Nisam uspjela smisliti pametniji naslov, nemojte zamjeriti.
Naime, radi se o poklanjanju, kupovanju, u prvom redu igračaka, ali i odjeće, slatkiša... roditelji dvoje djece, kako postupate?
Dok je Linda bila bebačica, nije mi se to uopće motalo po glavi i sve što bismo kupili bilo kojoj od njih dvije, bilo bi ili po potrebi ili spontano i uglavnom bilo nikakvih problema, ali sad već ona jako dobro razumije što znači dobiti nešto i u posljednje vrijeme priča o zajedničkim stvarima i sestrinskom dijeljenju više nikako ne pali.
Konkretno, Megi već par mjeseci govori o lutki koju želi za Božić i ako joj kupimo bilo što drugo osim nje, bit će jako razočarana, a ako je kupimo samo njoj, Linda će se isto htjeti igrati s njom, a Megi je sigurno neće htjeti dijeliti... dakle, jedino rješenje je kupiti dvije iste bebe. Zanemarimo sad činjenicu što će koštati malo bogatstvo, nego ima li uopće smisla natrpavati stan istim stvarima i koliko je pametno odgajati ih u tom duhu- što jedna, to i druga. Nekako mi to ne sjeda, a opet, voljela bih da obje budu zadovoljne i rivastvo i ljubomoru svesti na minimum.
Koma mi je i situacija kad Megi dobije nešto što nije namijenjeno klincima od 2 godine, npr. neke bombone ili neku šminku za curice- kad Linda to vidi, nema šanse da joj zaokupim pažnju nečim drugim, ona se mora isto našminkati i amen! A glupo mi je opet Megicu lišavati stvarčica koje voli na račun seke...
Kako vi izlazite s tim na kraj?