iz fore joj dali u ruku i od tada se ne odvaja od toga. Kuzi koji je koji, ali voli ih sve jednako.Mi imamo plišanog magarca iz dm-a, kupili smo 3 komada u slučaju da se koji zagubi.
Jako se vezao i bez njega ne ide spavati. A moram priznati da uz njega brzo i lakše zaspi. :D
Kako dijete na to "naviknuti" ne znam. . .
Koju god sam mu ja igračku htijela podmetnuti da je zavoli,ništa od toga.
Jednom sam spremala njegove igračke i tog njegovog najdražeg hiposa več sam htijela doti. On si ga je našao i od tada je lud za njim.
Sven ima svijetlo plavu plišanu kravicu sa mašnom oko vrata, a Stela bež plišanog peseka sa crvenim šalom i Djed Mraz kapom.
Od rođenja spavaju s njima i nema zaspat dok nisu na svom mjestu - Sven na kravici provuče prst kroz onu omčicu na kojoj je deklaracija (kao na ručnicima), a Stela stavi peseka sebi iza leđa ili ako legne na trbuh onda ga stavi ispod trbuha (kao da spava na nekom hupseru/brdašcu :?
Bože sačuvaj da Svenu kravica u toku noći ispadne iz zagrljaja - samo začujem "maaaaaaaaaamaaaaaaaaaaaaaaaa daj kacu (kravicu)!!!". Čak niti ispadanje dude kroz rešetke kinderbeta ne uzrokuje takvu paniku.
No bež pesek nas je spasio kad je Stela ležala u bolnici nakon operacije. Puno je lakše podnijela te dane i na tome mu veeeeeeeeliko HVALA
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom