Pozdrav svima!
Evo mi krecemo od ponedjeljka u vrtic. Danas smo bili na cijepljenju pa cemo ostati doma jos malo.
Inace spavamo sami u sobi vec 10 dana. :D
 |
|||
|
|
|||
Pozdrav svima!
Evo mi krecemo od ponedjeljka u vrtic. Danas smo bili na cijepljenju pa cemo ostati doma jos malo.
Inace spavamo sami u sobi vec 10 dana. :D
Mima prvotno napisa
E da, ovako će biti i kod nas. Lea ne reagira plakanjem nego na druge načine - npr. na moj odlazak na posao je reagirala jako ružnim ponašanjem prema meni koje je trajalo prilično dugo :/
Kao što sam i mislila, danas nakon spavanja popodne živčani ispad, neće da ja budem u sobi, rita me nogama. Teta ju je premjestila za vrijeme ručka i onda ju je neka mala curica piknula prstom u oko - sve će to mamica doma platiti :/
Mi smo jučer prvi put bili u vrtiću. SUper se držala, nije se sramila (imače sam vrtić joj je poznat od prije, jer mi teta živi tamo- (vrtić je kod časnih sestara), pa bi nas znala prošvercat dolje popodne kad nema djece).
Dočekala nas je graja, dječica, neki su plakali, mislila sam da će se zasramiti i stisnuti uz mene, ali me je ugodno iznenadila. Odmah smo pronašli njen ormarić, posložili stvari, obuli papučice, sjela je za stol, čekala doručak, nisam morala biti cik nje.... Šmugnula sam neopaženo kad sam uhvatila priliku.... i vratila se za 1,5 sat. Našla sam je u dvorištu s drugom djecom. Dočekala me kao da je to nešto najnormalnije na svijetu. Kaže teta, da me se sjetila brzo nakon što sam otišla i zaplakala, ali se brzo smirila, i poslije je bila dobra i igrala se.
Jutros je ostala 3 h. Nije ni zaplakala.
Jedini plač, tj. urlikanje, je kad idemo doma. Onda reve iz sveg glasa da neće ići kući...
Jutros: "necu u jetic"
Malo kasnije: "ne idi na posajo, budi i ti u jeticu"
Iskreno, ja mislim da je taj sistem ostavljanja po pola sata, pa sat vremena itd, u našem slučaju pogrešan. On se za pola sata stigne samo ukočiti i shvatiti da mu se tamo ne sviđa. Da ostane malo dulje (2-3 sata) ,vjerojatno bi se zaigrao i imao bi drukčije dojmove. On je takvo dijete - treba mu vremena da se opusti, a za pola sata-sat to nikako ne stigne.
Ali u našem vrtiću strogo se drže uhodane procedure adaptacije i nema govora o promjenama. A sad više nema ni smisla, kad je stigao konstatirati da mu se vrtić ne sviđa (a ne sviđa mu se jer nema mame, tete M. koja ga je čuvala i njegovih prijatelja s kojima se igrao kod tete).
Tanja, nadam se da će se Andrej brzo uklopiti. Marta je, recimo jutros revala iz sveg glasa kad sam je ostavljala. kaže teta da se brzo smirila. Ovaj put sam došla po nju oko 13 h. Nije bilo problema
Nama je svaki dan sve gore, ostaje sve kraće, a otpor za odlazak u vrtić je sve veći.
Nakon početnog ushićenja novitetom, razočaranje.
I to ne toliko što ostaje s nepoznatima, već što nije u centru pažnje.
Danas me nakon sat vremena razdvojenosti dočakao sa suzama. Nije htio niti piškiti bez mene, makar je u dva navrata pokušavao.
Problem nastaje i kada donesu hranu, tada uporno s panikom u glasu ponavlja da je on već doručkovao i da nije gladan.
Imam osjećaj da će se ovo naše privikavanje razvući u nedogled.
Pusa svim supatnicima.
Ovo će vrlo vjerojatno biti i kod nas problem, ali još nije došao do izražaja jer je bio u vrtiću prekratko da bi fiziologija došla na red.
Zapravo, mislim da je to mnogoj djeci problem, kod polaska u vrtić. Znam jednog dečka koji je uporno odbijao vrtićku hranu, a na kraju je sve ipak ispalo ok.
Andrej se i kod tete čuvalice redovito zapišavao ponedjeljkom, valjda u znak protesta što je vikend prošao. A što će biti u vrtiću, bolje da i ne mislim. Jučer sam navalila u potragu za dugim hlačama br. 98, jer sam shvatila da nemamo dovoljno rezervne robe za jesenske popišane dane...
Inače, danas je prošlo sasvim ok. Teta im je pustila neke pjesmice i on je zapravo slušao muziku i kljucao po kalkulatoru, to mu daje neku sigurnost. Još ni s kim ne komunicira tamo, a poznajući njega (i sebe) ni neće skoro, ali to me ne brine toliko.
jedna pozitivna stvar kod nas.... počeli smo se vraćat u normalu glede večernjeg spavanja. zaspi prije 10 :D
tinkie winkie, zavidim!
Nama je na privikavanju sve gore. Sinoć nije htio zaspati jer je znao da mora u vrtić kad se probudi (pa smo se dizali jesti, piti, piškiti x puta). Čak je i verbalizirao razlog nezaspivanja.
Danas se ne da od bake koja ga je vodila. I cijelo vrijeme ponavlja da mu se vrtić gadi i da smrdi :shock:.
Baš mi je žao zbog Lea
Kod nas, izgleda, ide sve bolje i bolje, iako još nije oduševljen, ali ne mora ni biti. Bar nema više izjava "necu u jetic". Jučer je čak i ručao, iako nije morao. Sljedeći tjedan trebao bi početi ostajati na spavanju.
Jedino ne znam što ćemo s pišanjem i kakanjem. Sad i kod kuće odbija tutu (a wc pogotovo), mokre su mu hlače, a on viče da mu nije sila, a u vrtiću... mogu si misliti kako će to izgledati. Nije mu "sjelo" skidanje iz pelena do kraja, a sad još i vrtić.
(a kad se samo sjetim da je tri tjedna nakon skidanja pelena sam tražio tutu - sad mi se čini da sam to samo sanjala)
Povremeno se uklopi, no većinu vremena plače i ispituje gdje je (više) mama. Mislim da je prijelomni trenutak bio 2. dana kad je zviznuo curicu kockom, curica se rasplakala, a teta mu rekla kako to nije lijepo. Nakon čega mi se odmah potužio da je teta zločesta.Baš mi je žao zbog Lea
Iako smo i mi protivnici bilo kakve agresije, a ja ne dozvoljavam čak ni vraćanje udarca i uvijek u takvim situacijama reagiramo (na njemu nedrag način), valjda je siguran u našu bezgraničnu ljubav pa mu se reakcija osobe za čiju se ljubav tek natječe, u najmanju ruku, zamjerila.
Sada su rekli da ovakvo privikavanje nema smisla i da od slijedećeg tjedna mora ostati sam.
Tanja, super za brzu prilagodbu. Andreju je to ipak manja stepenica, nakon tete čuvalice. Vjerujem da će, nakon prvog šoka biti i manje piš- nezgoda. Mene tete uvjeravaju da su nakon početne regresije uvijek motivirani za napredak. Kako s hranom tako i s pelenama.
Ili su to utješne priče za roditelje
Evo i nas.
L. je vec vrticki "potkovan" pa nemamo problema, cak stovise, od ove godine ima sportske treninge i engleski u vrticu sto nas jako veseli :D
Htjedoh pitati nesto:
kakvo (dugorocno) pamcenje imaju vasi malci?
Naime, neki dan sam prvi puta ove sezone kupila nar (sipak) kojeg je L. prosle godine (btw. ne mogu vjerovat da pisem prosle, jer mi izgleda ko da prosla sezona narova nije ni zavrsila :shock: ) tamanio ko veliki.
Jucer mu ja po prvi puta ove sezone idem ocistiti jedan, a on me bas onako s vise nego vidnim iznenadjenjem u pogledu gledao da sta je sad to
I na moje pitanje da sta se ne sjeca kolko je nara pojeo prosle godine, rekao da ne... :?
Na kraju je ipak potamanio vise od pola sipka, al smijesno mi je bilo to, jer smo prosle godine svaki dan po jedan pojeli, a on se ne sjeca :?
E, da, jos nesto, opsjednut je prometnim znakovima.
Prije nismo mogli izac iz kuce, a da on nije stao kraj svakog parkiranog automobila (cak i dok je na biciklu) da dodirne znak i kaze koja je marka automobila, a sada ne moze proc kraj nekog znaka, a da ne kaze sta znaci (jer ih jedno dvadesetak vec zna prepoznat), ili pita sta znaci.
Kupili smo mu u Mulleru neke znakove, al nema ih puno u paketu. :/ Nigdje nismo mogli naci da ih ima vise...
Jako je smijesan...
MM vec sada razmislja kako ce ga upisati na karting
Pa kad je svoju formulu s niti dvije i pol u rikverc vozio bolje od moje mame na vozackom ispitu
Cure evo malo i nas, samo da vam se brzinski javim, od njih dvoje trenutno nemam baš previše vremena...Čak imam više posla s Jnkom nego s Ivom ponekad :/ . Nekako u zadnje vrijeme ništa ne čuje, sve zaboravlja i ništa mu se neda. I već sam i ljuta i luda i ponekad tužna kad se raspalim u nedostatku živaca...
Kreće 01.10. ponovo u vrtić, nakon više od 3 mjeseca, ali vjerujem da jedva čeka jer mu doma dosadno u zadnje vrijeme.
Kaj se seke tiče, voli ju i previše, ne zna kaj je to nježnost iliti grubost :/, pa moram stalno paziti da joj nekaj ne napravi. Samo bi da je budna, da čačka po njoj i tak...Bitno da nije ljubomoran. Ali moram priznati da traži više pažnje nego prije...
I tako veselo nam je
-sanja- baš mi je drago da si nam se vratila, "vidjela" sam te još na čestitkama za Ivu i baš se razveselila :D
Mislim dosta dobro, iako ne mogu procijeniti koliko se daleko sjeća. Ali pamti začuđujuće detalje.
Neki dan čitamo priču gdje je slonić sjeo na obalu uz šaš, i pita mene Andrej, što je šaš. Ja mu objasnim, a on kaže: to sam vidio uz obale rijeke Krke :shock:
To je bilo prije tri mjeseca, nije tako davno, ali to je takav detaljčić u cijelom moru dojmova ovog ljeta da mi nije bilo na kraj pameti da bi zapamtio šaš sa Krke.
Baš me zanima hoće li se sjetiti mandarina kad im uskoro krene sezona... ili će biti ko Leon i nar
Inače, vrtić nam je neslavno krenuo. Baš kad je danas trebao ostati na spavanju, sinoć je zakurio 38, žali se na grlobolju. Bili smo kod pedijatra jer u vrtić ne možemo bez ispričnice, a on nam odmah dao amoxil i bolovanje do kraja tjedna. Jest nam dugo trebalo, razbolio se već drugi tjedan vrtića, a cijelu prošlu godinu bio je zdrav-zdravcat.
Muči me i taj amoxil, jer da nije vrtića, ne bih ga za te simptome ni vodila doktoru, nego bih čekala dan-dva. A ne usudim mu se ne dati antibiotik, kad ga je već dobio (naš dr se baš i ne razbacuje antibioticima bezveze).
Tako da danas cijeli dan kunjamo doma (danas sam prvi put od njega čula rečenicu: meni se spava!)
Bolesni smo
Noćas počela Stella, nisam cijelu noć spavala. Nije još imala temp ali je bila gotovo cijelu noć budna. Od pola 12 do jedno 7, svakih valjda 5 min, sad ovo, sad ono. Nije mogla disati, pa ju guši, pa ju boli, pa bi pila, pa na wc... i tako stalno. Jadnica se tako namučila, nije znala reći točno kaj joj je, ja nisam znala kako joj pomoći...
Ujutro poela temp, sa laganih 37, sad ide prema 39
Mia je spavala "normalno"- uz xy nacicavanja kao i inače, tak da nisam odmah skužila da bi joj moglo biti kaj.
A onda ujutro tem, počeli nosići curiti i evo nas sad navečer
Dobro da nijedna zasad nije išla u vrtić jer bi onda krivila vrtić. A sad ne zna koga da krivim... parkić... možda ja donijela s posla, jedna mi je bila prek vikenda temp, grlo, a u pon došla...
Možda sam ja prenosioc- meni ništa, a njima sve...
Tražim, tražim, mjesecima tražim First d-fense od Childlifea, a nema ga, nema i nema. Sve kaj valja toga nema na tržištu...
Prošle godine je Stelli jedino to pomoglo...
Pa eto zasad obične multivit i neki propolbaby s ehinaceom...
Ne znam zašto im je imunitet koma, jedu sve, puno su na zraku...
jel ja možda stalno s posla donosim nešto...- uvijek krivim sebe kad ne znam koga bi...
Ja se isto zacudim kad Leon ponekad kaze nesto sto je zadnji puta cuo recimo prije ljeta, to je OK, al bas sam za nar ocekivala da ce biti odusevljen sto ga vidi jer ga obozava (tj. obozavao ga je, sad se ponovno radja ta ljubav
Istina je da je prosla godina dana... ne znam, nekak sam bila iznenadjena
Pusa malim bubanima!
Noćas su malo bolje spavale, Miu valjda svladao ćepić (Lupocet sirup je navečer povratila :/ ), Stellu valjda umor od prethodne neprospavane noći
Navečer smo se inhalirali, našpricali fiziološke, pa im je valjda bilo lakše...
Sad čekam da se Stella probudi- ona je veeeelika spavalica, u zadnje vrijeme se Mia uvijek diže prva, inače su znale skupa...
Pa si razmišljam da idem pedici i uzmem malo bolovanja, a znam da budu na posluA kaj ću im ja, znaju da imam malu djecu... Ne znam ni sama. A opet nemam sad tak strašno puno posla, mogla bi ih malo uvalit baki na spavanje pa na brzinu odraditi što trebam. Onda si opet mislim pa zašto ne bi koristila bolovanje kad mogu...
Ne izmišljam ga skijanje nego su mi djeca bolesna...
Mia se probudila s 38,6 (pod pazuhom, naravno, ja već dugo uvijek mjerim pod pazuhom)
Zove, jurim, sad bi se samo nosala i visila na cici
Zaboravih, mislila sam da pišem na proljetnima, Stellino pamćenje je dosta dugo, sjeti se događaja i ljudi od prije godinu, godinu i pol.
Nekad sam :shock: i mislim, mislim o čemu ona to priča, onda se sjetim da je to bio "lanjski sijeg"
Nekad se sjeti spontano, a uz slike se uvijek svega sjeti...
U svakom slučaju, ima puno bolje pamćenje od mene. Ja stavim grijat mlijeko pa zaboravim dok ne osjetim kako je iskipilo
Šaljemo curama puse za brzo ozdravljenje
I M. je bolesna, zapravo prehlađena. Nije zarazna, pa i dalje ide u vrtić.
Prošli tjedan nam je bila pjesma, ovaj tjedan je noćna mora. Ostavljam je u suzama, kažu tete da se zaigra i da je poslije dobra, ali kad dođem po nju opet rida ko kišna godina. Jutros je radila scene i nije se dala iz kreveta. Počinje mi biti jaaaakonaporno. Inače je čangrizava, razdražljiva i nemoguća ova 2-3 dana. Je li to zbog prehlade ili nešto drugo.... ja stvarno imam sve manje strpljenja.
Slijedeći tjedan počinjem raditi i ona bi trebala ostat u vrtiću do 4 (i na spavanju). Ne usuđujem se ni pomisliti na to....
Pozdrav svim bolesnima
Tinki winkie, nadam se da ce biti OK sa spavanjem
A ja se moram osvrnut na ovo radno vrijeme do 4
Nas vrtic radi do 5, ja do pola 6 (od 9) i uopce ne znam kako bih izlazila na kraj da nemamo mogucnosti da L. bake cuvaju :?
Stvarno sve manje ljudi poznajem koji rade do 4, ili rade, al moraju ostat dulje, pa kako mi onda tete kazu da u nasem vrticu vec u 4 nema nikoga :? :? :?
Ne znam kak je to u sotalim vrticima?
Ne znam, ja imam zasad sreću da mogu otići s posla u 4, ako budem trčala kroz grad, nadam se da ću stizati po Andreja do pola 5, kad im počinju dežurstva. Htjela bih ga poštedjeti dežurstava koliko god mogu.
Ali zasad ništa od svega jer smo doma... već drugi dan kuri sa 38, a onaj antibiotik kao da uopće ne djeluje (ako ima na što djelovati :/ ). A sad su i mene počeli boljeti glava i grlo...
Ako pokrenem razgovor o vrtiću, ignorira me i priča kako bi htio u knjižnicu. Bojim se na što će ličiti ponovni susret s vrtićem. Čak nisam sigurna ni da ova bolest djelomično nije rezultat stresa od vrtića (iako je u ponedjeljak djelovao sasvim prilagođeno, ali tko će ga znati).
A što reći, naši vrtići najčešće rade do 4. Pa se ti misli kako pokupit dijete, a ne bježat s posla.
Nadam se da će ove more s vrtićima biti što prije iza nas.
Kod nas ni nema dezurstava :/
Tanja, niste radili krvnu pretragu, ili bris, pa da se pokaze koji antibiotik je najbolji za tu bakteriju koju ima?
Sto se vrtica tice --> kako vasi malci gledaju na bebe???
Naime, Leon ne voli biti na istom katu gdje su bebe, cak i place zbog toga :? :/
Ne znam sta da mislim o tome?
Ma kakvi. Doc je pogledao u grlo, vidio crveno grlo i male zelene otraga u ždrijelu i dao amoksil.
Ipak, danas popodne, nakon što je spavao 4 sata, nema temperaturu. Možda sad ipak krene na bolje.
Što se tiče reakcije na bebe, ne znam - Andrej je kod tete čuvalice bio i s mlađom djecom, gotovo bebama, i naučio se na njih. Ali vjerojatno će se to prilično promijeniti - primijetila sam da predškolska djeca (pogotovo dečki) baš i ne fermaju manje od sebe.
Mina, nek te tješi da SVI jednostavno moraju odbolovati svoje (kad tad).
Dugotrajno pamćenje ostaje tek negdje nakon 3. godine. Iako se Leo zna sjetiti stvari i prije 6 mjeseci, pa i godinu dana (bez poticanja).
U našem vrtiću nema beba, ima starija jaslička grupa...
Poznate nekog da je ispisao dijete iz vrtića zbog neadaptacije?
Dogurali smo od 100% na 90%vremensko plakanje tijekom puna 3 h samostalno provedena u vrtiću. A plakanje počinje već u 19 h prethodnog dana.
Radije bi pristao i na samovanje u kući, nego boravak u vrtiću.
Tvrdi da mu je dosadno, da su tete hladne, da ga nikad ne pomaze, već samo ponavljaju (kao mantru) da će mama, tata, baka (ko god) doći po njega....čak je izmislio (nadam se) da je bio u kazni u kutu
U vrtiću nas uvjeravaju da to nije istina, a ja ne vjerujem u toliku inteligenciju i manipulaciju od strane vlastitog sina, pogotovo što kaznu, kažnjavanje, kut i slično nikad nismo rabili (niti verbalno).
ajoj bibai
Lea još ne ide u vrtić, nemamo pojma kad je vrijeme za krenuti nakon bolesti.
a ja si mislim da je nama teško....
bibai
Bibai, kolko to traje?
Mi smo razmisljali o odustajanju od vrtica prosle godine, jer Leonovo je plakanje takodjer bilo neprestano - nema zaigravanja...
To je trajalo punih 7-8 dana (radnih), znaci tjedan i pol.
U cetvrtak (znaci 9. dan odlaska u vrtic) je vec rucao i sve bilo OK.
No, on nije ostajao na spavanju, pa mozda da i vi tako probate na pola dana u pocetku, ako imate mogucnosti.
Joj Bibai
hej društvo
prvo
Mi smo odlučili ne ići u vrtić još ovu zimu (možda postoji mogućnost da krene i na proljeće, ali najvjerovatnije iduću jesen).
Nekako mi previše da uz sve promjene koje ga očekuju uz seku, još i vrtić.
A i ne znam kako bi riješili odvođenje ujutro kad nam tata radi u nekim glupim smjenama.
Slučajno sam vidjela irenas na pdf prije začeća
E pa draga, sretno!!! Želimo Dorici što prije jednog bracu ili seku
opa, makka, pa i ti si već blizu poroda.... kako vrijeme brzo leti
niš od toga draga,bar za sad
Slučajno sam vidjela irenas na pdf prije začeća
E pa draga, sretno!!! Želimo Dorici što prije jednog bracu ili seku
Ej makka kako posao?
danas 9. dan.
On i ostaje samo do ručka. Nisam se još usudila pomisliti da bi tamo prespavao.
Ali, moram priznati da si me utješila sa Leonovim iskustvom. Do sada sam čula da se priviknu nakon dan, dva, tri ili nikad posve.
Irenas, i ja se nadam nekom kliku.
Makka, već. Izgleda mi da si jučer obznanila trudnoću.
posao - nikako. Zaposlili su me jer im je trebala zamjena (jedna kolegica je išla na neku operaciju pa je par mj bila na bolovanju). Jedva sam namolila da mi produže ugovor bar dok mi ne krene porodiljni, i evo s 9.mj me odjavljuju. A dobro, bar sam si zradila 5 plaća, bolje išta...
evo malo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za idući godišnji
cure samo da javim da sam vas pozelila
nisam stigla nsita procitati no nadam se da ste svi dobro
valjda ugrabim malo vremena..pa postam cesce
kod nas je novo sto smo krenuli u vrtic, jos se nije adaptirao
najgore od svega je sto od pospanosti navece ima tantrume a to je za mene u toj mjeri novo i sokantno....
nadam se brzoj adaptaciji
puse svima!
pozdrav svima !!!!!
najprije da poželim što skorije ozdravljenje mališanima koji su trenutno bolesni.
ptošto smo i mi u ovoj skupini evo da nas malo upoznate:
mi smo srećom krenili u vrtić 10/2006.
adaptacija prvi tjedan bila prestrašna. samo revanje i revanje da je cili grad zvonio (inače je šefica grlata za poludit)
sad je jedva dočekala kad će krenit u vrtić. inače ima šefovsku crtu pa joj postat centar zbivanja nije nikad bio problem
ima svoje prijateljice i prijatelje i jednostavo je oduševljena boravkom u vrtiću. svaki dan pita: ima li sutra vrtića? :D
ali imamo jedan problem: od kad sam joj skinila pelene (i dnevne i noćne) prije 4 miseca nije se nikad piškila u krevet. sad mi se događa da je u zadnjih 10 dana 4 puta popišila krevet. je li prihlađena ili je nešto drugo na stvari.
sad pribjegavam tome da je (kad ocijenim da je vrime) po noći dignem i stavim na tutu. ona se spavajući popiši i onda nema u krevetu piškenja. ali to do sada nisam morala radit. čak ni ljetos kad se prije spavanja nalivala vodurinom ko deva.
inače je i dalje plačljiva za poludit, sve mora bit po njenom. na svaki -ne- doživljava živčane slomove. ja sam na granici ludila zbog kenjkanja i plakanja.
a izluđuje me i njeno -neću-. šta god ja i mm kažemo kod nje je -neću-.
kad prestaje ta faza nećukanja?????
kad ću čut jedno - hoću- (osim za ono šta njoj odgovara)?
Bibai, nama je pomoglo kad ga je tata poceo voditi u vrtic.
Dakle, danas je Andrej slavno pao na testu dugoročnog pamćenja u sceni zvanoj Andrej i mandarine.Htjedoh pitati nesto:
kakvo (dugorocno) pamcenje imaju vasi malci?
Naime, neki dan sam prvi puta ove sezone kupila nar (sipak) kojeg je L. prosle godine (btw. ne mogu vjerovat da pisem prosle, jer mi izgleda ko da prosla sezona narova nije ni zavrsila :shock: ) tamanio ko veliki.
Jucer mu ja po prvi puta ove sezone idem ocistiti jedan, a on me bas onako s vise nego vidnim iznenadjenjem u pogledu gledao da sta je sad to
I na moje pitanje da sta se ne sjeca kolko je nara pojeo prosle godine, rekao da ne... :?
Na kraju je ipak potamanio vise od pola sipka, al smijesno mi je bilo to, jer smo prosle godine svaki dan po jedan pojeli, a on se ne sjeca :?
Sva sretna donijela sam prve mandarine s placa i pokazala mu ih. On je zbunjeno gledao i pitao "Što je to?"
Pitam ja njega: pa valjda se sjećaš, što je to. On kaže: breskva
Ok, dogovorili smo se da su to mandarine, krenem ja guliti jednu i nudim mu, a on bježi preda mnom. I viče "Neću mandarine, neću mandarine!"
Na to sam mu rekla da ih je prošle zime jeo kao lud i da ih je jako volio. I tu se okrenuo i otvorio usta i pojeo jednu krišku.
Nakon toga je on mene ganjao po kući i ponavljao: Ima li još? Ja jako volim mandarine!
Ali fakat je bio smiješan
Loryblue, valjda je i to neka faza.... Strpljenja, strpljenja, srpljenja.... Marta je bila dosad razumno (koliko. toliko) dijete, od prije par tana je neprepoznatljiva. dišpeti, reve, ne želi sa mnom uopće razgovarati, ako joj nisam po volji vrišti za tatom..... Danas je recimo super. Sutra.... ne želim ni misliti više na to.... Izgleda da smo svi umorni, i mi i djeca....
Ovako je i kod nas. Pelenu smo skinuli prije oko dva mjeseca, bez ijednog piškenja u krevet. I evo sinoć se prvi puta popiškio po noći i prije par dana za dnevnog spavanja. I ja si mislim da bi to moglo biti zbog hladnoće. Uvijek se otkrije, u vreću neće. Probat ćemo sad spavati u čarapicama i malo toplijoj piđami.
i ovoga imamo, ali malo više od par dana. Najgore što sam i ja počela galamit i vikat
Ne znam je li to njegovo ponašanje samo normalna faza i tako bi bilo i da nisam trudna, ili je dijelom zbog trudnoće. Ne bih rekla da je ljubomoran, uglavnom lijepo priča o seki i mazi mi trbuh dok priča s njom, ali bilo je promjena zadnjih par mjeseci (jako smo smanjili dojenje, ne nosim ga...), pa vjerovatno tu ima svega pomalo.
Dakle, danas je Andrej slavno pao na testu dugoročnog pamćenja u sceni zvanoj Andrej i mandarine.Htjedoh pitati nesto:
kakvo (dugorocno) pamcenje imaju vasi malci?
Naime, neki dan sam prvi puta ove sezone kupila nar (sipak) kojeg je L. prosle godine (btw. ne mogu vjerovat da pisem prosle, jer mi izgleda ko da prosla sezona narova nije ni zavrsila :shock: ) tamanio ko veliki.
Jucer mu ja po prvi puta ove sezone idem ocistiti jedan, a on me bas onako s vise nego vidnim iznenadjenjem u pogledu gledao da sta je sad to
I na moje pitanje da sta se ne sjeca kolko je nara pojeo prosle godine, rekao da ne... :?
Na kraju je ipak potamanio vise od pola sipka, al smijesno mi je bilo to, jer smo prosle godine svaki dan po jedan pojeli, a on se ne sjeca :?
Sva sretna donijela sam prve mandarine s placa i pokazala mu ih. On je zbunjeno gledao i pitao "Što je to?"
Pitam ja njega: pa valjda se sjećaš, što je to. On kaže: breskva
Ok, dogovorili smo se da su to mandarine, krenem ja guliti jednu i nudim mu, a on bježi preda mnom. I viče "Neću mandarine, neću mandarine!"
Na to sam mu rekla da ih je prošle zime jeo kao lud i da ih je jako volio. I tu se okrenuo i otvorio usta i pojeo jednu krišku.
Nakon toga je on mene ganjao po kući i ponavljao: Ima li još? Ja jako volim mandarine!
Ali fakat je bio smiješan
Eto, isto, isto iskustvo, samo s drukcijim vockama
Nakon pogleda punog cudjenja, ne moze proc vecer da ne pojede jedan sipak. Preksinoc nije htio ic spavat jer se sjetio da nije pojeo sipak
btw. nisam ni primijetila da su vec i mandarine u ponudi
Jesu, ima ih na Trešnjevačkom placu. Jedva sam ih dočekala. A i Andrej, jer je jutros izjavio da ne voli jabuke (svaki dan pojede bar jednu, ne znam otkud mu sad to :? ), a šumskog voća (borovnica, kupina) koje je ljetos tamanio više nema.
A s grožđem je počeo izvoditi kerefeke - sažvače ga i onda pljune. U stilu kako se i inače hrani ovih dana (ima poseban topic na 3-6, baš me zanima rade li to i drugi klinci ili je samo pokupio loše mamine gene koji su se baš sad aktivirali
Inače, mi smo još uvijek doma. Sad je zdrav (više nema temperaturu), ali rekoše nam da ostane doma do ponedjeljka. A ja sam blizu tome da ispalim na živce. Volim ja biti s njim, igrati se i sve to, ali već sam dva tjedna praktički zatvorena u kući... a na poslu me čeka puno posla :/
bibai, kod nas je indentična situacija, s tim da bojan provede cca sat vremena u vrtiću bez mene
i nije mi toliko bed plakanje kad ga ostavim, nego kad dođem po njega i kad mu ugledam onu izbezumljenost, tugu i očaj u očima
toliko sam jadna da prošlu noć nisam spvala skoro pa ništa, evo, večeras sam jedva čekala da zaspi, pa da se mogu isplakat u miru
uopće ne mogu ni ovog trena pisati o tome koliko plačem i koliko mi je teško
nemam snage za ništa i , iako sam očekivala takav scenarij, potpuno sam slomljena, ne znam šta da radim, samo plačem...
možeš li ti biti sa njim u vrtiću?
Andrea draga
Ne znam šta da ti kažem osim da se probaš smiriti malo.Nije to dobro za tebe a ja duboko vjerujem da djeca i te kako osjete naše raspoloženje i da se to i te kako odražava i na njihovo ponašanje.Možda mišek osjeti koliko si ti nesigurna kad je vrtić u pitanju :/ Joooooooooooooj sad se i meni plače kad sve ovo pročitam
andrea, a ima li iz dana u dan neke promjene nabolje ili je sve isto?
I meni je Andrej prvi dan kad je ostao sam bio totalno izgubljen, samo je ukočeno sjedio, ma baš mi je bio nekakav jadan. Ali sljedeći dan nije sjedio nego stajao, dan poslije se čak i igrao, četvrti dan je djelovao potpuno adaptirano (ok, njemu je išlo brže jer je već bio na čuvanju, ali hoću reći, nije od početka bilo sve idilično).
Sad ionako ne znam što nas čeka u ponedjeljak, jer je imao pauzu zbog bolesti.
Što tete kažu, komentiraju li, imaju li kakav savjet?
Andrea,
Ja ne plačem, ali već 4. dan imam užasnu glavobolju.
Nekako sam se uvjerila da L. ne smije primjetiti moju tugu i nesigurnost i zbog toga biti još nesretniji i uvjereniji da mu je u vrtiću grozno.
Tamo ga sada i vodi tata (jer niti ja niti baka ga nemamo srca skinuti kad nam se vješa za noge, ruke, vrat,...).
Jučer je baka zamolila da ga malo pomaze kad plače, a dobila je odgovor - gospođo, pa kud mi stigli da mazimo svu djecu :?
Mene zbunjuje to što kad L. pitam da li mu je bilo lijepo u vrtiću svaki put odgovori potvrdno.
Andrea, potpuno te kuzim - ja sam bila u suzama punih 10 dana (osim tog prvog vikenda ne stalno, vec kad mi je palo na pamet njegovo dozivanje mame
A jel mozes nekak organizirat da ga pocne MM vodit u vrtic, jer ja sam potpuno sigurna da je on osjetio moje osjecaje, koje sam skrivala izvana, al iznutra sam gorila (bar pred njim - poslije bujica suza), i to onda prelazi na njega. MM je puno cvrsci u tome, nije ni njemu bilo svejedno, al mislim da nije imao kamen u zelucu kod ostavljanja svog djeteta, kao ja.
Nama je to upalilo, zato stalno dijelim taj recept
Pravila pisanja postova
