Prijavljujem zvrkicu od 4,5 godine. Nisamo do sada nikada uspjeli nigdje sjesti i popiti kavu. Ako nema zanimacije, i pokušamo je smiriti udri u dreku.
Sada joj objašnjavamo, a onda ona krene ako ne već sa jurnjavom, onda sa pitanjima koje reda, kako, zašti, daj ovo, uzmi ono, sjedni tu, pomakni se tamo, digni se, crtaj oako, piši onako, daj mi vode, daj mi čokolade, neću ove cipele, hoću van u papučama ... bitno da veze bez prestanka, dok je ne pustimo da trči.
I ne nalazimo rješenja, ona se nikad ne umara, ne spava joj se popodne, navečer se pozdravi sama i ode u krevet u cca 22h.
Jedino dok damo crtiće, onda je mir. Ili slagalice, puzle ili nešto takvo. Slaže puzle, dok ja niti ne skužim koja je tema. Začas je gotova i juri dalje. Noćnu moru imam od pomisli na školu.

Drugo dijete nam je takvo da bih mogla još jedno takvo.