Ja osobno, ako bih mogla, zamolila bi dr-a da nas primi u postupak (sad nemate drugo nego opet popit taj antibiotik). Strašno se teško svega toga riješiti pa treba ošacnut što manje traje. Ako liječenje traje preko godinu i pol, može trajat još godinu i pol, pa još godinu i pol itd. pa po meni to prestaje bit varijabla za "čekanje bolje budućnosti". Ja sam tako sama sebi presjekla, ali to je bilo privatno (Maribor, koji i inače, na zgražanje nekih, ne inzistira na brisevima). Naime, u tu godinu dana popila sam 4-5 antibiotika (svih živih) te chlamidija, te enetero, te stretpotkok itd. Nisu me uspjeli izliječiti unutar te godine dana, svaku malo je na brisu bilo nešto, u različitim koncentracijama itd. Iskuhavala ručnike, peglala robud donju, seks s kondomom, čajevi itd. I sad npr. nemam pojma kakvo je stanje, ako se ne može izliječit unutar godinu-dvije, ne znam što bih ti rekla, ja sam to onda malo zanemarila u smislu da mi bude show-stopper za bilo koji postupak ili operaciju. Doduše, meni je 37.-ma pa mi je bilo lako donijet takvu odluku jer što više imamo načekavati - menopauzu - tad će vjerojatno sve bit sterilno. Karikiram, ali stvarno mi je više tog liječenja bilo dosta (a i mojim ginićima, depresivno je kad ništa ne pomaže). Znam curu koja cijelu drugu trudnoću nije vadila briseve, a mi svako malo pa ovo, pa ono.