...ne da mi mama![]()
Ne znam kakav bi naslov stavila, a zanima me vaše mišljenje o tome.
Naime, ova tema ne bi išla pod susrete s neistomišljenicima, nego je problem slijedeći:
U parku smo, djeca jedu raznorazne grickalice, pudinge, čokoladu, napolitanke, kruh (beba od 8 mjeseci). Sve samo ne zdravo! A veći zaliju i colom.
Moja curica (8mj.) ne jede slatko ni slano, kuham joj sama, povrće i žitarice bez začina, a jede i voće. U parku joj nude kiflu. Ja kažem hvala, mi to ne jedemo zasad. I onda krene uvjeravanje od strane teta čuvalice koje su s drugim klincima u parku da bi joj trebala davati, pa nek lizne čokoladu, pa njena štićenica već od 4 mjeseca jede tortice, monte i ino.
Nikoga si ne uzimam za pravo kritizirati, nikome ne solim zašto djetetu daje kiki ili napolitanku, ili gumene bombone...Zbog čega si ljudi dopuštaju kritizirati moj način. Argument je da kad dođe u vrtić/školu svi to jedu, pa ću vidjeti kako će se ona za to boriti i otimati drugoj djeci. I kako djeca kojoj roditelji ne daju jesti junk onda na rođendanima otimaju i love priliku :?
Ja smatram da čips i smoki nema ništa hranjivo i zdravo i to ne kupujem i ne jedem niti ja. Ne kupujem salamu, paštete, pudinge, cole (izuzev ako netko tko nam dolazi u goste pije, pa kupim za gosta jer ga poštujem i želim počastiti). Ne mislim da će K. u vrtiću drugoj djeci otimati ono što nema doma. Ne želim je učiti da druga djeca jedu smeće. Kako objasniti, a ne uvrijediti druge? Kako ne jesti smoki kad svi drugi jedu?